"Trbuhom za kruhom kao mnogi drugi krenuo sam tada iz svog rodnog kraja. Još se sjećam suze moje majke stare."
U ponoć, Odžačani su na granicu između šamačke i oraške općine dovezli naoružanje kamionima. Žurno su ga spuštali u kanal od šlajza, koji se nakon stotinjak metara ulivao u Savu.
Krenuli smo ulicom prema O.K. Corralu. Ja i Ivan smo išli lijevom, a Slavko i Kapetan desnom stranom ulice.
Čuo sam neki ružan zvuk.
Pokušavam prestati brojati. Ali, ne ide. Probao sam svašta: misliti o nečemu drugom, zamišljati kako me bole noge, glava...
Staklorezačka radnja se nalazila u jednoj od sporednih ulica. Sve do onih Sabininih riječi nije bio potpuno siguran hoće li uramiti portret. Sada je bio, čvrsto je odlučio: uramit će ga. Ako treba, skinut će svetog Antu sa zida, a na njegovo mjesto postaviti Tuđmanov portret
»Vaš izbor nije loš, uopće nije loš. Ipak, nadam se da mi nećete uzeti za zlo: intelektualci nisu bogznakakvi ljubavnici. Oni su više za čajanke, za šetnje... za kraće šetnje; brzo vam se oni umore...«
Planirao sam se noću prebaciti preko Save čamcima, napraviti štit uz obalu i s glavninom preći u Odžak, a onda kom' obojci, kom' opanci.
prije nego započnem završnu besjedu i prije negoli objavim ono što sam za kraj ostavio, ispričat ću vam još jedan san. Toliko je vremena još ostalo!
- Draga gospođo! Sve mi se čini da moj sin - tu stade, uzdahnu, pa nastavi — nespretnjaković svoje vrste, a ni neka uzdanica muškog roda, nije kadar dobaciti kamen do vašega prozora.
Vrativši se kući dočeka nas zabrinuti djed. Ispriča da je Komarac dojurio i javio kako će sutra doći udbaši i uhapsiti majku. Začudismo se. Znalo se što je Komarac. Djed reče kako je najbolje da se majka skloni. Istog trena vrati se ona rodbini u Čardak
Braco je to promatrao iz osmatračnice 1. bojne koja je bila iskopana s prednje strane uzvišenja u obliku srpa. U širini od nekoliko kilometara, s obje strane, prostirala se monotona ravnica.
Bila noć zvjezdana ili mračna, kradljivce svrbe prsti. Rastu im zanoktice, cure zazubice. Lopovluk se širi po cijelome njihovu tijelu,
- Dobro, dobro. Reci gdje su ljudi iz grada?
- Noćas je s Majne vojska pucala na grad. Srbi pobegli u Skugrić, Hrvati u Odžak, Muslimani u Tarevce, a mi nemamo kud.
"Buržujski, odveć buržujski!" zlobno zagraktaše labudovi. Nisu prekidali potjeru za labudicama. Dok su se propinjali, dok su nasrtali, oholi napasnici dizahu milijune vodenih kapi uvis.
Nura je pričala, a njoj treba vjerovati, kako su joj i sekretari oblasnih komiteta dolazili na gatanje. Po tri su limuzine znale čekati pred njezinom kućom. Upaljene.
— Gdje si bio?
— A znaš, uvijek idem istim putem — od dućana do kuće, od kuće do dućana.
— Jesi li se okretao za ženama?
—Nisam.
—Lažeš! Svi se muškarci okreću.
Zašto moram plakati dok čitam tvoja pisma, Ana?, govorila je gledajući u ne određenu nebesku točku. Prodala komad zemlje, pa šta?
Pronašli su ga sinoć u stanu, na podu pored stola. Čuli su u susjednim stanovima pucanj i pozvali policiju. Pištolj mu je ležao pored ruke. A na stolu je ostala šahovska ploča.
Samo da je bijega i zaborava. Sad je samo želim proniknuti i ovo pisanje nije ništa drugo doli bauljanje u magli.
Umjesto da se vrati u Švicarsku i spasi što se spasiti da, Ante je ostao na bojištu. Izgubio je posao, ali uskoro i ženu. Javila mu je da ne mora više dolaziti, jer se već snašla!?
»Jesu li ovo moji posljednji dani?« pita se Petar. U pitanju nema sažalnosti. Na život on gleda kao izletnik na dalek, maglom zastrt predio. U njegovu pogledu ničeg tugaljiva nema. Bolesnikova pomisao na smrt, razvlači mu usnice u smiješak.
