Dolazak

Pero Ilak Pero Ilak

 

Pitao sam mnoge ljude može li mi netko reći.

Od kuda smo mi to došli,tko su bili naši preci.

Dal smo  možda Dalmatinci il smo netko sasvim treći.

A možda smo Hercegovci , ne znade mi nitko reći.

 

Ne znade mi nitko reći kako i kad je to bilo.

Da smo tebe naselili najdraža  nam  Posavino.

                     Iz  knjiga se možeš učit  sto je bilo u prošlosti.

                     Tamo stoji zapisano i od kuda mi smo došli.

 

                     U vremena neka davna kad je zemlja bila pusta.

                     Naseliše Posavinu s raznih strana  gladna usta.

                     Svi  su došli iz daleka ne znajući što će biti .

                     Kakva ih sudbina čeka i što mogu doživiti.

 

                     Pronašli su zemlju tada punu trnja i ostruga.

                     Pustu i ne naseljenu,svud je rasla samo šuma.

                     Uz krvavi rad i muku i žuljeve na rukama.

                     Svojim radom stvarali su bolji život godinama.

 

                     Iskrčile vrijedne ruke svu tu šipraž i živicu.

                     Odlučiše tu ostati i naselit  Posavsku  ravnicu.

                     Izabraše Posavinu da tu grade život novi.

                     Ubrzo su oživila mnoga sela i gradovi.

 

                     Ostala je u daljini njima stara postojbina,

                     Zemlja Herceg Stjepana i prelijepa Dalmacija.

Studeni 2009.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE