Mom jaranu Peri

Dragan MUČIBABIĆ

Kao ptica bez leta

bosanski starac Zagrebom šeta.

Umjesto muka Cvitulje iz štale,

čuje zvono tramvaja u prolazu

kraj tvorničke hale.

Livada rosna prekida snove,

ovdje ne znaju ni za ćuk sove.

Poneki kamion gradske čistoće,

mokri poljevači ulica s crijevom

u ruci prašinu u slivnike toče.

Ovdje nekako je tijesno

i nema mjesta, u Bosni

sad su sijela, pije se Šljiva,

pjeva pjesma, tamo je fešta.

Rujan 2010.