U zatvor sa njim

U zatvor me crni zatvorite

I sve iste kukavičke njuške

Molitvama nemoj da prostite

Ja Vam nisam ni uzeo puške.

U zatvor me hladni zatvorite

Nek crkava, nek svoje odleži

Samo mi savjest oslobodite

Nek ušuti, nek više ne reži.

U zatvor me samog zatvorite

Punog mračnog očajanja

I nikada nemoj da otvorite

Na te riječi bijednog kajanja.

U zatvor me vječni zatvorite

Okrutno bez neke milosti

I nikad nemoj da zaboravite

Te grijehe moje prošlosti.

U zatvor me tamni zatvorite

Nek to bude moja žrtva

Samo nemoj da me odbacite

Jer i mene bole ta imena mrtva.

ico

26,09,2009

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE