Marko djed i unuk Marko

Prosinac je i zima je jaka

Ostadosmo bez Spajića Marka

Vijest tužna, brzo svijetom prođe

Mnogo svijeta na oproštaj dođe

 

 

U Gorici kraj Zagreba grada

Violina jednog momka mlada

Svome djedu zadnju želju dade

Lijepu pjesmu, jer mu srce stade

 

 

Djed i unuk imenjaci stari

Veseljaci, Spajići su pravi

Djed je slušo kad je unuk sviro

Sa ponosom svijetu pokazivo

 

 

Za života djed je njemu reko

Moj Markane, kada umre djeko

Violinom vi sahrante djeda

Ti zasviraj, narod neka gleda

 

 

Gleda narod, violinu sluša

Plače srce a plače i duša

Cvati ružo, cvati ružo bijela

Ti si želja mog djeda vesela

 

 

Svira Marko, sav se jadan trese

Dal će moći tugu da podnese

Prsti vješto žice pritiskaju

Srce, oči suze propuštaju

 

 

U svijetu gdje god da sam sviro

Jedno kolo djedu sam darivo

Jednu pjesmu, cvati ružo bijela

Moga djeda, Ruža je voljela

 

 

Osta Marko bez voljena djeda

Tužan biti violina neda

O moj djede gdje god budem sviro

Ja ću znati da je tebi milo

 

 

Vlado Perković – Čardak     10.01.2009

 

Marko ispunio zadnju želju svome djedu Marko ispunio zadnju želju svome djedu

17.02.2009

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE