Matić Kulina
N / Ljubav prema rodnom kraju čini čuda
„Eko-Bosanska Posavina“ u Kulini
IZV / Naš je prvotni cilj ljudima pokazati da se ovdje može živjeti, raditi i usput imati svoje malo gazdinstvo kao nekada. Svi koji se žele vratiti imat će priliku raditi kod nas. Imamo zaposlenih iz Travnika, Slavonskog Broda, a najviše je mještana kako Hrvata tako i Srba
PN / „Dođi i vidi, dođi pa se divi, i poželjet ćeš ovdje da živiš, da ti se dijete u miru rodi..“, riječi su pjesme koje se doista mogu primijeniti na Kulinu, mjesto nedaleko od Dervente. Zarasle kuće kao da pričaju tužne priče i ne žele ih zaboraviti dok one oko kojih je sve očišćeno, iako ranjene, ponosno pokazuju kako se tu, ne tako davno, živjelo radovalo i pjevalo, a jednoga će se dana to ponovno dogoditi. Sliku Kuline od prije godinu potpuno su promijenili djelatnici tvrtke „Eko-Bosanska Posavina“.
Veliki električni stupovi preko oranica raznose električnu energiju kako bi u kasnim satima povratnici mogli još malo pričati ili nešto bitno završiti, a dobili su i telefonski priključak. Uvjeti za život, čini se, sasvim su zadovoljavajući. I dok su Posavljaci rasuti po svijetu razmišljali o povratku, govoreći da bi se vratili kad bi imali od čega živjeti…, braća Stipo i Pero Matić koji su uspješni poduzetnici jer u Zagrebu već 14 godina imaju svoje poduzeće MSAN GRUPA (vodeća tvrtka u regiji cijele bivše Jugoslavije, koja radi sve što je vezano uz računala) razmišljali su kako ostvariti taj san Posavljaka. Obojica su mlađi ljudi, oženjeni i svaki ima troje djece. Znajući koliko je važna crkva koja je simbol i identitet postojanja čovjeka-vjernika zauzeli su se i 2005. započeli gradnju nove crkve. Pronašli su i arhitektu stare crkve, sagrađene 1967., Ivu Linardića koji im je ustupio projekt po kojem je u roku od 8 mjeseci sagrađena identična nova crkva. Bila je to prva u Posavini koju je posvetio kardinal Puljić. Iako je uložio najviše sredstava, kum crkve Stipo Matić toga je dana samozatajno dao do znanja kako su crkvu zajedno gradili svi Kulinčani, jer je svatko sudjelovao prema svojim mogućnostima.
MN / Crkva u obliku lađe
Prije Domovinskog rata u Kulini je u 270 domaćinstava živjelo 1.150 župljana. Do sada je obnovljeno stotinjak kuća, uglavnom sredstvima Vlade Republike Hrvatske. Tek 20-ak župljana tu živi stalno, a sve je više onih koji dolaze vikendom. Prisjećajući se početka gradnje nove crkve sv. Petra i Pavla ponosno je o tome govorio Pero: „Arhitekt Linardić ispričao nam je kako se rodio projekt za izgled crkve. Kada su vidjeli ta brda koja se prelijevaju u doline te svojim izgledom podsjećaju na veliku lađu, znali su kakav izgled treba imati crkva. Tako da crkveni krov na neki način prati ta brda i doline, a u tlocrtu je kao list s grane. Samo je u svijetu jedna takva identična crkva koja postoji u blizini Pariza. Brat Stipe zavjetovao se u jednoj situaciji da će napraviti crkvu. Želja nam je bila da radove izvodi lokalna firma, da oni koju su je porušili, grade, da to bude i jedna ruka pomirenja, pa je radove koje smo nadzirali izvodila domaća tvrtka. Do Kuline se dolazi kroz Lužane u kojem živi srpsko stanovništvo i mi moramo surađivati. Ispočetka se narod plašio dolaziti, no taj se strah razbio i sada je komunikacija dobra.“
MN / Rezultati su već vidljivi
