Očekujem vaše zadnje prigovore prije oproštenja. Odlazak će se opravdati kratkim riječima: jesam li komu šta dužan, ili on meni?
Jedno me pitanje više puta muči: koliko je ko komu dužan, kako mu je zahvalan i kako osjeća obavezu >>>više
U podne smo te tražili. Cvijeće je bilo puno tvojih vijoglavih potpisa: cvijeće je očijukalo i patilo za te. Ali u
podne te nismo našli... >>>više
I ljubavnici i govornici uvijek loše odijelo osjećaju kao smetnju. Ima duhova koji ne mogu naprijed zbog loše obuće. >>>više
Mi oduvijek bijasmo
Smjeli ljudi
Lažu što kažu
Da smo “ golubinje ćudi “
Lažu što kažu
Da smo “tamburaški narod “
Zašto svaki pijanac motri stvarnost (uvijek naopako) samo u kvadratima? Je li to po obliku kvartina u stihu? Ili su takvi stolovi i sale? Jesu li se iscrple ostale geometrijske figure? Ili, u stvari, geometrije više i nema? - Samo kvadrati. >>>više
Sinoć sam plovio oblacima sivim
Kao barkom po moru plavom
Gledao zemlju u kojoj živim
Tražio očima a ne glavom.
Ova Ne-Pravda po umjetničkom činu nije negacija Pravde koja je na djelu, već jeste ono što kao Pravda, u prvom
smislu, nije. >>>više
Događaji ne stižu ni blizu. Drugovi su u poljima, u radionicama. Curice muzu krave i guše pijetle. On leži četrdeset godina. >>>više
Putujemo, bez sjećanja, bez uspomena, bez pamćenja. Putujemo, bez sebe. U istom ovom prizoru kao da smo već jedanput bili. >>>više
Gledam jednoga profesora matematike, pa mu kažem:
- Uskoro ćete dobiti kljun, a na glavi će Vam izrasti kukma. Postat ćete ptica, valjda još poletjeti i propjevati u perju.
U toj je zemlji nestalo misli
Neka se druga uzvišenost slavi
Svi se na svome nekako stisli
Možda su zato ljudi, tuđi i plavi.
Govorili su nam o zvijezdama, ali ima daleko više magle i oblaka. Nepregledni kaos, rasulo u dušama. >>>više
Ali u eposi čelika mislilo se, da su željezne konstrukcije ukinule živce. I ja sam odavno ukinuo i srce i živce. Ali evo, živci se osvećuju:
škripe, trzaju se. Žice pucaju, a automat pravi blesavo lice. >>>više
Da. Hoćemo pjesme pjevica i njihove živahnosti. Zato smo sagradili kaveze. Ali za nas, za naš komoditet, a ne za njih. Pa tako imamo: kaveze
za pjesnike, kaveze za žene, kaveze za talenat. >>>više
San su ženske kose: leglo mašte, uobraženja. Kako ih stići? Misao i umjetnost organiziraju i rekreiraju stvarnost. >>>više
Kao pjesnik, koji je upozo¬rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno. >>>više
Samoća može biti panična, kao neke nepregledne prašume. Iz takve samoće mogu šiknuti izvori ludila, mahnitanja. >>>više
Moj je san težak i obavit olovnim maglama, a mora me tište kao nevještoga divljaka. Uznemiruju me svi neredi i razdori u sopstvenome biću. >>>više
Moja je primitivna filozofija bila: ima lijepih žena, krasotica, ovima treba pokloniti ljubav,
voljeti ih. Kasnije sam promijenio: ljubav je bolest. >>>više
Prestali smo se smijati, i veselje ne umije više biti bučno i nametljivo. Kroz četvrt stoljeća odučili smo se od smijeha. >>>više
Ja sam jedna osoba složena od više drugih. I u kaotičnom razvoju vladaju zakoni koji se objašnjuju kao određenje granice. >>>više
Zato često takva faca s postera se nama kesi.
Kada dodje naše vrijeme da možemo nesto reći.
Salijeću nas i pričaju razne priče o nekakvoj sreći.
Poplavi polja, pošalji kišu, oluju
Zustavi vrijeme, jer ti nisi «niko»
Ja ću se tući sa onima što te psuju
Zar je mnogo, par dana toliko. >>>više
Ti si negdje daleko
ja ovdje glumim sreću,
i pokušavam pobjeći od uspomena,
ali znam da uspjeti neću .
>>>više
Ja sam tu
svaki dan
- reče mi,
gledam u daljinu;
ponekad kao da
netko zove.
ali to je samo odjek
moga bola.
Ploveći kroz njegove stihove odjedanput se pojave stvari koje često ne zamjećujemo ili smo pak zaboravili da postoje. >>>više
Što se to sa nama zbiva, dal je želja ili sudbina.
Da živimo svud po svijetu razasuti ko prašina. >>>više
Poezija Ilije Ice Blaževića, kroz životne stranputice, teži ka jednostavnoj sreći i slobodi. Želi srušiti zidove i sve što sakriva vidik. Ukazuje na tjeskobu koja viri iza svakog kuta našega življenja.
Urednik
O, Bože nikako izbrisati slike
Procvalih ravnica i naših brda
Lajanje pasa i kravlje rike
Zelenih pašnjaka i goveda krda. >>>više
A tamo daleko preko Pacifika i vremena prohujalih
u hladu hrasta međaša kosci kose klepaju
i njihov se klepet mješa sa glasnom pjesom cvrčaka,...
E,moj rođače
oni masku samo noću svlače
čitavim bi danom stobom dobro jeli
i tvoj zalogaj iz usta uzeli
...više
Sve bisage moje duše napete su od bogatih darova;
smiraja njenih krajolika,
okusa njenih krepkih vrela,
ponjava njenih mirisa od opore žalfije,
U prošlosti bješe vrijednih glava,kao loze Zrinskih, Frankopana.
Ban Jelačić i Starčević Ante,imena su što Hrvati pamte. ...više
Čekaću te jer znam da si tu
kao breza sred magle guste
zarobljena u pogrešnom snu
sa željom da te jednom puste.
Ogromne su kuće važne
Marka tvog auta je bitna
Čak su ti i košulje lažne
Sve dok te neodveze hitna.... više
Jednoč smo se ja, Ado i Duh Planete vozili autom i
prelazili granice od Sjevera prema Jugu.
CRIKVENICA BEZ VUKA,KAO POSAVINA BEZ PUKA
U Crikvenici, konoba kod Dragutin Vuka
Mnogo domaćeg i stranog puka
Znaju turisti gdje se dobro jede
Kuhari kod Vuka hranu ne štede
Mnogi su mislili da dobar nije bio,mada ga nisu poznavali.
Malo su o njemu znali, a on je malo o sebi govorio.
Tesko je bilo riječi iz njega izvući, ništa nisu znali o njegovoj muci.
Kelnerice tebe lice krasi
volio bih uvijek moja da si
grudi bujne što ti zadrhtaju
da li moju ljubav osjećaju
bokovi ti i butine tvoje
salomiše krhko srce moje...