3. Svezak
Cijenjeni citatelji ove stranice imam jedno pitanje ako neko moze i ima strpljenja da mi odgovori a pitanje glasi -kakva je razlika izmedju svecenika Franjevackog reda i svecenika Petrovackog reda.Zasto im se svecenicke odore razlikuju.Hvala unaprijed
· #2
Višnja pitanje ti je interesantno ali ja nemam pojma. Za mene su svi paroci isti. Ali ispričaću vam jedan vic a nadam se da se paroci neće
buniti. Ovako:
- Sastali se Franjevci i Petrovci, strastveni pušači, pa započeli priču o cigarama i pušenju, tj. smiju li tijekom molitve pušiti?
- Dogovore se oni da odu pitati biskupa za dozvolu, - prvo ode Franjevac i vraća se tužan, kaže: „Biskup je rekao da tijekom molitve nema cigara“.
- Ode zatim i jedan Petrovac i vraća se nasmijan pa veli: „Biskup je dozvolio.“
- Franjevci u čudu pitaju ga: „A kako si pitao pa ti biskup potvrdno odgovorio?“
- Pitao sam ga: „Prečasni biskupe, smije li se tijekom pušenja moliti? - a on mi veli: „Moliti se smije uvijek i svugdje.“
· #3
...........Mogli bismo i dalje tako nabrajati, ali nadam se da više nije potrebno, da ti je ovo jasno. Dakle, redovnička zajednica je jedna
udruga, obitelj, zajedništvo, koja nasljeduje karizmu koja im je nametnuta od njihvog osnivača. Oni je dragovoljno prihvaćaju i po njoj žive i po njemu se nazivaju.
Netko može biti redovnik, a da nije svećenik.( braća laici ili časne sestre). Svaki, svećenik redovnik je dragovoljno dakle prihvatio da na svoje svećeništvo nakalemi, ili nadoda karizmu svog
osnivača koju pokušava provesti u svome životu. Odatle i razlika u redovničko odijelu, svakoga reda, jer su ukusi različiti. Sveti franjo je za prvu haljinu navukao vreću ….
Sama karizma ''redovništva'' podrazumjeva zajednicu bez koje nema redovništva i zato svi redovi, muški i ženski žive organizirano u zajednici, samostanu) i imaju svoje poglavare koji s njima
upravljaju po odobrenim statutima samoga Pape. Vlast poglavara se odnosi samo na vlastiti red i unutar osnovane zajednice u kojoj taj red živi. Redovnički poglavar nema nikakve ovlasti na
području pastoralnog rada. (župe ili biskupije)
Sve pastoralne ovlasti vezane za župu su u vlasništvu mjesnog biskupa. Zajednica koja živi na teritoriju jedne biskupije, ima vlast unutar zajednice, a sve drugo određuje biskup. Tako ako
netko od redovnika nije bitno koga reda, treba postati župnik iz pastoralnih razloga (manjak vanjskih svećenika ili određene povlastice ili privilegij zbog minulog rada te udruge, kao
franjevci u BiH) poglavar predlaže kandidata, a vlast da može pastoralno raditi u župi daje mu biskup i on za svoj rad odgovara biskupu i njemu polaže račune o upravljanju..
Dakle da pojednostavimo: redovnik – vanjski svećenik
1. Prvi se veže uz svoju redovničku zajednicu, a drugi za biskupiju;
2. Prvi po pravilu reda treba živjeti u zajednici, samostanu, drugi na župi.
3. Prvi sluša svoga poglavara i biskupa, drugi samo biskupa;
4. Prvi polaže račune o svom radu svom poglavaru, ako je u samostanu, ako radi na župi onda biskupu.
5. Prvi živi i radi u uokviru svoje redovničke zajednice, a može raditi u bilo kojoj biskupiji ako mu biskup dadne dozvolu, a poglavar ga pusti.
6. Prvi pored svih kršćanskih načela mora izvršavati i odredbe svoga reda, drugi se drži općepriznatih kršćanskih načela zato se kaže da je redovnik jedan savršeniji stadij u Crkvi
Kristovoj.
