Na pragu hrama

Nakon nekoliko minuta kočija se zaustavila pred usamlje­nom kućom nasred prekrasnog vrta. Zrak je ispunjavao miris ruža, gardenija i jasmina. Silazeći i stupajući u prostran vrt, ugledao sam efendiju Farisa kako pristiže pozdraviti me. Uz srdačnu dobrodošlicu me uveo u svoju kuću i sjeo do mene kao sretan otac kad vidi vlastitog sina >>>više

Asterionova kuća

Na mjedenom maču bljesne jutarnje sunce. Više nije bilo ni traga krvi.

— Nećeš mi vjerovati, Arijadno — reče Tezej. — Minotaur gotovo nije pružio nikakav otpor. >>>više

Zapisi iz mrtvog doma

U jednom od takvih veselih i samozadovoljnih gradića, s veoma malobrojnim stanovništvom, čija će uspomena zauvijek ostati urezana u mom srcu, sreo sam Aleksandra Petroviča Gorjančikova, naseljenika, koji se rodio u Rusiji kao plemić i vlastelin, a zatim postao robijaš drugog razreda>>>više


Divni novi svijet

Pitao se kada je sve ovo, što je on u mislima nazivao »raspad sistema«, započelo? Činilo mu se već s prvim detonacijama, koje su dopirale iz pravca Kupresa, u travnju 1992. >>>više


Jednu rječcu samo!

Jednu riječcu samo, pa da se rastanemo! Da vas, na vrijeme, pozdravim i suvišnih riječi poštedim. Raspričao sam se! A kad god se o čemu važnome ili nevažnome raspričam - uvijek se pokajem. Znam da sam pretjerao, u ovome ili u onome prekardašio. >>>više

S koje se strane stvar uzme...

Pa odakle je, vjeru li mu njegovu ljubim? — Ljutito će dedo.

Kao da je to važno... Ne znaš ti njega! Ne zna ni on tebe!— suprotstavlja se unuk djedu.

Svejedno je! Naravno da je svejedno! Imaš, dijete, pravo... Pokoj mu duši! Lijepe je godine, starina, doživio... Lijepe! I tri žene, veliš, promijenio! Ne reče mi, piše li štogoć na što je mladost potrošio. >>>više


Traumdeutung

Nije ovaj san jedini koji se godinama ponavlja. Koji me iscrpljuje. Ima ih još! Ali, kao nijedan od njih, ovaj mi najviše zagorčava spavanje. Najviše me postiđuje. Pa ipak, te ustrajne muke na javi nisam svjestan. Moji su snovi podmukli kao bolest. Kao neizlječiva bolest!« >>>više


Tragovi

u praznim obzorjima ogromne Proš­losti izgubljene su vršidbe, nestao je šum žita i slame u večeri; znoj, muka i odricanje otaca, tihi uzdasi majki za djecom koja su otišla u svijet i koja se čekaju... uvijek čekaju... da se vrate... da obiđu... da dolepršaju i osjete kako troše strašne samoće. >>>više


Ne zaboravi

- Da, ja sam – Filipovu ruku osjetim na ramenu, šum valova u oživjelim valerima srca, ili mi vrpcu pamćenja leluja vjetar vraćajući nemir i davne dane. >>> više


San o prstenu

Svanjivalo je blago jutro ljetno. U njihovim očima, kretnjama, nad zelenim, mirnim i prostranim šumama Bosne. Svanjivalo je mirisno i plavo… sve dok ga ledena zimska zora nije zapljusnula uvijek istom javom: sumornom ratnom zbiljom, ledenom i stvarnom smrću. >>>više


Telefonski razgovor

Nepodnošljiva vrućina "fijakera" pržila mi je leđa. Nekoliko kapi znoja pade sa mog čela na brojčanik tele­fona. Pomislih na Camusevo sunce, ne znam zašto, jer zločin ovdje ne slijedi.

>>>više


Pukovniku nema tko da piše

Službenik mu uruči poštu. Preostala pisma vrati u vreću i ponovo je zatvori. Liječnik uze da pročita dva pisma. Ali, prije negoli će ih otvoriti, pogleda u pukovnika. Zatim skrene pogled na službenika.

- Ništa za pukovnika?