»Jedino ću svoje tepsije, ako se slažeš, poredati po svom hatoru.« Petar s odobravanjem i nekom milošću raširi ruke; kao da joj hoće reći da na sve pristaje - da uzima i nju i s njome sve njezine tepsije.
Kada žene sitnih guza trčkaraju uz stepenice, nije li to predivno? Svaki korak je skok. Ne vidiš im lice dok trčkaraju, ali znaš da je osmijeh zacementiran pod nosom, usprkos opasnosti da zapnu za stepenicu i razbiju zube. Tako je uvijek trčala i Deana.
Rekla je da nije čula za kompozitora Halida iz Bosne, a kad sam zapjevala:
„Prvi poljubac davno zaboravljen/
Prvi dernek ko zna gdje je/
Zagrli me i tiho se privuci/
Da mi suzu ne vide...“
Kad nestane cigara, a hoćeš pušiti u neko gluho doba noći, nema ti druge nego zabosti njušku ispod kauča. Znam da ima jedna tamo. Skotrljala mi se prije mjesec dana.
Neka nada još je postojala. Ali kada je na obližnjoj vrbi spazio gavrana kako muklim, otegnutim glasom grakće, prestao se nadati.
»Struk ti, Zubejdo, vrijedi Carigrada...«
»Rekla bih ti što na tebi volim, ali neću. Ismijao bi me i postidio. Možda bi se uobrazio. Gordost muškarcu uvijek pristaje, uobraženost nikada!«
Još jednu riječcu, pa da se rastanemo! Da vas na vrijeme pozdravim i suvišnih
riječi poštedim. Raspričao sam se! A kad god se o čemu važnome ili nevažnome raspričam – uvijek se pokajem. >>>više
Stoga kad god začujemo vječni glas umrle Ehó, prozborimo koju s njom. Ona će nam još jednom ponoviti barem naše zadnje riječi... >>>više
Tako je u njihove biljege zapisano 1353. Kad je naš ban još uvijek bio Stjepan II. Kotromanić.
Imao sam devetnaest godina i već bio poznat po vičnosti oružju i peru. U zimu 1333. godine pozvaše me da služim banu Stjepanu
II. Kotromaniću. >>>više
Majka Lucinka poljubila ga je i nježno privinula na grudi, u trenutku zaboravivši svu tjeskobu i bol rađanja... >>>više
"Moju su dužnost vjerojatno i zamislili tako: da lažem! Lažem svojim najbližima: braći, susjedima, prijateljima, poznanicima, Posavcima ...
>>>više
— Jebli te Turci! Oni nemaju veze s ovim: Turci i vlasi su isto! — rekao je Hido.
— A balije i ustaše? — rekao je Bero.
— Nije važno. Mi smo Bošnjaci — rekao je Dodo. — Samo nas tako morete zvat! I tačka! Ne zovemo ni mi vas ustašama!
»Asli se osunećena paščad udružila protiv neosunećene?« raspitivala se, nastojeći ostati ozbiljna, Zubejda-hanuma. »Petak protiv Nedjelje? A Subota, bezbeli, jedva dočekala...« >>>više
- Što je vama? Mi danima idemo za vama samo zbog pljačke, a ne zbog rata. Nisu ono tenkovi. Ono su privatni kamioni
šumadijskih Cigana koji su došli u Bosnu zbog pljačke. Ne pucamo više na vas. Rat je završen! Dogovor je postignut. Vi ste zamijenjeni za Prevlaku. Vi ste prodani. Kod nas to svi znaju...