7. O prvom se brine zajednica, drugi se brine sam za sebe i u mladosti i u
starosti.
8. ……………… može se nabrajati do sutra.....
Hvala! Bit će mi drago ako će vam poslije ovoga biti nešto jasnije ta situacija,
Prijatelj
· #4
Cijenja prijateljice Višnja!
Vaše pitanje je krivo postavljeno jer ne postoji nikakav ''petrovački red'',zato je i odgovor na njega u ovom obliku teško dati. Ali nadam se da ćemo se sporazumjeti jer mislim da je to samo
lapsus. Dakle:
Riječima ''OVO ČINITE MENI NA SPOMEN'' Krist na Posljednjoj večeri na Veliki četvrtak svojim apostolima daje sakramentom svećeničkog reda svoju trostruku vlast.. Dakle oni su postali
svećenici, Kristovi zamjenici sa puninom vlasti; Apostoli su tu vlast predali svojim nasljednicima biskupima koji također imaju puninu vlasti;
Biskupi su dijeleći sakramenat Svećeničkog reda tu vlast do današnjeg dana prenosili i prenose svećenicima i đakonima koji imaju ograničenu vlast. Iz toga se dakle vidi da bez biskupa nema
svećenika. Dakle ti rukopoloženi izabranici bili su svećenici Isusa Krista i radili su u Crkvi Kristovoj. Budući da je Krist posebnu vlast dao sv. Petru i on je u ime Krista i poslije Krista
prvi upravljao vidljivom Crkvom na zemlji netko te svećenike zove petrovci ili vanjski svećenici. ( vanjski, nisu vezani uz određeni samostan, žive i rade izvan njega, u biskupiji).
Kroz povijest javljali su se pojedini ljudi koje je dragi Bog na poseban način pozivao i oni su osjećali neku posebnu karizmu. Smatarli su da bi dobro bilo da oko sebe imaju ljude
istomišljenike, koji će prihvatiti i živjeti tu ''naglašavanu karizmu''. Dakle, oni su tu karizmu dodavali svom svećeništvu. To je jedan mogli bismo reći ''milosni dodatak, ali i obveza''
koji oni dragovoljno prihvaćaju i u svome životu provode. Budući da su osnivači to zamišljali kao jednu zajednicu, nastali su razni redovi prema zamisli svojih osnivača. Nama danas u naše
vrijeme najpoznatitiji su:
Sv. Franjo, osnivač Franjevačkog reda, čiji sljedbenici polažu uz sve kršćanske obveze tri zavjeta: poslušnost, siromaštvo i čistoću. To je tzv. Prosjački red jer su u početku sljedbenici
svetoga Franje još za njegova života tako živjeli.
Sv. Dominik, osnivač Dominikanskog reda, čiji sljedbenici posebno još uz tri spomenute nasljeduju ''propovjedničku karizmu''.
Red propovjednika, ordo predicatorum.
Sv. Ignacije, osnivač Isusovačkog reda, koji svojim sljedbenicima posebno preporučuje ''prosvjetnu karizmu.'' Osinvači i voditelji raznih zanstvenih škola, institucija, duhovni vježbi i
misija. Rade to i drugi, ali to je njhova uža specijalnost.
Sv. Ivan don Bosco, osnivač Salezijanskog reda, čija je karizma ''odgojiteljska'' briga za mlade, u početku na poseban način one koji su najčešće bili problematičnog morala i života.
Djeca sa ulice............
· #5
http://www.youtube.com/watch?v=TPUK2tX3ixM
· #6
Prijatni prijatelju hvala .Hvala na ulozenom trudu a posebno na brzom odgovoru .Pozdrav svima koji svrate da nesto procitaju za svoju dusu do iduceg puta -visnja-
· #7
Visnja ovaj prijatelj, pravi strucnjak. svaka cast.
· #8
Svi za jednog -jedan za sve. Ova stranica je samo preporucit .Pozdrav svima
· #9
Pozdrav od Posavskog obzora za Vremeplov:-)
· #10
Dobro vece Posavski vremeplov neko rece pa utece ali po glasu,,,,,,, Visnja prolazila
· #11
Svaka cast uredniku i voditelju ove stranice,svaki tekst je za pohvalu ja nemam rijeci,svakome cu reci da ovdje navrati jer ima se sto procitati i nauciti.
