Pusti me

Ilija Ico Blažević

Pusti me da letim visoko

Odriješi omču moga uma

Nek mi nebo to široko

Bude staza, životnoga druma.

Pusti da odozgo klikćem

Ko orao sa svoga neba

Riječima da ja sikćem

Mojim nožem, ako treba.

Pusti samo, nek te trese

Ta misao silom prekinuta

Nek osjećaj jednom zanese

I da vodi mojom stranom puta.

Pusti samo, zaklinjem se u te

Da mi sunce u obraze liže

Ili idi tamo, ovima što šute

Ja slobodan, tebi sam sve bliže.

Pusti da raširim svoja krila

Nek riječ ne vapi, nek se čuje

Ti ćeš me čuti, ma gdje bila

Jer riječ u meni stalno ruje.

Pusti samo, ponekad je mučno

Neću tebi da se jadam

Pusti me tiho, nikako bučno

Jer tebi neću bol da zadam.

...............

Poezija Ilije Ice Blaževića, kroz životne stranputice, teži ka jednostavnoj sreći i slobodi. Želi srušiti zidove i sve što sakriva vidik. Ukazuje na tjeskobu koja viri iza svakog kuta našega življenja.

Urednik

Siječanj 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE