Naš urednik

Poštovani čitatelji našeg vremeplova,

Molim vas pročitajte ova slova.

Moje riječi i njegova slika,

Predstavljam vam našeg urednika

Da li ga znate?!

O njemu predstavu imate?!

Ja ću malo opisati,

Da imate što čitati.

Posavski vremeplov i Studenović Ilija,

Postade nam stranica najmilija.

Za to je trebalo mnogo truda dati,

Da bi vremeplov mog’o na noge stati.

 

U Sarajevu završio studij prava,

Odmah sam vidio da je pametna glava.

Ideja raznih ima u djela ih provodi,

Sve više ljudi u vremeplov dovodi.

 

Podatak koji svijet nije znao,

Da je Ilija mnogo slika naslikao.

On crta za sebe i prijatelje,

I ima lijepo uređen atelje.

 

Obitelj njega u svemu podržava,

To u njemu snagu održava.

Da što bolje predstavi Posavinu i ljude,

Da svima u vremeplovu lijepo bude.

 

Sve što vidi naslika njegova ruka,

Sve napisa o patnji posavskoga puka.

Kakvu povijest hrvatski narod ima,

Sve možete vidjeti koga god zanima.

 

Nas dvojica uz butelju crnog vina,

Pričamo što je sve proživila Posavina.

Ilija sve te patnje puka na stranicu stavi,

Da se nikad ne zaboravi.

 

Hvala Studenoviću na trudu i radu,

Što privlačiš i generaciju mladu.

Neka i oni znaju za oba rata,

Neka znaju čiji je poginuo djed,tata.

 

Svaki Markov dan Ilija u Balegovcu slavi,

Sve druge poslove na stranu ostavi.

Ponosan je na svoje rodno selo,

Na župnika,na crkvu,na cijelo Novo Selo.

 

U slikovnici na prvom mjestu sivi soko,

Tu je uvjek raspjevani i naš koko.

Torba svaštara i knjiga posjetitelja,

Da prijatelj može pozdraviti prijatelja.

 

Crni mačak maskota je vremeplova,

Danju,noću čuva naša slova.

I budno prati naše upise svake,

Zato i jest crne dlake.

 

A svi mi - vremeplov ekipa,

Ponosni smo na našeg urednika.

Živio dugo u zdravlju i sreći,

To ti ekipa i Lovac žele reći!

 

Piše: Vlado Perković-Lovac,  19.05.2009

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE