Karaula

Nedjelja je. Nedjelja kao i svaka druga. Ustajanje, prije bi se pomuzle krave pa u crkvu. Poslije mise pripremanje doručka. Taman šta se počisti malo dolazi kuhanje ručka. Poslije ručka bi muški otišli u čitanonice ili na nogometno igralište ako su domaćini, žene bi izašle na put da malo popričaju, protračaju, pohvale se, izjadaju.


Netko bi otišao nekim svojim bliskima u posjetu. Onda bi se opet ciklus nastavljao večerom pa opet u štalu, svinjac, tako kada se pogleda i usporedi izjavu da je nedjelja bila dan za odmor, da je u stvari samo bio dan s više obaveza jer uz sve sakidašnje obaveze to spremanje jela je bilo malo više posla jer se nedjeljom jelo malo bolje pa je tako zahtijevalo i više posla.


Najslađe je bilo zgrabiti bicikl sa kojim bi ta tetka, ujna, strina, ujak ili šta ja znam ko došao i onda se vozati po sokaku. Dalje ne bi smjeli jer djeca kao djeca izgube pojam o vremenu i ako bi došli kasno a tetka bi išla kući onda bi bilo veselo. Ono, otići najbližima, djeca su se radovala kada bi došla tetka, ujna, strina, ujak i sl. jer bi se tada uvijek nešto dobilo; neka čokoladica, vrećica bombona koju bi morali dijeliti, možda koja para. Čuo sam i priču da se prije izvadila grudica šećera iz njedara.Tko je tada pitao; nitko nije nista pitao jer je ta grudica, ta kockica šećera bila i te kako slatka i dobrodošla.

Otići svojim bliskim i dragim.  


“Faljen Isus dječice moja, moji golubovi, moja četiri jablana! Ev’ me, majka nije mogla doć’ prošlu nedilju. Bila sam nješta malko bolesna. Nit´u crkvu nisam mogla. U zadnje vrime i slabije idem, njekad me rođak Mata poveze kolima. Ne bi´mogla više ko’ pri’. Noge ne služe više nak´. A i ostarilo se. Došla sam vam malko počistit´ i cviće zalit. Trava zarasla. Kako je majki samoj teško bez vas al´ štaš mora se živit. I krmača se oprasila, njija devetoro. Moram i tam´ nailaziti često dok ne ojačaju prasci. Poslje će ić´već samo od sebe. Et´, de da vas majka poljubi. Ostanite mi u miru Božjem. Zbogom!“

 

Dok se starica teškim koracima udaljavala, sjena kao da je vjerno sjeveroistočno, sa lijevoga boka , te sa leđa pratila; nju, majku koja je još jedan puta bacila pogled na Karaulu; na mjesno groblje. Na četiri svoja goluba, četiri jablana , na četvoro svojih najmilijih - četiri svoja sina.

 

Napisao: Pediculis Pubis

Rujan 2010.

::: NEKE STVARI I OSTALO

Velikogabaritni Smith Weson kao u Dirty Harrya; dosezao je do koljena. Pitao sam ga, može li se nekako u Bosnu? >>>više

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46

... Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozo­rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

 

Tin Ujević