Odijelo i zdravlje

Mnogi tumači poezije ne će da razumiju što je to oblik. Ja oblik sebi objašnjavam lako: razlikom između prosjaka i bolesnika. Prosjaka posramljuje njegovo odijelo, bolesniku se ne vidi uvijek bolest na licu - niti on od nje moralno pati. Bolesnik je nesretan, prosjak je prezren; prema tome, nije prezir jedina šala tlačenja. U prirodi ima drugih, i nekoga tlači njegovo umno nesavršenstvo ... Ali i bolesniku više nego lijekovi pomažu njega, čistoća, red, obrijanost, pun džep i uljuđenje: konverzacija, lektira. Otuda važnost sanatorija i lijepih bolničarka, zdravstvene muzike. Bolesniku je najvažniji krevet, u kojem leži. Prosjaka žalimo, a ne bolesnika. Težište se okreće oko ideje krivnje. Ljudi koji traže zdravlje dosta brzo se zadovolje konforom. Kod prosjaka je sve izlječivo, i njegovo odijelo; ali nije njegova manija prosjačenja, za koju mu to odijelo treba. Tu je važnost oblika.

Govorniku malo smeta, ako nije okupan; ali mnogo više, ako mu je tur poderan ili lakti izglodani. Tu istu patnju osjećaju i ljubavnici. I ljubavnici i govornici uvijek loše odijelo osjećaju kao smetnju. Ima duhova koji ne mogu naprijed zbog loše obuće. I siromaštvo je bolest; ali bolest onda naročito i izričito boli, ako je vezana sa siromaštvom. Siromaštvo je bono, jer svemu daje taj vrlo nepovoljan oblik.

Tin Ujević "Savremenik", XXVII., br. 7. - 8., str. 616.; Zagreb, srpanj - kolovoz 1938.

Veljača 2011.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

MASKE

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

HORA

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46