Kiko i Zelić

Ivan Grgić, prozvani Kiko radi bujne kivrčaste kose, sin Ivana i Kate rođ. Andrijanić, rođen u Potočanima 3. veljače 1796. godine. Rano je ostao bez roditelja, od naravi neobuzdan i bez roditeljske stege, u jesen 1821. godine pokušao se oženiti djevojkom Martom Božić iz Potočana, a kad ona nije htjela poći za njega, pokušao je ju silom odvesti. Djevojka se otimala, zapomagala; istrčali su njezin brat i stric Franjo da je spase i tom prlikom Kiko je nožem smrtno ranio Franju, pustio je Martu i odmetnuo se u šumu.

 

Juro Bošnjaković, prozvan Zelić po majci zelenih očiju se rodio u Johovcu 23. ožujka 1803. godine, sin Ante i Ivke rođ. Lendić. I Zelić je rano ostao bez roditelja, nije imao nekog kućnog odgoja, po naravi živahan. U proljeće 1822., kad se svozila građa na Savu za Beograd, na povratku kući, knez ga je radi njegovih nestašluka udario štapom, a on odleti kući, uzme pušku, dočeka kneza i rani ga. Nakon toga pobjegne i on u šumu i pridruži se Kiki.

 

Glavno pdručje njihovog hajdukovanja bili su Vučjak, Krnjin i Crni vrh. Njih je narod uzdržavao, a oni su se gorom šetali i narod u nuždi pomagali. Badava su čitave čete kapetanovih oružnika išle za njima u potjeru, badava su u Vučjaku obližnja sela palili, da ih ne uzdržavaju, oni su postali neuhvatljivi. U to vrijeme imao je Muhamed beg, kapetan derventski, svoj čardak u Potočanima. Težaci Podvučjaka bili su njegivi kmetovi. On, mlad pohlepan za imanjem, nastojao je silom uzimati od naroda nâmete, pa je slao svoje subaše da to skupe.Kiko i Zelić su ih presretali u Vučjaku, dobro “isprašili” a narodu vraćali njegovo.

 

Dva zapisana ubojstva koja su počinili Kiko i Zelić u 1829. i 1830. godini bili su nad subašama Alijom Huremovoćem, zvanim Uremaga i nad Pašagom Mamićem.

 

Prvo ubojstvo Alije Huremovića dogodilo se koncem lipnja 1829. godine i zbog toga su u Potočanima u nedjelju 19. srpnja iste godine obješena trojica katolika: Marko Krainovoć iz Svilaja, Ivan Bošnjak (brat Zelićev) iz Balegovca i Ivan Jurić iz Prnjavora. Vješanje je obavljeno neposredno prije pučke mise, da bi se svijetu zadao strah. Jedan je obješen pred samom župskom kućom, a druga dvojica sa sjeverne strane. Pokopani su pokraj puta kraj crne topole.

 

Godine 1830. ubili su hajduci Kiko i Zelić najodanijeg podanika zloglasnog Mahmud bega, kapetana derventskog, subašu Pašagu Mamića. Ubojstvo se dogodilo u Vučjaku početkom mjeseca kolovoza. Radi tog ubojstva nastradali su u Podvučjaku 7. kolovoza 1830.: Božo Nedoklan iz Brusnice, Ivan Tomoć i Marijan Vuleta iz Jošave. Odvedeni su po nalogu okrutnog kapetana u žeravačko polje i nakon okrutnog mučenja ubijeni, a njihova tijela nepokopana, ostavljena ju da ptice razvlače. Iz istog razloga ubijeni su: Andrija Pudić iz Vlaške Male, Marko Grabovac iz Gornjeg Svilaja i Marko Šimić iz Balegovca, a Marko Jagić iz Donjeg Svilaja i Ivan Andrijanić iz Potočana odvedeni su u Derventu i tamo ubijeni. Tom prilikom, 8. kolovoza u župi Velika (danas Foča) stradali su zbog istog razloga: Mijo Stanić i Stjepan Knežević, a njihova tijela su pokopana na obali Ukrine, nedaleko od Dervente.

