Hrvatski sin

U Hrvata ne bi takvog sina od vremena kralja Zvonimira.

Kao što je Franjo Tuđman bio, odlučno je narod predvodio.

Do slobode našega naroda i obnove hrvatskoga roda.

U prošlosti bješe vrijednih glava kao loze Zrinskih, Frankopana.

Ban Jelačić i Starčević Ante,imena su što Hrvati pamte.

Stjepan Radić u tom nizu slijedi, bješe jedan Hrvat koji vrijedi.

Borili se za našu slobodu i služili hrvatskom narodu.

Kroz stoljeća borba se vodila da bi zemlja nezavisna bila.

Nakon dugih devetsto godina, Hrvatska je opet uskrsnula.

Narod nije vjeru izgubio te slobodu opet obnovio.

Morašmo se još jednom boriti i slobodu silom osvojiti.

Dušman bješe višestruko jači al hrvati neće posustati.

Da izbore ono za čim žude i Hrvatska slobodna nam bude.

Devedeset i prva godina presudna je za hrvate bila.

Vukovar se žestoko branio te Hrvatsku tako zaštitio.

Od napada mrskoga dušmana,da nam ne bi Hrvatska propala.

Sve do ljeta devedeset pete,mogli su iz Knina da prijete.

Tad krajinu pogodi Oluja te pobježe pobunjena rulja.

Podiže se hrvatska zastava sa zidina kraljevskoga grada.

Podiže je predsjednička ruka i označi kraj hrvatskih muka.

Propala je dušmanska zavjera,ostala je domovina cijela.

Sad hrvati braćo moja mila da se nebi povijest ponovila.

Čuvaj te nam domovinu milu kao bebu u majčinu krilu.

I slavi te prvog predsjednika,njegova je zasluga velika.

Za slobodu koju uživate i državu kojoj pripadate.

Pero Ilak