Pukovnik se prestravi. Službenik zabaci vreću na rame, uputi se gatom i odvrati ne osvrćući se:

- Pukovniku nema tko da piše. >>>više

»Mi smo sretni što dočekujemo svoga cara«, rekao je narodu. A prevodiocu: »Sad to prevedi!«

»Što smeta, sada ili kasnije, ovo će ionako znati.« »E, vidi je«, rekao bi moj djed, kad bi susreo kakvu mladu, za­mamnu seosku snašu, »ta bi na trn skočila!« >>>>više

Teolozi

Stoljeće poslije toga, Aurelijan, po­moćni biskup akvilejski, saznao je da najnovija sekta monotonih (koje su nazivali i anularima) na obalama Dunava propovijeda kako je povijest krug i kako nema ničega što već nije bilo i što neće biti. Kolo i Zmija u planinama su potisnuli Križ. Svi su se bojali, ali su se tješili glasinom da će Janus Pannonius, koji se istakao raspravom o sedmom Božjem atributu, satrti tako be­zočnu herezu. >>>više

Sova

Na zidu, odmah ispod fenjera, bio je nalijepljen poster ispranih i izblijedjelih boja, s ve­likim, razvučenim natpisom HVO u vrhu. Poster je bio nemarno zalijepljen, stajao je pomalo ukoso, a ljepljiva traka kojom je bio prilijepljen na zid, bila je žuta od di­ma i vremena. >>>više

Mećava

On se stresao od neke hladnoće, što mu je iznenada pro­strujala kroz tijelo, i odmakao se od prozora. Cijeli je prozor bio tamna ploha, i fra Jakovu se na tren učini da dalje od ove njegove skučene sobe nema više ničega: da je tu, na samo par koraka od njega, ispred neprozirna mračnog zida, kraj svijeta. >>>više


"Pedagozi" našeg vremena

Stara učiteljica, koja je na licu imala veliki i prilično ružan ožiljak, ipak nije bila zadovoljna mojim dobrim čitanjem. Ona bi, naime, bila puno zadovoljnija, da je takav uspjeh postigla njezina omiljena učenica; kćerka jednog bankarskog namještenika >>>više


Fra Ivo

Sažali se nad njima pridošlica, a svoga se jutrošnjeg bijesa zastidje. Pokaja se zbog ogorčenja. Rastuži se zbog tolikog ljudskog poniženja. Poče nevoljnike obilaziti i pomagati. Poče ih, u nestašici svakojakoj, hrabriti. >>>više


Božiji gnjev

Rođen sam 20. srpnja, na Ilinu. Tako sam, kako se kod nas znalo reći, sam sebi donio ime. Ime je znak? Ono nas određuje? Dobio sam ga po strašnom, strogom i nemilo­srdnom starozavjetnom proroku. O sličnim stvarima nisam razmišljao prije rata, a sada sam pomalo vjerovao u njih. Ne samo ja. Postali smo, zapravo, praznovjerni. Tomu nas je naučio strah, on je rodno mjesto praznovjerja. >>>više


Sjenke

Neka su se gradska svjetla palila i svijet je postajao stvarniji. Na Lucijino ravnomjerno, jedva čujno disanje tiho je šapnuo: - Bože, hvala ti, jer čovjek nema prečesto priliku da oženi ljubav svoga života...

S obližnjeg tornja otkucalo je 5 sati i 30 minuta.  >>>više


Djevojčica sa žigicama

— Htjela se ugrijati — rekoše neki ljudi. Nitko nije mogao ni zamisliti kakve je lijepe stvari ona te noći gledala, niti u kakvom se sjaju sa svojom bakom vinula u nebesa da ta­mo slavi Novu godinu. >>>više

Kolovoške sablasti

Ubrzo nas je neka stara guščarica sigur­no i točno uputila prema dvorcu. Prije no što smo krenuli, upitala je namjeravamo li tamo prenoćiti, na što smo odvratili da idemo samo na ručak, kako je doista bilo predviđeno.

- Sva sreća - primijetila je - jer u toj kući ima duhova. >>>više


Jutarnja kava, obično

Tamo nemir, izazvan po uzoru na onaj koji se može vidjeti na TV ekranu, dvadeset, sasvim neuobičajeno, dvadeset kuhanih jaja na stolu, za nas troje i komšinicu koja svako malo s uzdahom kaže: "Bože sačuvaj!" >>>više



Otilija

- Dok je jedne strašne zime – nastavio je Boris – sjedila na pločniku okovanim ledom, pitao sam je ima li ikoga, odakle je, ima li načina da se spasi; da sam čuo da ima živu majku i pitao je zove li se Branka, je li njeno ime Otilija; ako želi sklonit ćemo je sa ledenih pločnika. >>>više



