Marina

ODLAZAK

Bio je sumrak
Pa tiha večer,
odjednom noćni krik -
i netko tiho reče

Bježimo! Odlazi naše proljeće.

I mrak tiho pade
tužnoga zvona glas,
uskim sokakom nade -
bježe ljudi i poneki vjerni pas.

Bježimo! Odlazi naše ljeto.

Odlazimo putem bez nade,
odnekud dopire jecaj, krik
i bolni plač djeteta -
Bože što smo im krivi mi?

Bježimo! Odlazi naša jesen.

Zima je - mrazovi jutra kradu,
snjegovi nam zameli su pute.
Sad’ svatko sniva svoju nadu
al’ ipak šute.

Posavlje u srcu - Ulje na platnu 60x40 cm, Devid Kafedžić

STARICA DRAGA

Promatram pogurenu staricu,
s torbom na leđima.
Težak teret rata,

i njenih godina.

Lice kao stari preorani puti,
oči joj sve govore -
iako ona šuti.

Kapnula suza iz plavoga oka.
Djeco ne znadete,
al’ rana je duboka.

I vidjeh suzu brižnu
po izboranom licu; puta traži
i tiho kao po naredbi na zemlju kliznu.

Pogled joj odluta do staroga puta

Djeco moja koliko smo daleko, a ipak tako blizu.
Na licu joj grč od bola i starica zaćuta.

Sklopila je oči,

i zauvijek zaspala starica draga.
A znajte bila je tek -

na pola puta od kućnoga praga

PV - Pjesme napisala Marina, veljača 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE