| POŠTOVANI ČITAOČE, KAD BUDEŠ ČITAO OVAJ TEKST ZNAJ DA JE NAPISAN IZ SRCA I DUŠE SVOGA AUTORA |
| Pitaju me mnogi ljudi,šta me vuče ‘vamo |
| Moji geni jer sam rođen tamo |
| Moj Čardaku i zaseoci tvoji |
| Tko nam takvu sudbinu skroji |
| PODADA moj rodni zaseoče |
| Tvoja duša još i danas plače |
| Od PODADE pa do BUDŽUKLIJA |
| Kako meni ovaj zrak prija |
| GRABIČANI moji,gdje su ljudi tvoji |
| Nema ih bjeli motoristo,a bilo ih je prije tristo |
| GRABIČANI rec’te meni sada |
| Kakva vam se čini PODADA |
| Ah ti visoki čovječe |
| Imal’ tebi od PODADE išta preče |
| Ima,ima,to je ČARDAČKA KLIMA |
| U svim mojim zaseocima |
| PODADA je lijepa,em uredno stoji |
| U Čardaku najviše punih kuća broji |
| Čardački svi sokaci naši |
| Tko nam sve te ljude uplaši |
| Dođte ljudi u svoje sokake |
| Da vas vide vaše pokojne bake |
| Obiđite svako zaseok svoj |
| Pročitajte i zapamtite svoga djeda broj |
| MATIĆI i PODBARA |
| dva prijatelja stara |
| zaboravili MIJIĆE |
| Jer tamo nema ni jedne kuće |
| GRABIČANI zaseok je centra |
| Kao trg svetog Petra |
| KULJANI,zaseok meni posebno drag |
| Malo vas je došlo na kućni prag |
| MALI ČARDAK,imena li sveta |
| I tamo nema puno svijeta |
| BREZIČANI moji,vi i vaše njive |
| Draži ste mi i od Švicarske žive |
| Pustim motor da sam ide |
| On mi kaže u BREZIK i sam smide |
| E moj gazda, HONDA motor stroj |
| Zavolio je isto čitav Čardak tvoj |
| Motor vozim što više polako |
| Da vidim sva dvorišta tako |
| Da vidim svoje Čardačane žive |
| I da svratim gdje su hladne pive |
| Kada čuju zvuke motora moga |
| Kažu eno Vlade Perinoga |
| Pokosite ta dvorišta lijepa |
| Popravite gdje fali crijepa |
| Da putnici mogu reći |
| Lijep je Čardak, al’im se posreći |
| Moje IŠE kuće popraviše |
| Markićevi nove izgradiše |
| Žigać kaže |
| Biće nas još i više |
| Djed Markić gleda iz groba svoga |
| Svakog unuka i praunuka miloga |
| Njegov brat,a moj djed Pero |
| Isto bi reko,BRAVO katolička vjero |
| Groblje naše na mirnome mjestu |
| I bolje da nije uz glavnu cestu |
| Neka mirno čuva pokojnike naše |
| Što čitav svoj život Čardaku daše |
| Volim vidit sve te ljude drage |
| Na spomenicima,smognite i vi snage |
| Čardaku i groblju posjetu dati |
| Očenaša pokojnicima slati |
| Budi siguran nikad duša neće da ti pati |
| Vlado Perković / Čardak, 07.06.2008 |
.
::: PV PRETRAGA
::: PORED PUTA
1912.
Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.
- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.
- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.
- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.
- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...
- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.
- Nismo.
A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.
Dragan Pavelić
::: ČITAONA
::: NA BANDERI
ŽELITE ODMOR?
Kontakt: +385 (98) 195 92 46
TIJEKOM CIJELE GODINE
Druckversion | Sitemap | 
Diese Seite weiterempfehlen