Četrdeset peta

Pero Ilak / 07.01.2009

Vremena su teška bila,zemlja  se je branila.
Ratovalo na sve strane,velike su bile rane.
Udarili  partizani ,idu sa svih strana.
Da unište postrojbe, hrabrih domobrana.
 
Mislili su samo tako,da ce Odžak uzet lako.
Ali  nije lako  bilo,mnogo ih je izginilo.
Sva brigada Petrovca na Mlavi ,ostala je na Svilajskoj strani.
Na Kadar su išli pjevajuci ,za tri dana otud plakajući.
 
Krvavo je sve na Kadru bilo,partizana mnogo izginilo.
Tu su pali i mnogi hrvati ali nisu htjeli uzmicati.
Sva Europa  već je bila pala a još nije Posavska Mahala.
Naredba je tad od Tita došla da Odžaku neće bit oprosta.
 
Da bi maršal rođendan slavio 25-i zadnji datum bio.
Pasti mora Odžacka  enklava nije važno kolko kosta glava.
Udariti odmah sa svih strana da se slomi Odžacka  odbrana.
Udarili  skopna i iz zraka  al odbrana ostala je jaka.
 
Sve dok nije uzmanjkalo hrane i streljiva da se dalje brane.
Razdvojiše brigadu na pola jer u proboj krenuti se mora.
Jedan dio krenu ka šumama da probije obruč od dušmana.
Čalusić je proboj predvodio  i  uspješno šume dohvatio.
 
Jednom dijelu Odžacke  brigade Vučijak gora boravište dade.
Drugi dio nije se probi nego sPetrom uzmak nastavio.
Povukle se te hrvatske snage sve do crte posljednje odbrane.
Selo Prud je zadnja točka bila,gdje je vojska naša izginila.
 
Tu su hrabro pali svi hrvati  jer se nisu htjeli predavati.
Crvenima  to ne bješe  dosta,strašan  pokolj po selima posta.
Odvode se redom muške glave da dušmani pobjedu proslave.
Nikad kući ne dođose više ,partizani sve ih pogubiše.
 
Sva su sela naša uništili, cijeli Odzak u crno zavili.
Sve sposobne  muskarce pobili ne pitajuć gdje su dotad  bili.
Al  čudni smo mi hrvati ljudi valjda zato povijest nama sudi.
Mnogi su to sve zaboravili  i dušmanu grijehe oprostili.
 
Prihvatiše Tita kao svoga jedinoga pravog ideologa.
I dan danas mnogi za njim zale a ne broje  naše pale glave.
Što  su pale u čast svome rodu,neduznome Hrvatskom  narodu.
Jedina je naša greška bila, domovina Hrvatska nam mila.
Volimo je kroz stoljeća stalno i sa njome ništa nije ravno.

.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE