Hrvatski sin

U Hrvata ne bi takvog sina od vremena kralja Zvonimira.

Kao što je Franjo Tuđman bio, odlučno je narod predvodio.

Do slobode našega naroda i obnove hrvatskoga roda.

U prošlosti bješe vrijednih glava kao loze Zrinskih, Frankopana.

Ban Jelačić i Starčević Ante,imena su što Hrvati pamte.

Stjepan Radić u tom nizu slijedi, bješe jedan Hrvat koji vrijedi.

Borili se za našu slobodu i služili hrvatskom narodu.

Kroz stoljeća borba se vodila da bi zemlja nezavisna bila.

Nakon dugih devetsto godina, Hrvatska je opet uskrsnula.

Narod nije vjeru izgubio te slobodu opet obnovio.

Morašmo se još jednom boriti i slobodu silom osvojiti.

Dušman bješe višestruko jači al hrvati neće posustati.

Da izbore ono za čim žude i Hrvatska slobodna nam bude.

Devedeset i prva godina presudna je za hrvate bila.

Vukovar se žestoko branio te Hrvatsku tako zaštitio.

Od napada mrskoga dušmana,da nam ne bi Hrvatska propala.

Sve do ljeta devedeset pete,mogli su iz Knina da prijete.

Tad krajinu pogodi Oluja te pobježe pobunjena rulja.

Podiže se hrvatska zastava sa zidina kraljevskoga grada.

Podiže je predsjednička ruka i označi kraj hrvatskih muka.

Propala je dušmanska zavjera,ostala je domovina cijela.

Sad hrvati braćo moja mila da se nebi povijest ponovila.

Čuvaj te nam domovinu milu kao bebu u majčinu krilu.

I slavi te prvog predsjednika,njegova je zasluga velika.

Za slobodu koju uživate i državu kojoj pripadate.

Pero Ilak

Prosinac 2009.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

MASKE

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

HORA

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46