Omina Vincit Amor

─ Dvanaest je, moram stići na vrijeme, eno i jahta ti se šepuri, čeka te. Tamo gdje ljeska more (opet nerazumljivo i resko šapćem), zove te imperija i sladak ulov, nemisliv i nedodirljiv, uvijek siguran u džepovima podanika, a krvav za nas obične smrtnike, jednostavne, prosječne, ograničene pameću, dvonoge kreature. >>>više

 


Ima izać'

Nakon što su iskapale crne latice godina, nakon što su pjesme žrvnjem tenkova pregažene, nakon što smo još sumanuti ostali slušati ljudska notturna, viđali su ga ogrnutog u samotne šetnje. >>>više


Bilježnica Janka Ivande (treći dio)

"Idemo noćas, odlazimo iz grada...", kazao mi je kao da se srami onog što govori, kao da ga je sram stra­ha koji mu se vidi u očima, koji izbija iz svake njegove kretnje. Mene je opet bilo sram što mu ne mogu reći da ostane, što mu ne mogu obećati da nitko neće banuti u njegov stan, što mu ne mogu garantirati da će preživjeti iduću noć. Bilo me je sram što sam tako nemoćan. >>>više

 


Bilježnica Janka Ivande (drugi dio)

Rat je počeo na satu povijesti umjetnosti. Rat je tog tmurnog jutra oko osam sati ušao u naš razred, bio je malo nervozan i ruke su mu malo drhtale. Ličio je na ravnatelja naše gimnazije Stanka Rubića i rekao je ova­ko: "Dragi učenici, po svemu sudeći, počeo je rat i kod nas. >>>više

 


Bilježnica Janka Ivande (prvi dio)

Kad izgubiš novčanik, pokušavaš se sjetiti kad si ga zadnji put imao u ruci, gdje si ga vadio i pred kim. Kad izgubiš oca, danima nakon toga pokušavaš se uhvatiti za neku sliku, za nešto po čemu ćeš oca nositi u sjećanju i što će ti prvo padati na pamet kad ga netko spomene. >>>više

 


Let iznad kukavičijeg gnijezda

To je bio dan kad sam poletio. Mnogi misle da se zajebavam, ali to je istinita priča. Proletio sam kroz rešetke, otišao po humanitarnu pomoć i djeca su me gađala grudvama, a, što je bilo najčudnije, nije bilo snijega i to me je sjebalo u letenju. Ali, priča je sasvim ozbiljna. >>>više

 


Žrvanj

Osim nesvakidašnje tjeskobe ne osjećam ništa. Osim čaše koju je napunio konobar... osim tamnog i dalekog žiška nečijih očiju ne vidim ništa. Očiju...! Ne! Dok gutam knedlu, stolica pored mene sve je jasnija (!)... Netom je privukla nečija ruka. >>>više

 


Rastanak

JAMSTVO

Jamčim za vjerodostojnost knjige i šaljem vijest pri­jateljima da je završena. Raspoznajni znak je pozdrav mojom rukom. Tako ja pišem

 

>>>više

 


Nogometna utakmica

»Tuku se kao vragovi, a sutra će blagosiljat kuće i krstiti djecu po svojim selima!«

»A što misliš? Misliš, fratri nemaju brkova?«

»Tiho, tiho! Ovo je utakmica a ne rat!« zavapi profesor, inače otvoreni neprijatelj nogometa. >>>više

 


Vlakom u maglenjima

Gledao sam davne, neubrane ruže na obali, nad zgusnutom bojom zelene rijeke u sumracima dok je u stvarnom svijetu, napolju iza prozora, padao beskrajno tužan snijeg…

>>>više

 


Nives, nisu to priče

Odmori se, dragi! – neočekivani  ga zapljusne glas.
Od  čega se trebam odmoriti? – mehanički je, nekontrolirano izustio.
Od priče! Pročitala sam je. Nije ona vrijedna kao ni prilika koja ti svaki put izmakne kad se sjećanju vratiš. Samo je život vrijedan. I vrijeme, ono sutrašnje. Jučer je mrtvo. >>>više


Tugomirova laž. Oproštaj od građanke Korotkove, od Ane Petrovne

»Nikad se ne zna, možda žutokljunac savlada ci­jelu knjigu. Ako ga sada razotkrijem, može zamrziti i mene i francuski! A kakve li koristi od toga? Zbog francuskog nikada neću nikoga izdati!« zaključi u sebi fra Bonifac, a onda, idući gimnazijskim hodnikom, zabrunda: »Jamais! Jamais! Jamais!«

>>>više

 

