Bosna

Piše: Pero Ilak Piše: Pero Ilak

Bosna , zemlja  je mala,smještena na Balkanu.

Proživljava  svoju sudbinu tešku, skoro u svakom danu.

Od samog nastanka davnog,prati je sudbina teška.

Zbog toga  mnogi misle da Bosna je velika greška.

Nekad je bila dio Hrvatske ali  davno je to bilo.

Zato se valjda uz  Hrvatsku svila,kao uz  majčino krilo.

 

Spropašću  Kraljevstva Hrvatskog,nastade  Bosnica  zemlja mala

Njome vladaše kršćanski  vladari  sve od Kulina Bana.

I kada bješe na vrhuncu moći,pojavi se iz daleka.

                     Osmanska sila i preplavi Bosnu kao nabujala rijeka

                     Nastade progon Bosanskog naroda bez milosti svakog dana.

                     Mnogi promijeniše vjeru od kršćanstva  do islama.

 

                     Teško je bilo pet stoljeća,dok ne oslabi  sila Turska.

                     A onda dodje  Austrija  i  dinastija  Habsburška..

                     Nisu oni vladali dugo ali se stanje znatno popravilo.

                     Sve dok se nije pojavio  Princip i Ferdinanda ubio.

                     To povod  bješe Svjetskom ratu,poznato je svima.

                     Nad Bosnom se opet nadvi tama kao u ranijim stoljećima.

 

                     Drugi svjetski rat na tlu njenom,težak i krvav je bio

                     Bosanski čovjek se borio da preživi  i o miru snio.

                     Tu su se vodile bitke mnoge,mnoga je krv  pala.

                     Bosanska drzava kroz povijest svoju  mira nije imala.

                     I u ovom zadnjem ratu za vrijeme srbske agresije.

                     Bosnu pohara jad i bijeda, ne može da se sakrije.

 

                     Okrutni bješe srbski vojnici,pobiše susjede svoje.

                     Nestade mnogih gradova i sela,žrtve se jos uvijek broje.

                     Kao da su zaboravili ,što je sa njima  u prošlosti bilo.

                     Prije par stoljeća kada ih Bosna primi u svoje majčinsko krilo.

                     Tada  su bježali od Turske sile u tudje krajeve da se spase.

                     Naseliše se širom Bosne ogromne srbske mase..

 

                     Oteto-Prokleto,izreka je koja u narodu  nasem živi.

                     Neće ni oni sreće imati,za mnogo toga su krivi.

 

 

14.05.2009

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE