Prognanica

Gledao sam kako ide a oči joj pune tuge.

I napušta sve što voli ona i sve žene druge.

Sa vrećicom u rukama otišla je u daljinu.

Napustila sve što voli, kuću, selo, Posavinu.

Morala je stara  poći i ostavit naše selo.

Hodala je polagano, nije moglo staro tijelo.

Nije mogla vjerovati što je jadna doživila.

Bježat mora a nikome nikad nije zla činila.

Otišla je majka moja  uplakana tužna lica.

Vratila se nikad nije na ognjište  prognanica.

Godine su prolazile al povratka nije bilo.

Vratiti se nije mogla na ognjište svoje  milo.

Gledala je svakog dana puna tuge u  daljinu.

I sanjala o povratku rodnom selu u dolinu.

Umrla je majka moja  tužna kao prognanica.

Ostala je pusta  želja  rodno selo i ravnica.

Umrla je sva u tuzi i sklopila svoje oči.

U grob ona ponijela je svoju želju - kući poći.

Bosanski Hrvati

Ponosni smo Bosanski Hrvati, rodila nas Hrvatica mati.

Imena se svoga ne stidimo i rodom se svojim ponosimo.

Širom Bosne mi živimo na sve strane  svud nas ima .

Jer Bosna je od davnina  naša  stara postojbina.

Od svog rada živili smo poznato je svima.

Svud po Bosni vidljivo je gdje hrvata ima.

Kada podjes sa sjevera preko ravne Posavine.

Do srednje ćes Bosne doći  da te želja mine.

Tamo Jajce i Bobovac od kraljeva naših stoje.

I pričaju tužnu priču iz prošlosti Bosno tvoje.

Na zapadu Banje Luka i sve tamo do Bihaća.

Sirom Bosne svud nas ima, svuda žive naša braća.

Stoljećima gradili smo diljem  Bosne naša sela .

I da opet tu živimo jedina je moja želja.

Ne znam zašto od davnina prati nas sudbina teška.

Da polako nestajemo u čemu je nasa greška.

Možda smo i sami krivi jer smo lako prihvaćali.

Što su drugi namećali svoja sela ostavljali.

Ostavljali rodna sela i otišli u daljinu.

Da tražimo novu sreću ili novu domovinu.

Al je jedna domovina kao što je majka mila.

Sretan nije bio nitko bez majčina toplog krila.

 

Pero ILAK

Lipanj 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE