Najdraži nam gost

      ISUS U POSJETI KOD NAS

I.

 

O Isuse, kad dođeš, u koliko bilo sati,

u naš propali i opustjeli dom,

dobrodošlicu tebi ću zapjevati,

skupa sa svojom vedrom sestricom.

 

Pjevajući, od tvoje blizine sva bijela,

iznijeće ona preda te sol i kruh.

Po starom običaju naših sela,

kad im u kuću stigne mio duh

 

Tada će te moja sestrica odvesti

do skromnog jela, koje krasi stol.

O Isuse dragi, izvoli samo sjesti

i odloži svoj šešir i oreol.

 

Tako će ona reći i nato će

stati preda te, u svetom bolu.

I puna čiste, nebeske samoće

o klin će objesiti tvoju aureolu.

 

Neka nam svu noć sja, mjesto uljenice,

koju palimo pred svaki mrak.

Od sjaja ćemo kriti svoje lice.

Tako će njen blijesak biti jak.

II.

 

Poslije ćemo te povesti u dvorište, noseći

ispred nas tvoje aureole žar.

I pri toj, od nebskog sjaja svijeći,

pokazat ćemo ti pusti naš hambar.

 

I staje prazne, u kojima se suše

otkosi davni, ko cvijeće na groblju.

U ponoći tu dođu mrtvih konja duše.

Čuješ ih, kako nevidljivu zob zoblju.

 

Pokazat ćemo ti i stado magle bijele,

koje se provlači kroz živicu svježu.

O Isuse, to naše ovce izgorjele,

mrtve dolaze i u tor liježu.

 

Onda ćemo konja jednog upregnuti,

da te provozamo kroz naš mali grad.

Nad njim se nebo nisko uvijek muti.

Pod njim prigušeno tutnji vodopad.

 

O ako me upitaš, dok naše staro kljuse

bude plašila kraj puta šaš,

Koja je ovo zemlja? kazat ću: O Isuse,

pa to je Bosna, ti to znaš.

III.

 

A poslije, kad i pijetlima bude sneno,

osjetit ćemo kako tvoja glava

spušta se čas na moje rame, čas na njeno,

I silno nas obasjava.

 

I u to doba zemaljskih kasnih sati

pjevat će ti moja sestrica blagim glasom.

O Isuse, ti ćeš tada zadrijemati,

izmoren konja tromim kasom.

 

I koji put, kad magla bude snježno

sipala na tvoje sveto ruho,

stavit će ti na glavu, sasvim nježno,

oreol, koji ti je pao na jedno uho.

 

Niokola Šop

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46