Ko sam šta sam - Knjiga

 

    Doživljavajući svakodnevnu dinamiku postojanja, stalno na oprezu i naoružan izrazitim pjesničkim darom Ilija Ico Blažević se pretvara u hvatača iznuđenih osjećaja u vremenu i prostoru oko sebe. Hoda uspravno; ponekad pognut i s vrećom na plećima, osluškuje i opaža promjene iz dana u dan, iz godine u godinu, hvata ih i stavlja u njedra. S pogledom na život iz sunčane doline promatra razliku izmenu sabranih djela Dostojevskog i debeloga perzijskog tepiha, šalje nam dojmove neposrednog sudionika i potrošača liberalnog kapitalizma.

 

Od prijatelja do mladalačkih putovanja sa dragih prašnjavih putova i zelenih livada. Od rodnoga doma do škole, preko rijeke i bijeloga posavskog grada – u stalnoj nakani da rukama obujmi sve što je već tu ali i ono što polako izmiče. Kroz svakojake životne stranputice njegova poezija teži ka jednostavnoj sreći i slobodi, bez zidova i skrivenog vidika. Ukazuje na tjeskobu koja viri iza svakog kuta našega življenja. Pokazujući osobnu putanju Ico prezentira stanje u kojemu ponekad i sami jesmo ali ne zapažamo kako se misli, osjeća i služi čulima. Ploveći kroz njegove stihove odjedanput se pojave stvari koje često ne zamjećujemo ili smo pak zaboravili da postoje.

 

I. Studenovich


Klikni knjigu...

Zaboravi sve

 

Stojte riječi, rđavoga uma

Trulost duha ostavite sebi

I idite drugom stranom druma

Ja vas k sebi ni uzeo nebi.

 

Stojte misli, lažljivoga žara

Progledajte iz te crne tame

Nemoj glava da Vam srce vara

Jer će glava ostavit Vas same.

 

Stojte želje, podlih iskušenja

Nek vam oči iz te tmine vire

Kao ružna smrtna priviđenja

Sudnjeg časa kad želja umire.

 

Stojte djela, puna srama

Gdje vam priča nije čast

Ni zaborav neće s Vama

Dok nosite teški, crni plast.

 

I. Ico Blažević

Veljača 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE