Nema sabirača

Strpimo se koji mjesec, koju godinu dok se glave ohlade ... Ovdje se živi i umire bez računa. Java je krčma i konjušni­ca, san je vruća groznica. Obuhvataju nas žmarci bara i nezdra­ve magije zraka. Noću prolaze buljuci polupijanih i pijanih lju­di, fantaziraju, viču i povraćaju. Odmotan je kritički razum, mozak što oslobađa; sito i rešeto. Spoznaja je djelo mračnih na­dahnuća. Ne vodimo brige o svojemu džepu, ni dnevnika svoje savjesti. Lumpujemo. Urličemo u jeku prostora. Sve je na puf.

Nema više onih, koji traže n-ti korijen, kvintesenciju, ka­men mudraca. I duh je kockarnica. Nema sabirača. Jedna luda, pomamna mladost, plahovitost, plamen, koji uništava. Nema stalnih vrijednosti. Sve je podvrgnuto ćudima, modama. Satan kolo vodi, Satan je kolovođa ... Sve je nestalno, sve je u pitanju.

Tko će nam spasti crvene niti u životu, kad je pojam života i sam izgubio cijenu? Arijadnino* klupko u ovom labirintu? Tko će nas voditi, tko će nas podučavati? Zvijezde. Tako valjda misle zvjezdoznanci i moreplovci. Govorili su nam o zvijezdama, ali ima daleko više magle i oblaka. Nepregledni kaos, rasulo u du­šama. Nema vodiča na putu, a provalije zjape u mrkloj noći, kao podvale, kao namještene zasjede, kada je iščezla i kronologija i računovodstvo i zaboravio se cilj. Nema busole ni kompasa. Propali su logaritmi i integrali. Govori samo slijepi nagon, lije­na požuda, a odlučuje možda samo nagon, da se množe. Ležimo i umrimo zaboravljeni.

Tin Ujević "Savremenik", XXVII., br. 7. - 8., str. 611. - 612.; Zagreb, srpanj - kolovoz 1938.

……………………………………………………..

*Arijadna - prema starogrčkoj mitologiji, kći kretskoga kralja Minosa; pomogla je Tezeju da se, pomoću klupka konca, vrati iz Labirinta.