· #12
Zelim da pozdravim sve koji navrate na ovu stranicu i sa pravom jer se moze naci dosta zanimljivosti koje su nekada bile skrivane ...
Uz ovaj upis zelim svima koji putuju u Domovinu Sretan put a i onima koji ostaju neka proslave Bozicne i Novogodisnje Blagdane u toplini obiteljskog kruga ... Svima Cestite Blagdane
zelim...
·
#13
Fra Filip Grabovac, rođen u Vrlici, hrvatski pjesnik. Poginuo u mletačkom zatvoru jer je navodno svojim pjesmama bunio narod. Fra Filip je
tiskao dvije knjige u bosančici (hrvatskoj ćirilici) i latinici: „Historia naroda ilirckoga aliti arvackoga, u Mletich 1745., i „Cvit razgovora naroda i jezika ilir. aliti arvackoga „,
1747.
Od naravi i ćudi Arvacke - stih:
„Da b' Arvati skladni bili,
Ne b' ovako žalost pili.
... Kad kralj hoće da kog srve,
Tad ARVATE meće prve,
A dobitak kad se dili,
Tad pitaju gdi ste bili“
(str. 325.)
· #14
Blagoslovljeni nadolazeci blagdani i u 2010 krocite sa puno zdravlja ,uspjeha, vedrine zeli vam Visnja
· #15
Sretan ti Bozic Vremeplove
·
#16
... Poslije ćemo te povesti u dvorište, noseći
ispred nas tvoje aureole žar.
I pri toj, od nebskog sjaja svijeći,
pokazat ćemo ti pusti naš hambar.
I staje prazne, u kojima se suše
otkosi davni, ko cvijeće na groblju.
U ponoći tu dođu mrtvih konja duše.
Čuješ ih, kako nevidljivu zob zoblju.
Pokazat ćemo ti i stado magle bijele,
koje se provlači kroz živicu svježu.
O Isuse, to naše ovce izgorjele,
mrtve dolaze i u tor liježu....
Iz pjesme „Isus u posjeti kod nas“
N. Šop
· #17
Nocas usni divan san.
S mirom slavite
BOŽICNI dan
Nek vam radost
kroz dom tece
S mirom slavite
BOŽICNO vece
Nek vam srecom
dom zablista
na rodjenje
ISUSA KRISTA. Cestit i Blagoslovljen Bozic uredniku Posavskog Vremeplova i svima koji navrate na ovu lijepu stranicu.
· #18
SRETAN BOZIC SVIMA.
· #19
Cestit i blagoslovljen Bozic najboljem PV-u, posjetiteljima, clanovima, obozavateljima i svima ostalim
· #20
Zelim svima lijep i radostan Bozic.
· #21
Sretan Bozic
· #22
sretnu i uspjesnu novu 2010g od srca nasem uredniku i njegovoj familiji i svim posjetiocima ove predivne stranice.
· #23
Davne 1992god.,izgleda tako davno a meni jos kao da je juce bilo.Dok su pojedinci spremali se za docek Nove godine,mi bojovnici smo se
spremali prikupit snagu i otici na sahranu poginulim nasim bojovnicima,da ih nezaboravimo,a i da veselje sad nepokvarim,Sretna Svima ova nadolazeca godina,njih nema da bi mi slavili,valjda je
tako moralo biti.
Slusateljka iz Osijeka.
· #24
2010 - POSAVSKI VREMEPLOVE-nosi nas i dalje po svojim sarenim stranicama obilatim novostima , humorom , receptima, itd. srdacan pozdrav
· #25
http://www.youtube.com/watch?v=k2xPNT8x4Jg
· #26
Mnodo uspjeha u daljem radu, kao i pozdrav svimposjetiocima ove izuzetno dobre stranice upucuje urednistvo www.donji-rahic.com
· #27
pozdrav svim posavljacima
· #28
Pozdrav svima osobito onima koji uređuju ovu stranicu,voljela bi kad bi se još više duhovnoga unosilo, Na primjer pogledajte za mene najbolju stranicu Gornja Dubica, lik je a mislim da je to fra Velimir, fantastično uređuje, svega, ali opet dolično ne načićakao. Eto toliko od mene.