>>>više
Prije nego što je do kraja izrekao zapovijed vidio je kako crni anđeli lete u nebo. I dok je barjak padao u blato, barjakonosac je hvatao muhe u zraku >>>više
Jednom davno, prije mnogo godina, živjela je jedna prelijepa i nezavisna princeza, puna samopouzdanja... >>>više
Da li itko od od mladića u nježnoj i dragoj djevojci koju u zanosu grli vidi buduću nezadovoljnu debeljucu s
klimakteričnim izljevima nervoze i dlakama ispod nosa? Da li i jedna od tih dragih i ljupkih djevojaka u mladiću kojeg sanja može zamisliti jednog škrtog, čelavog i zlovoljnog
starkelju? A ima još puno, puno, gorih primjera: da li je itko prepuštajući se zaštiti Ujedinjenih nacija u Srebrenici mogao vidjeti svirepi i nemilosrdni pokolj? Ali ni to nije ono
najgore, pogledajmo samo što nam je ćatib Osman zapisao! >>>više
Kamenčić se stidio sebe. Krio se jer nije mogao podnijeti da drugi vide njegove
nesavršene i grube rubove. Njegovom nutrinom gospodario je strah prožet nesigurnošću >>>više
Za popunjavanje općinskog osoblja trebao je i općinski pandur. Za tu službu trebalo je uzeti nekoga iz mjesta. Prva je
misao pala na Juru... >>>više
Požurili su na mjesto događaja. Tamo zatekoše desetak ljudi. Desna strana samostana bila je bez krova. Ispred kapelice, uz samostan, poginula je stara sestra Agneza >>>više
Šutnja je jednostavno uvirala u nj i izvirala iz njega, davala mu
osobit izraz lica, formirala njegov pogled, kretnje, način i ritam hoda >>>više
- Evo, Trumane! Putarina! Nitko danas nije platio bolje od mene! - vikao je Pavo, visoko podižući bocu vinjaka.
- Je l' Zrinjski? - pitali su istovremeno sva trojica.
-
Ne samo Zrinski, nego i ustaški! - uzviknu Pavo i ne čekajući dopuštenje za prolaz uskoči u
kamiončić. >>>više
One prve noći koju je proveo na Keritu, Ilija je pomislio da ga je Bog odabrao da bude mučenik, kao što je već bio učinio s tolikima.
Umjesto toga, Bog mu je poslao jednog gavrana, zloslutnu pticu, koja ga je hranila dok Kerit nije presušio. Zašto gavran, a ne golubica, ili anđeo? >>>više
- Zdravo, drugovi! - pozdravi ona.
- Zdravo, Smiljo! - odgovorih.
- Pope, mi smo došli po kukuruz.
- Smiljo, ja nemam kukuruza!
- Rodi ga, pope! - reče Smilja povišenim tonom.
- Smiljo, ti rodi klip, a ja ću vagon.
Za tebe sam oduvijek bio otvorena knjiga. Priznajem, ponekad mi je to smetalo ali kroz ove dane i
noći naučio sam mnogo toga; naučio sam kako priznati poraz sa jednim bezbrižnim smiješkom. >>>više
U sobi se naglo zgusnuo mrak. Djeca su se prislonila uza zid i počela tiho plakati. Na štednjaku je proključala voda u loncu s krupirima. Otac je upalio svjetiljku,
skinuo lonac, izlio iz njega vodu a krumpire istresao u zdjelu. >>>više
Mečka ga uvede u svoju kuću smještenu na brijegu, pokraj umjetnog jezera Hazne. Njegova majka i otac dočekaše gosta s onom istančanom ljubaznošću koja priliči uglednim muslimanskim kućama. >>> više
„Uzmi u ruke to kapitalističko zmijsko jaje! – reče ohrabrujuće major Četka. Ti si u Akademiji učio engleski, jel tako?“
„Jesam, druže majore. Engleski i ruski.“ – odgovori poručnik.
„Pa dobro, da čujemo što to znači JINGLE BELLS...“- fonetski pročita major... >>>više
-
Znam. Hrvatska je umorna, ali to nije najgore. Najgora je pasivnost. Ljudi su se povukli u sebe. Ne zanima ih ništa
osim preživljavanja - odgovorio sam. >>>više
Da bi obnova i izgradnja bila što uspješnija, izgrađena je i stanica milicije u koju su na službu došli ljudi neobičnih imena za naš kraj: Jovo, Manojlo, Stojko, Simo, Mitar ... >>>više
Delegacija se žurno udaljavala od stola prema automobilima, a Mamuza, koji je sve to slušao, podiže automat i ne skidajući ih s ciljnika upita:
- Da ih pobijem?
Kadija nikog ništa nije pitao nego je samo pročitao presudu: Raja ništa nije kriva! Da kuja nije mahnula repom, pas ne bi potrčao za
njom! >>>više
Od predratnoga drveća jedino su preživjeli divlji kesteni u Šamcu, Gradačcu i Modriči, a u Odžaku Odića jablani >>>više
Paf!!! Ovo mi stvarno nije trebalo. Koji me je vrag tjerao da spominjem i
Hrvate, i stoljeće sedmo, i... Nek mi sad čovo odčepi pričati o Kandaharu ... >>>više