Vrijeme stradanja

U proljeće  devedeset  druge,Posavina posta mjesto tuge.

Nesreća je narod pogodila, JNA je na njeg udarila.

I sa njome domaći četnici,udarili po našoj ravnici.

Da zauzmu našu Posavinu,tu prelijepu malu pokrajinu.

Da zauzmu i da opljačkaju,te Hrvate otud protjeraju.

Ruši dusman gradove i sela,gorjela je Posavina cijela.

Oni hoće koridor probiti, te  Hrvate otud  izseliti.

Počelo je na Bosanskom Brodu,teško bješe Hrvatskom narodu.

Nije bilo lako obraniti ,sve što dušman htjede porobiti.

Na Derventi žestoko je bilo,tu je mnogo srba izginulo.

Al su pali i mnogi Hrvati,ostadoše uplakane mati.

Na Odžaku  nije se čekalo,već dušmana odmah pritiskalo.

Nisu mogli stavit barikade da Hrvati odmah ne urade.

Sve što bješe nužno i potreba da se Srbe u obruč utjera.

Svi su Srbi u Novi Grad stali,da bi otud borbu uzvraćali.

Mada nisu dugo izdržali,za tri tjedna svi su se predali.

U zamjenu sve smo ih poslali i Šamčane tako izbavljali.

Izbavili  iz cetnicke  ruke i skratili svakojake  muke.

Što su mnogi tamo proživili a neki se nisu ni vratili. 

Pomoć stiže  s’druge strane Save i Hrvati  smogli da se brane.

Da se brane i da napreduju te dušmana nazad potiskuju.

HVO je ojačao tako  te Modriču osvojio lako.

Onda dodje zapovijed sa strane,da se vojsci  sedam dana dade.

Sedam dana da se svi odmore i da krenu Šamac da obore.

Nakon Šamca borba do Doboja,Posavina  čista biti mora.

Al na žalost nije bilo tako,interesa svoga gleda svako.

Politika u sve se uplela te je pala Posavina cijela.

Sedmi mjesec devedeset druge posta mjesec žalosti i tuge.

Pade Odžak sa njim i Derventa,pusta osta zemlja ko prokleta.

Mora narod preći preko Save  i sačuvat ono sto se dade.

Goli život,jos mu to ostade, sve ostalo dušmanu pripade.

Nepravda je to velika bila i Hrvatski narod pogodila.

Na Brodu je potrajalo duže,al u Jesen potekoše suze.

Moralo se opet pokrenuti  i ognjištu ledja okrenuti.

Nitko nezna kako I zbog koga ,nasta propast posavskog naroda.

Ostala je Posavina pusta,djeca njena svijetom su rasuta.

Na Orašju duze je trajalo al Orašje nije se predalo.

Odbrana je tamo bila čvrsta,nisu dali dušmanu ni prsta.

Da zauzme što mu ne pripada,što je naše bilo odvajkada.

U Daytonu 95-e sastale se glavešine klete.

Vijećali su nekoliko dana ,kolko dana toliko i noći.

Mislili smo sve ce dobro proći,posavci će opet kući doći.

Kresimir  se jako  pobunio te je Odžak nazad povratio.

Sve ostalo Srbima pripade  da na tudjem žive i da grade.

A  od naših posavskih  općina,ne ostade niti polovina.

Da smo znali da ce tako biti,nije bilo svrhe se boriti.

Izginuše Posavski hrvati a zbog čega da mi je  sad znati.

Kakvi su to interesi bili i zasto su Hrvati ginili.

Izostade pomoć kad bi nužno ,a što  drugo reći nego tužno.

.