 

Kapetan derventski počeo je strašno svijet progoniti zbog Kike i Zelića, i htio je njih dvojicu na svaku ruku uhvatiti. Kiko i Zelić su došli u Derventu i zapališe džamiju. Poslije odu pravo u kapetanovu avliju i pripnu se na njegov pendžer. Kapetan je sjedio i pio kavu. Zelić nategne pušku da ga ubije al’ Kiko mu rekne:

 

-Nemoj… idemo sada knezu, pa ćemo mu naredit nek’ sutradan ode kapetanu i kaže mu da smo mi zapalili džamiju i da smo sinoć bili na njegovu pendžerui, mogli ga ubiti ali nismo htjeli, i još da mu kaže da nikog ne smije dirnuti zbog nas, inače ode mu glava.”

 

  Odu knezu i strogo mu narede da to sve kaže kapetanu. Knez se nećkao.

 

-Nije šala unić’ kapetanu. To bi me moglo glave stajati.“

 

A Kiko će:

 

-Ti hajde, pa ako ti ne dadnu, kaži da sam ti ja naredio i ne boj se ništa.”

 

Knez sutradan zapne uprav kapetanu. Kad je došao do vrata, zaustave ga i kažu da ne smije.

 

-Ja moram meni je Kiko naredio“.

 

Kapetan to čuje i odmah pusti kneza preda se. Knez kaže kapetanu sve po istini što su mu Kiko i Zelič poručili. Kapetan nije vjerovao. Onda mu knez kaže.

 

-Jesi sinoć u to i to vrijeme pio kavu i uprav kad si nalio findžan oni su bili na tvom pendžeru. Zelić te htio ubiti, ali mu Kiko ne dadne, nego eto ti je poručio.

 

Više kapetan nije smio nikoga progoniti zbog Kike i Zelića a oni su serbez hodali po derventskoj kapetaniji. Derventski turci to nisu mogli podnijeti i pišu tužbe veziru Kara Mahmud paši, a on da udovolji molbi Dervećana, a i da održi zadnju vjeru hajducima, pozove Kiku i Zelića u Sarajevo sa obećanjem: „Kod njeg će im iste biti časti, zu počasti i plaća porasti.“

 

Putujući za Sarajevo na poziv Kara Mahmud paše Zelić je nagovarao Kiku.

 

-Daj da brate s puta osijemo, i da ruse glave usijemo…,gdje rođeno sunce nam izađe, tu i crni nek nas suton nađe.”

 

Putovali su na konjima, imali su, doduše, pratioca ali je Kiko imao povjerenje u zadnju vjeru i nije se odazvao molbi svoga druga. Vezir ih je lijepo primio i dozvolio da mogu slobodno hodati po Sarajevu kao što su to činili po Derventi. Uz ponovljene tužbe Dervećana, kojima su se sada pridružile i Sarajlije, Kara Mahmud pozove hajduke k sebi, a dvorjanicima naredi da im prije oduzmu oružje. Nakon što su ih razoružali, svezali su ih i bacilli u zatvor, gdje će prenoćiti. Sutradan ujutro poveli su ih na pogubljenje. Pogubljeni su na Carevoj ćupriji.

 

U maticama pokojnih, njihova smrt nije zabilježena. Njihova tijela su ostala tri dana nepokopana, a onda fra Grgo Martić završava svoj spjev krasnim grobnim natpisom borcima kojima se danas ne zna za grobove: “A vi borci, štono ste iskali, da se zulum naraštaju smanji, hrvaste se, niste dohrvali! Zulum osta, kosti vaše struše, viš’Bembaše pokraj oskoruše, koja uzgor do preklani suha, mjesto križa vaš pepeo čuva!”

 

Izvor: Zapisi iz prve ruke, fra Mirko Šestić, godine 1899.

pv

 

Augustin Čičić u svojoj monografiji o fra Grgi Martiću, str. 139., spominje da se u fra Grginoj sobi nalaze “dva noža: jedan veći lovački, a drugi manji. Onaj manji, hoće, da je hajduka Kike.”

.

24.08.2008

::: NEKE STVARI I OSTALO

Velikogabaritni Smith Weson kao u Dirty Harrya; dosezao je do koljena. Pitao sam ga, može li se nekako u Bosnu? >>>više

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46

... Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozo­rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

 

Tin Ujević