Ljubav

Jednom davno bijaše neki otok gdje su živjeli svi osjećaji: Sreća, Tuga, i mnogi drugi, uključujući i Ljubav.

Jednog dana osjećajima je nagoviješteno da će otok potonuti, tako da su oni svi uzeli svoje čamce i otišli. Ljubav je bila jedina koja je ostala. Htjela je ostati s otokom dok ne počne tonuti.

Kad je Ljubav gotovo potonula, odlučila je moliti za pomoć. Raskoš dođe do Ljubavi u prelijepom čamcu. Ljubav reče:

- Raskoši, možeš li me povest sa sobom?

Raskoš odgovori:

- Ne, ne mogu. Ima puno zlata i srebra u mome čamcu. Ovdje nema

mjesta za tebe.

Ljubav odluči upitati Taštinu koja također prolažaše: - Taštino, molim te, pomozi mi!

- Ne mogu ti pomoći, Ljubavi. Sva si mokra i uništit ćeš mi čamac odgovori Taština.

Tuga je bila blizu pa je Ljubav ponovno zatražila pomoć:

- Tugo, dopusti mi da pođem s tobom.

- Oh ... Ljubavi, jako sam tužna pa više volim ići sama!

Sreća je prolazila kraj Ljubavi također, ali bijaše toliko sretna da nije čula kad ju je Ljubav zvala!

Iznenada se začu glas:

- Dođi, Ljubavi, ja ću te povesti.

Bio je to jedan starac. Ljubav posta tako sretna da čak zaboravi upi­tati starca za ime. Kad su stigli na suho, starac ode svojim putem.

Ljubav upita Znanje, drugog starca, za ime starca koji joj je pomogao.

- Bilo je to Vrijeme - odgovori Znanje.

- Vrijeme? Ali zašto mi je Vrijeme pomoglo? - upita Ljubav.

- Zato jer je jedino Vrijeme sposobno razumjeti kako je Ljubav velika - odgovori Znanje.

..........................................................

Pouka ove male priče: Uzmi vremena da shvatiš što je Prava Ljubav.

Nepoznati autor  

Listopad 2010.

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46