Odluka da naprave projekt kojim bi omogućili i sebi i drugima da u Kulini mogu raditi i živjeti ostvarila se prije deset mjeseci kada su osnovali firmu „Eko-Bosanska Posavina“ koja sada broji 30-ak uposlenih. Kako je poljoprivreda ono što ljudi tu znaju raditi, odlučili su se postaviti ju na zdrave noge tako da bi sutra bila konkurentna. Uvjet je bio raspolaganje sa širom količinom zemlje. Tako su krenuli u akciju i do sada, što otkupom, što ustupanjem za obradu – imaju oko 800 ha, od čega je očišćeno oko 350 ha zemlje. Trenutno pripremaju bazu, glavna im je okupacija čišćenje i privođenje zemlje kulturi, a krenuli su pomalo s ratarstvom dok u budućnosti planiraju razvijati još stočarstvo i voćarstvo. Dovoljno je samo proći i vidjeti što su sve učinili te zaključiti koliko je truda, ljubavi, volje i sredstava u sve uloženo. Spremljeni kukuruz pred kućom braće Matić pokazuje da je već bilo uroda od prošle godine. „Naš je prvotni cilj ljudima pokazati da se ovdje može živjeti, raditi i usput imati svoje malo gazdinstvo kao nekada. Svi koji se žele vratiti imat će priliku raditi kod nas. Imamo zaposlenih iz Travnika, Slavonskog Broda, a najviše je mještana kako Hrvata tako i Srba“, ističe Pero koji je oženjen Zagrepčankom, za koju kaže da mu je u svemu podrška. Zaljubljena je u cijeli kraj i često tu dolazi, ali zbog djece koja pohađaju školu preko tjedna je u Zagrebu. Svjestan ozbiljnosti i rizika cijeloga projekta, Pero je optimista, a život ga je naučio da u svemu treba izdržati. „Iako sam rođen u Münchenu jer su mi roditelji tamo radili, djetinjstvo sam proveo u Kulini s djedom i bakom. Volim prirodu, a unatoč naporu, to me neopisivo ispunjava. Razmišljam dugoročno i vjerujem da će se i ovdje dogoditi promjene, integracije i da ćemo u Europsku uniju. Nestankom granica dobit ćemo na vrijednosti“, kazao je. Da su mislili na svaki detalj svjedoči i to što nam je na kraju rekao da tko god se odluči u bilo kojem trenutku vratiti, moći će otkupiti svoju zemlju.
MN / Mnogo toga je u planu
Njegova desna ruka, odnosno glavni i odgovorni za cijelu proizvodnju je 64-godišnji Anto Rašić, inženjer poljoprivrednog strojarstva koji je bio dugogodišnji djelatnik „Poljoprovrednika“ u Dervetni. Za papirologiju i ljude brine se Nikola Marić. Obojica su Kulinčani. „Velika je volja, ambicija ali i rizici. Vjerujem da smo na pravom putu. Sadašnja slika nije ni blizu onome kako će izgledati jer u planu imamo mnogo toga uraditi. Svi koji su se vratili ovdje su zaposleni. Jedina poteškoća je nedovoljan broj stručnih kadrova, a da bi ih privukli razmišljamo o gradnji stambenih zgrada u kojima bi onda živjeli“, kazao je Anto.
Hrabrost i ljubav prema svom rodnom kraju koju svojim konkretnim djelima pokazuju braća Pero i Stipo Matić trebao bi biti poticaj svim Posavljacima da učine nešto više za svoj rodni kraj. Barem doći, vidjeti što su ti ljudi učinili, podržati ih, ući u crkvu čija tišina uistinu liječi, osluškivati i razgovarati s prirodom koja svojim mirisima govori, brežuljke koji kao majka koja čekajući svoju djecu pravi one bosanske pite, koje samo onaj tko ih je barem jedanput probao, ne može nikada zaboraviti.
Brankica Lukačević
- slika/hala.jpg: Održavanje poljoprivrednih strojeva pod budnim su okom inženjera Ante Rašića, a i rukovoditelja Pere
- slika /baza.jpg: Baza u kojoj su smješteni svi
potrebni strojevi, repromaterijal, opremljena radionica
- slika/crkva.jpg: Nedavno zarasle njive korovom, zamijenila je već iznikla pšenica koja ukrašava pogled na kulinsku ljepoticu crkvu sv. Petra i Pavla
- slika/oranice.jpg: Baš kao nekada u proljeće, oranice su spremne za sjetvu
- slika/Matic.jpg: Pero Matić: “Ljubav prema rodnom kraju bila je presudna za moj povratak u Kulinu.“
- slika /susnjari kapela.jpg: U znak zahvalnosti svima koji su svoju zemlju ustupili sagrađena je kapelica u Šušnjarima
Druckversion