Janjetina i zlatni lančići

Jedne svibanjske subote u trećem razredu pristupili smo ispovijedi i ja sam sve priznao, kao na sastanku Anonimnih alkoholičara, da sam lagao, krao, varao, psovao i hulio, da sam ubijao sitne životinje i nisam poštivao svoje mile roditelje. Župnik mi je dao pokoru i odrješenje od grijeha i ja sam sutradan na misi čiste savjesti na jezik primio okruglu bijelu hostiju koja mi se zalijepila za nepce >>>više

 


Av

Dado je izišao van, još uvijek vjerujući kako će se su­tra vratiti na isto mjesto. Možda je Majda spavao, možda ga nije čuo od granata. Pas je pametan, može on bez hra­ne i mjesec dana. Išao je tako niz ulicu, bilo je predvečerje, tiho kao u doba mira. Prije nego što je pao na asfalt učini mu se da je čuo sitno, poznato tapkanje iza svojih leđa. >>>više

 


Polje milosrđa

Bila naime u staro doba majka i kći, a ži­vjele su u osamljenoj kućici na dalekoj toj rav­nici. Na sam Badnjak izašla mala Draguša bo­sa i u izderanoj haljini na prag kolibe da na­hrani ozeble ptičice mrvicama kruha, kako bi to svaki dan zimi činila. >>>više

 


Dijagnoza

Saliha F. policija je odvela u zatvor, ali nakon preležane noći više nije znala što bi s njim. Trebalo ga je neg­dje protjerati, a nijedna zemlja ga kao Bosanca sklonog tuči ne bi primila.

>>>više

 


Deklinacija

U dvorištu, od ono malo neotopljena snijega dječak je načinio snjegovića. Prstima mu je fino izvajao predsjednikovo lice. Nos nije načinio od mrkve jer mu je to bilo glupo. Nitko na licu nema mrkvu. Pogotovo ne predsjednik.

>>>više

 


Puževa kućica

Početkom travnja 1992. godine, po otpočinjanju rata, Ferdo bi do duboko u noć osluškivao detonacije koje su dopirale iz pravca Kupresa, čiji je mukli odjek dugo tutnjio dolinom i u gotovo pravilnom ritmu se smjenjivao sa smirujućim šumom Vrbasa.

>>>više


Sihirbaz

Četrdeset sedme ili osme, bogme, sad se ne sjećam, nije ni važno koje, Almasa se zagledala u jednog Aliju. Naprosto, za njim poludila. To se zvalo ljubav na prvi pogled. Naši su stari mislili kako takva ljubav nije do­bra. Ne posreći se.

>>>više


U ništa

Svaki dan me boli glava, ipak je svuda nosim. Na poslu mi sigurno ne treba, ima tamo tko će razmišljati. Ako mali mozak upravlja motorikom tijela, onda je i dovoljan. Pokazao sam srednji prst onom grebatoru na poslu.

>>>više


Bristol

Na kraju: gledao sam kako gori Bristol. Gledao sam kako plamen guta natpis sa imenom hotela, vrteći se u divljim krugovima oko firme. Plamen me neodoljivo podsjetio na osmijeh Džoa Martinovića... >>>više


Šampion

Đe su ti sada tenkovi, đe ti je sada Mladić, ovo je, konju, Olimpijada, važno učestvovati, a pobijediće Andrija, Sarajevoooooo...

Pred birtijom Andrija započinje svoj posljednji sprint, a onda se, koliko je dug i širok, baca po asfaltu.

>>>više


Dvije izbjegličke

Dok su čekale, uzeše ih pod svoje Jehovini svjedoci. Stadoše se o njima starati svojstvenom predanošću. I zadobiše njihove duše. Svi su, sada, mislili kako su spašene. Blato se bosansko davno osušilo i otpalo s njihovih haljina, kako već s blatom kada se osuši biva.

>>>više


Iz dana u dan

Tako joj, iz dana u dan, jedna za drugom odgovaraju njezine kćeri. A posao? Posao kao posao; zahtijeva i onaj drugi, koji ide s prvim, koji iz njega proizlazi.

>>>više


Amen - Posavski Zmaj

A tada je začuo pjesmu. Anđeli pjevaju uspavanku. Cijeli život bojao se smrti, ne znajući da je taj pad ili uzlet ovako lijep.

>>>više


Mamuza - Posavski Zmaj

Mamuza je volio rano proljeće. I ovo je bilo kao mnoga druga do sada. Forzicija u samostanskom dvorištu bila je u cvatu. Čak su se i pucnji s crte utišali.

>>>više