| Vremena su teška bila,zemlja se je branila. |
| Ratovalo na sve strane,velike su bile rane. |
| Udarili partizani ,idu sa svih strana. |
| Da unište postrojbe, hrabrih domobrana. |
| Mislili su samo tako,da ce Odžak uzet lako. |
| Ali nije lako bilo,mnogo ih je izginilo. |
| Sva brigada Petrovca na Mlavi ,ostala je na Svilajskoj strani. |
| Na Kadar su išli pjevajuci ,za tri dana otud plakajući. |
| Krvavo je sve na Kadru bilo,partizana mnogo izginilo. |
| Tu su pali i mnogi hrvati ali nisu htjeli uzmicati. |
| Sva Europa već je bila pala a još nije Posavska Mahala. |
| Naredba je tad od Tita došla da Odžaku neće bit oprosta. |
| Da bi maršal rođendan slavio 25-i zadnji datum bio. |
| Pasti mora Odžacka enklava nije važno kolko kosta glava. |
| Udariti odmah sa svih strana da se slomi Odžacka odbrana. |
| Udarili skopna i iz zraka al odbrana ostala je jaka. |
| Sve dok nije uzmanjkalo hrane i streljiva da se dalje brane. |
| Razdvojiše brigadu na pola jer u proboj krenuti se mora. |
| Jedan dio krenu ka šumama da probije obruč od dušmana. |
| Čalusić je proboj predvodio i uspješno šume dohvatio. |
| Jednom dijelu Odžacke brigade Vučijak gora boravište dade. |
| Drugi dio nije se probi nego sPetrom uzmak nastavio. |
| Povukle se te hrvatske snage sve do crte posljednje odbrane. |
| Selo Prud je zadnja točka bila,gdje je vojska naša izginila. |
| Tu su hrabro pali svi hrvati jer se nisu htjeli predavati. |
| Crvenima to ne bješe dosta,strašan pokolj po selima posta. |
| Odvode se redom muške glave da dušmani pobjedu proslave. |
| Nikad kući ne dođose više ,partizani sve ih pogubiše. |
| Sva su sela naša uništili, cijeli Odzak u crno zavili. |
| Sve sposobne muskarce pobili ne pitajuć gdje su dotad bili. |
| Al čudni smo mi hrvati ljudi valjda zato povijest nama sudi. |
| Mnogi su to sve zaboravili i dušmanu grijehe oprostili. |
| Prihvatiše Tita kao svoga jedinoga pravog ideologa. |
| I dan danas mnogi za njim zale a ne broje naše pale glave. |
| Što su pale u čast svome rodu,neduznome Hrvatskom narodu. |
| Jedina je naša greška bila, domovina Hrvatska nam mila. |
| Volimo je kroz stoljeća stalno i sa njome ništa nije ravno. |
.
::: PV PRETRAGA
::: PORED PUTA
1912.
Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.
- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.
- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.
- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.
- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...
- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.
- Nismo.
A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.
Dragan Pavelić
::: ČITAONA
::: NA BANDERI
ŽELITE ODMOR?
Kontakt: +385 (98) 195 92 46
TIJEKOM CIJELE GODINE
Druckversion | Sitemap | 
Diese Seite weiterempfehlen