Jedinstven prostor Bosne

Riječ je o knjizi fra Grge Vilića »Podvučijak - zemlja i ljudi« koja osim bogate povijesti jednog prostora spašava i mnoge sudbine od zaborava

Povijesne nedaće malo gdje su tako strašno bjesnjele kao u Bosni. Na žalost, i zaborav pokriva mnogo u toj lijepoj i nesretnoj zemlji u kojoj su se miješale različite kulture, civilizacije i vjere.
Tim je više interesantna knjiga urednika i pisca, pokojnog fra Grge Vilića »Podvučijak - zemlja i ljudi« koju su objavili »Bosanska riječi« u Tuzli i HKD Napredak, podružnica u Odžaku.
Monografija napisana u povodu 150. obljetnice župa Potočani i Dubica i 300 godina od povratka i naseljavanja prostora Podvučijaka Hrvatima, pedantno je obrađena povijest jednoga prostora sjeverne Bosne, o kojemu pišu fra Grga Vilić, fra Anto Zrakić, fra Šimo Ivelj, Ivo Lubina, Ilija Šimić, Ivo Grgić, Pavo Vilić, Ivo Matić i Jurica Božić.
Autori precizno prate sudbinu ovog prostora koji povijest nije nimalo štedjela, a koji je povijesno, gospodarski i kulturno uvijek bio zaseban prostor Bosne i Hercegovine. Konkretno, donose iscrpne prikaze nastanka župa, navode povijesne izvore u kojima se spominju pojedina mjesta, opisuju vjerski život i tegobe stanovništva tijekom turske, austrougarske i jugoslavenske vladavine, pa sve do raspada SFRJ, ratnih sukoba devedesetih i Daytona.

Osim istraživanja pisanih izvora, knjiga donosi i popis bogate umjetničke i graditeljske baštine (arheološki nalazi i prekrasni stećci), a i razvoj gospodarstva i turizma.
Podvučijak zemljopisno obuhvaća trokut omeđen dvjema rijekama, Bosnom i Savom, i planinom Vučijak. Tragovi života datiraju od prethistorije, a prostor je bio dobro naseljen i u doba Ilira, što svjedoče toponimi Dobor, Klakar, Silaj, Kadar, Ninoš, Petnjik i Jakeš.
Kako ističe Vilić, Podvučijak je u srednjem vijeku imao poznatu župu Vasiljevo polje po kojoj ime nosi bosanski provincijal fra Marko Vasiljevčanin, koji je napisao kratku »Kroniku povijesti Bosne«. U Vrbovcu je bio Franjevački samostan Vrbica, koji uz župu potvrđuje visok stupanj kršćanskoga, gospodarskog i kulturnog života.
Da je to područje uvijek bilo posebno, svjedoči temeljan podatak da je u njemu tijekom srednjega vijeka vlast imala bosanska kraljica umjesto uobičajenih banova. Podvučijak je potpao pod tursku vlast 1526. godine poslije poraza združene kršćanske vojske na Mohačkom polju. I tada je, ističe fra Grga Vilić, Podvučijak imao izdvojen položaj jer zbog prirodne zapreke rijeke Bosne potpada vod vlast derventskih kapetana, a ne begovima Gradaščevićima.
Jedina vojna postrojba na tome prostoru bila je granična karaula na brdu Kadar - Gornji Svilaj, u stvari promatračnica koja je pratila pokrete carskih austrijskih trupa.
Tijekom Prvoga svjetskog rata, ističe Vilić, Hrvati i Muslimani bili su listom za Europu. Kada Austro-Ugarska gubi rat i Hrvat i Muslimani postaju gubitnici, ostaju bez vlasti, koju dobivaju Srbi. Konkretno u Podvučijaku je vlast imala policija odnosno žandari u kojoj sve do Drugoga svjetskog rata nije bili ni jednoga Hrvata.
Tijekom Drugoga svjetskog rata stanovništvo Podvučijaka će zbog svojih političkih interesa okrenutih Hrvatskoj 1945. biti stigmatizirano, proglašeno ustašama, a više od trećine stanovništva ubijeno.
Javlja se fenomen tzv. udovičke djece - niza naraštaja koji su odrastali bez oca, a od kojih će mnogi otići u ekonomsku emigraciju. I raspad Jugoslavije neće donijeti dobra stanovništvu.
Svakako, riječ je o knjizi koja osim bogate povijesti jednog prostora spašava i mnoge sudbine od zaborava.

Marina Tenžera

preuzeto od Vjesnika, 7. svibnja 2009