·
#29
Mi nikada ne živimo u sadašnjosti. Prethodimo budućnosti koja nam odviše sporo ide ususret kao da bismo htjeli ubrzati njen tijek; ili
dozivamo u pamet prošlost da bismo je zaustavili jer je suviše hitra. Tako smo nerazboriti da tumaramo po vremenima koja nisu naša, a ne mislimo nimalo na ono jedino vrijeme koje nam pripada.
I tako smo isprazni da sanjamo o vremenima kojih još ili više nema, a bez promišljanja napuštamo ono jedino vrijeme koje postoji.
(Blaise Pascal)
· #30
Urednice u Vasem tekstu stoji da je Dmitar Zvonimir zadnji hrvatski kralj. ako je pacta conventa stupila 1102 g. a kralj Dmitar umro 1089,?
· #31
Poštovani radoznalko
To da je Dmitar Zvonimr posljednji kralj u Hrvata, nisam rekao ja nego kralj sam, ali bit će da sam ja, neposredno, potvrdio i diosta ispada tako. E, sada, koliko vidim, moram malkice
ispolirati.
Ukratko:
Kraljev sin Radovan umro je mlad, a na tron je došao Krešimirov sinovac Stjepan II (1089-1091) nakon Stjepanove smrti izbili su neredi. Udovica Jelena, sestra ugarskog kralja Ladislava težila
je (žene ko žene, uvijek vuku svojoj rodbini), kao i dio hrvatskog plemstva, da njen brat postane kraljem Hrvatske. Tako je i bilo. Ladislav je bez borbe zauzeo sjeverni dio zemlje, a za
vladara postavio sinovca Alma. Bizant je nastojao oslabiti Mađare pa je na njih potaknuo susjedne Kumane. Ratnim zbivanima rušila se hrvatska neovisnost. Vlado je metež i bezvlašće. Svjetlo
na kraju tunela bio je kralj Petar Svačić oko kojeg su se okupili Hrvati. Protjerao je Alma i islobodio Hrvatsku do Drave. Bilo je to kratkog vijeka , jer je novi ugarski kralj Koloman
provalio u Hrvatsku i porazio na planini Gvozd kralja Petra 1097.
Posljednjega kralja hrvatske krvi Petra Svačića, jedan dio hrvatskog plemstva ostavio je na cjedilu. Ondašnje hrvatsko plemstvo. - Danas; HDZ ovaj, HDZ onaj, foteljaši, karijeristi i oni što
ne vide dalje od svoga dvorišta - („Mnoštvo je neko na litice sjelo; Šutke me motri s orlujnih visina.“) ... Ma, u duši mi tijesno pa ću pustiti Nazorove veličanstvene stihove u čast stare
općehrvatske salve:
„....– Ne, sam ja nisam. Gle, uz bok mi stoje
Ljudevit, Braslav, Mojslav, Tomislave.
Iz zemlje niču, iz pare krvave.
Sve gledaju me. Znam, čega se boje.
...Posljednji vladar mora da se sruši
S krunom na glavi, s ponosom u duši! –
III
Strši na grdnoj gomili lešina
I kliče: – Nisam sam. Preda mnom velo
Mnoštvo je neko na litice sjelo;
Šutke me motri s orlujnih visina.
Madžaru, strijelu napni, u rog puhni.
Ne, Hrvat svaki izdajica nije:
Krvi će kaplja da ko biser sije
Na čelu mome, na hrvatskoj kruni. –...„
1102 g.velikaši iz rodova Kačića, Kuraka, Šubića, Čudomirića, Snačića, Mogorovića, Gušića, Korinjana i Lopačana, Polečića, Lačinčića, Jamometića i Tugomirića, koji su bili jezgra hrvatske
vojske priznali su Kolomana za hrvatskog kralja. Dakle nagodba, Pacta conventa je stupila na snagu. Hrvatska gubi svoju neovisnost.
S štovanjem
Urednik
Druckversion