Odijelo i zdravlje

Mnogi tumači poezije ne će da razumiju što je to oblik. Ja oblik sebi objašnjavam lako: razlikom između prosjaka i boles­nika. Prosjaka posramljuje njegovo odijelo, bolesniku se ne vidi uvijek bolest na licu - niti on od nje moralno pati. Bolesnik je nesretan, prosjak je prezren; prema tome, nije prezir jedina ša­la tlačenja. U prirodi ima drugih, i nekoga tlači njegovo umno nesavršenstvo ... Ali i bolesniku više nego lijekovi pomažu nje­ga, čistoća, red, obrijanost, pun džep i uljuđenje: konverzacija, lektira. Otuda važnost sanatorija i lijepih bolničarka, zdrav­stvene muzike. Bolesniku je najvažniji krevet, u kojem leži. Pro­sjaka žalimo, a ne bolesnika. Težište se okreće oko ideje kriv­nje. Ljudi koji traže zdravlje dosta brzo se zadovolje konforom. Kod prosjaka je sve izlječivo, i njegovo odijelo; ali nije njegova manija prosjačenja, za koju mu to odijelo treba. Tu je važnost oblika.

Govorniku malo smeta, ako nije okupan; ali mnogo više, ako mu je tur poderan ili lakti izglodani. Tu istu patnju osjeća­ju i ljubavnici. I ljubavnici i govornici uvijek loše odijelo osjeća­ju kao smetnju. Ima duhova koji ne mogu naprijed zbog loše obuće. I siromaštvo je bolest; ali bolest onda naročito i izričito boli, ako je vezana sa siromaštvom. Siromaštvo je bono, jer sve­mu daje taj vrlo nepovoljan oblik.

Tin Ujević "Savremenik", XXVII., br. 7. - 8., str. 616.; Zagreb, srpanj - kolovoz 1938.

Veljača 2011.

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46