Alpska božićna priča

Gospodin Meier je ugledan i imućan čovjek. Živio je u jednom malom i pitomom mjestu podno Alpi, u blizini velikoga grada. Onako, komunikativan i uvijek dobrog raspoloženja bio je omiljen među mještanima. U zadnjih nekoliko godina i u njegov kraj se doselio određeni broj stranaca, što gospodinu Meieru nije bilo po volji.

      Jednom, nekako pred Božić, došao je u svoj omiljeni restoran na ručak, gdje je bio stalni i rado viđen gost. Pošto je uvijek sjedio sam, skinuo je šešir i stavio na drugi kraj stola a zimski kaput na praznu stolicu do šešira. Konobar je kao i uvijek i bez da gospodin Meier kaže, donio omiljeno jelo i uvijek hladno pivo. No, Meieru se nije žurilo sa ručkom pa je otišao do ulaza da si donese dnevne novine. Poslije kraćeg premetanja pronašao je  željeni tisak i usput prelistavajući krenuo nazad k stolu. Vjerojatno zanesen nekom bitnom temom u novinama došao je k stolu i stao zapanjen. Kaput i šešir nisu bili tu a za stolom sjedi povisok  tamnokosi momak i jede njegovo omiljeno jelo i toči si hladno pivo. Koja drskost..., pomisli on. Na trenutak je razmišljao: Što činiti?... pozvati osoblje restorana i izbaciti bezobraznika van,... a opet, možda jadnik nema što jesti. S tim mislima je prišao još bliže stolu i s pomalo žalosnim očima pogledao stranca. I stranac je pogledao njega i vidjevši kako ga starac tužno gleda ponudio mu je mjesto za stolom. Meier je i dalje zbunjeno gledao na što mu je stranac, ne mogavši više podnijeti nelagodu, dao pola ručka i čašu hladnog piva. Kako je vrijeme promicalo njih dvojica su započeli komunicirati. O vremenu, predstojećim blagdanima i još kojekavim nebitnostima.

         Odakle si? – zapita gospodin Meier.

         Iz Hrvatske  - sa smiješkom odgovori.

         Mogu vas ponuditi kavom? -zapita dobro raspoloženi Hrvat.

         Da, rado ću popiti jednu kavu s kremom – Misleći, ako on može pojesti moj ručak i piti moje pivo nek barem plati kavu.

         Poslije kraćeg vremena, momku se očogledno žurilo, želeći gospodinu čestit Božić i onako usput plati konobaru uz dobru napojnicu, otišao je. Meier još uvijek zatečen cjelokupnim događajem nije mogao doći k sebi. Iz dubokog razmišljanja prenuo ga je konobar s pitanjem:

         Gospodine Meier vaš ručak se skoro ohladio. Hoćete da donesemo tu kod Vas?

         Pogledavši na drugu stranu vidio je na stolici zimski kaput a na stolu šešir kao i njegovo omiljeno jelo i ne tako više hladno pivo. Starom gospodinu je tek tada postalo jasno da je prelistavajući novine završio na sasvim drugom kraju restorana.

pv

.