Zasadit cu jednu ružu bjelu
u Bukovcu u mom rodnom selu
neka cvjeta nek mirise pruža
nek ne vene nikad moja ruža
na Jurjevu dok se kolo trese
ruža miris nek selom pronese
Šta Vam je draže
Sabrana djela Dostojevskog
Ili debeli perzijski tepih
Jebi ga
Profesore
Ja izabrao
Tepih
Zato, čemu taj izraz lica, šta mi je
Kad tvoje od noktiju do duše, lažno je
Dok sada meni komadić istine, da mi je
Tebi nebitan al meni važno je.
Očekujem vaše zadnje prigovore prije oproštenja. Odlazak će se opravdati kratkim riječima: jesam li komu šta dužan, ili on meni?
Jedno me pitanje više puta muči: koliko je ko komu dužan, kako mu je zahvalan i kako osjeća obavezu >>>više
U podne smo te tražili. Cvijeće je bilo puno tvojih vijoglavih potpisa: cvijeće je očijukalo i patilo za te. Ali u
podne te nismo našli... >>>više
I ljubavnici i govornici uvijek loše odijelo osjećaju kao smetnju. Ima duhova koji ne mogu naprijed zbog loše obuće. >>>više
Mi oduvijek bijasmo
Smjeli ljudi
Lažu što kažu
Da smo “ golubinje ćudi “
Lažu što kažu
Da smo “tamburaški narod “
Zašto svaki pijanac motri stvarnost (uvijek naopako) samo u kvadratima? Je li to po obliku kvartina u stihu? Ili su takvi stolovi i sale? Jesu li se iscrple ostale geometrijske figure? Ili, u stvari, geometrije više i nema? - Samo kvadrati. >>>više
Sinoć sam plovio oblacima sivim
Kao barkom po moru plavom
Gledao zemlju u kojoj živim
Tražio očima a ne glavom.
Ova Ne-Pravda po umjetničkom činu nije negacija Pravde koja je na djelu, već jeste ono što kao Pravda, u prvom
smislu, nije. >>>više
Događaji ne stižu ni blizu. Drugovi su u poljima, u radionicama. Curice muzu krave i guše pijetle. On leži četrdeset godina. >>>više
Putujemo, bez sjećanja, bez uspomena, bez pamćenja. Putujemo, bez sebe. U istom ovom prizoru kao da smo već jedanput bili. >>>više
Gledam jednoga profesora matematike, pa mu kažem:
- Uskoro ćete dobiti kljun, a na glavi će Vam izrasti kukma. Postat ćete ptica, valjda još poletjeti i propjevati u perju.
U toj je zemlji nestalo misli
Neka se druga uzvišenost slavi
Svi se na svome nekako stisli
Možda su zato ljudi, tuđi i plavi.
Govorili su nam o zvijezdama, ali ima daleko više magle i oblaka. Nepregledni kaos, rasulo u dušama. >>>više
Ali u eposi čelika mislilo se, da su željezne konstrukcije ukinule živce. I ja sam odavno ukinuo i srce i živce. Ali evo, živci se osvećuju:
škripe, trzaju se. Žice pucaju, a automat pravi blesavo lice. >>>više
Da. Hoćemo pjesme pjevica i njihove živahnosti. Zato smo sagradili kaveze. Ali za nas, za naš komoditet, a ne za njih. Pa tako imamo: kaveze
za pjesnike, kaveze za žene, kaveze za talenat. >>>više
San su ženske kose: leglo mašte, uobraženja. Kako ih stići? Misao i umjetnost organiziraju i rekreiraju stvarnost. >>>više
Kao pjesnik, koji je upozo¬rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno. >>>više
Samoća može biti panična, kao neke nepregledne prašume. Iz takve samoće mogu šiknuti izvori ludila, mahnitanja. >>>više
Moj je san težak i obavit olovnim maglama, a mora me tište kao nevještoga divljaka. Uznemiruju me svi neredi i razdori u sopstvenome biću. >>>više
Moja je primitivna filozofija bila: ima lijepih žena, krasotica, ovima treba pokloniti ljubav,
voljeti ih. Kasnije sam promijenio: ljubav je bolest. >>>više
Prestali smo se smijati, i veselje ne umije više biti bučno i nametljivo. Kroz četvrt stoljeća odučili smo se od smijeha. >>>više
Ja sam jedna osoba složena od više drugih. I u kaotičnom razvoju vladaju zakoni koji se objašnjuju kao određenje granice. >>>više
Zato često takva faca s postera se nama kesi.
Kada dodje naše vrijeme da možemo nesto reći.
Salijeću nas i pričaju razne priče o nekakvoj sreći.
Poplavi polja, pošalji kišu, oluju
Zustavi vrijeme, jer ti nisi «niko»
Ja ću se tući sa onima što te psuju
Zar je mnogo, par dana toliko. >>>više
Ti si negdje daleko
ja ovdje glumim sreću,
i pokušavam pobjeći od uspomena,
ali znam da uspjeti neću .
>>>više
Ja sam tu
svaki dan
- reče mi,
gledam u daljinu;
ponekad kao da
netko zove.
ali to je samo odjek
moga bola.
Ploveći kroz njegove stihove odjedanput se pojave stvari koje često ne zamjećujemo ili smo pak zaboravili da postoje. >>>više
Što se to sa nama zbiva, dal je želja ili sudbina.
Da živimo svud po svijetu razasuti ko prašina. >>>više
Poezija Ilije Ice Blaževića, kroz životne stranputice, teži ka jednostavnoj sreći i slobodi. Želi srušiti zidove i sve što sakriva vidik. Ukazuje na tjeskobu koja viri iza svakog kuta našega življenja.
Urednik
O, Bože nikako izbrisati slike
Procvalih ravnica i naših brda
Lajanje pasa i kravlje rike
Zelenih pašnjaka i goveda krda. >>>više
A tamo daleko preko Pacifika i vremena prohujalih
u hladu hrasta međaša kosci kose klepaju
i njihov se klepet mješa sa glasnom pjesom cvrčaka,...
E,moj rođače
oni masku samo noću svlače
čitavim bi danom stobom dobro jeli
i tvoj zalogaj iz usta uzeli
...više
Sve bisage moje duše napete su od bogatih darova;
smiraja njenih krajolika,
okusa njenih krepkih vrela,
ponjava njenih mirisa od opore žalfije,
U prošlosti bješe vrijednih glava,kao loze Zrinskih, Frankopana.
Ban Jelačić i Starčević Ante,imena su što Hrvati pamte. ...više
Čekaću te jer znam da si tu
kao breza sred magle guste
zarobljena u pogrešnom snu
sa željom da te jednom puste.
Ogromne su kuće važne
Marka tvog auta je bitna
Čak su ti i košulje lažne
Sve dok te neodveze hitna.... više
Jednoč smo se ja, Ado i Duh Planete vozili autom i
prelazili granice od Sjevera prema Jugu.
CRIKVENICA BEZ VUKA,KAO POSAVINA BEZ PUKA
U Crikvenici, konoba kod Dragutin Vuka
Mnogo domaćeg i stranog puka
Znaju turisti gdje se dobro jede
Kuhari kod Vuka hranu ne štede
Mnogi su mislili da dobar nije bio,mada ga nisu poznavali.
Malo su o njemu znali, a on je malo o sebi govorio.
Tesko je bilo riječi iz njega izvući, ništa nisu znali o njegovoj muci.
Kelnerice tebe lice krasi
volio bih uvijek moja da si
grudi bujne što ti zadrhtaju
da li moju ljubav osjećaju
bokovi ti i butine tvoje
salomiše krhko srce moje...