Posavski Zmaj - Pomoć

Stjepan BLAŽANOVIĆ


Ime ili nadimak Zmaj izazivalo je bojazan u domaćih političara. Iako ih je narod izabrao, oni su morali voditi računa i o tome što o njima misli ili govori Zmaj. Zbog toga nisu mogli odbiti njegov poziv na dogovor.

Poljskim su se putem prema kampu probijala tri auto­mobila. Dečki im otvoriše kapiju i pokazaše mjesto za parki­ranje. Zmaj srdačno dočekao goste. Osječao je da je ovo povijesni sastanak na kojemu se rješava sudbina dvadese­tak tisuća Hrvata šamačke općine.

Bio je lijep sunčan dan pa im ponudi stolove ispred zgrade. Došli su u punom sastavu. Predvodio ih je, kako to i dolikuje, predsjednik općine, gospodin Mato. Uz njega je bio predsjednik hrvatske stranke golemi Pilja i njegov zamjenik Šime. Štab teritorijalne obrane zastupao je gospo­din Kobaš, a policiju gospodin Vinko. Zmaju je bilo čudno što nema zapovjednika Marka ili njegove desne ruke Ramba. Valjda njih delegacija još nije priznala. Po njihovoj sa­mouvjerenosti na prvi se pogled činilo da oni mogu očuva­ti Samac i bez pomoći sa strane.

Zmaj je izvijestio goste da na raspolaganju ovdje i u Brodu ima oko tristo dragovoljaca iz Posavine. Oni čekaju svoje zadatke. Predložio je nazočnima da dragovoljce odjenu u policijske odore koje je brodska policija odbacila kao ne­potrebne, a njima bi u Bosni još mogle poslužiti. Tako bi ove tri satnije dragovoljaca načinile štit oko grada i pomo­gle domaćim snagama odbiti prve četničke napade iz prav­ca srpskih sela.

Još dok je iznosio svoj plan vidio je da su gosti nestrplji­vi. Oni su došli dati svoj prijedlog, a ne slušati njegov plan.

"Trebao sam se ponašati pristojnije i pustiti goste da govore. - Što oni imaju govoriti? Srbi su ih stijesnili u kut i trebaju biti sretni što im nudiš pomoć. - Na njihovim licima ne vidim sreću..."

A kada je progovorio predsjednik općine. Zmaju su neke stvari bile jasnije:

Mi imamo, ovaj... neke dogovore sa Srbima o ne napadanju...

-  Ako vi iz Hrvatske upadnete, morat ću vam suprostaviti tetitorijalnu obranu... - dodao je načelnik štaba Kobaš.

-  Nama treba samo oružje i oprema, a mi dragovoljaca imamo na tisuće!  - izjavi Pilja, predsjednik HDZ-a.

-  Ne možete nas sada vi iz Hrvatske okupirati. Morate voditi računa o tome da je državu BiH i Amerika priznala. I vi nas morate priznati! Ne možemo dopustiti upad bilo kakvih snaga sa strane! - bio je odrješit stari politički zatvorenik Sirnica.

-  Ali mi nismo... nikakve strane snage. Sve su ovo dječaci iz Posavine koji se vraćaju iz svijeta kući, kao i ja... - uspio je promucati Zmaj.

-  Nisu iz Šamca i neka idu u svoje općine izazivati rat, a ne kod nas! A što se tebe tiče, ti si već u hrvatskoj vojsci, pa nije zgodno...

-  Što to nije zgodno? - upita ljutito Zmaj.

Umjesto odgovora, svi su šutjeli. Osjetili su da su pretje­rali. Zmaj ih je pozvao na dogovor o zajedničkoj obrani Šamca, a oni su došli upozoriti ga da sa svojom postrojbom ne ulazi u Bosnu...

"I ja sam pogriješio. - Svojom netaktičnošćuprouzročio i sve to. - Ali ovo je njihovo blebetanje strašno. Oni tvrde da je Bosna država! - Kakva država? Ako je s Hrvatskom, onda bi mogla biti. - Ali svjetski moćnici to tvrde. - To je zato da bije lakše mogli isporučiti Srbima... - Ovi moji jadnici misle da su država! Nemaju ni vlasti, ni vojske, a sada više ni naroda. Nije im valjda glavni grad Sarajevo, za koji nismo čuli mjesecima...? - Trebao si to i očekivati. Nitko nije prorok u svome kraju. Da im je netko drugi ponudio istu pomoć, oni bi to prihvatili, ali od Tebe je ne trebaju! - Od mene? -Da, od teebee!

I dok se Zmaj svađao sam sa sobom, gosti su ustali u nakani da pođu.

- Sjednite još malo! Pokušajmo se dogovoriti...


-  Nemoj se ljutiti, ali mi smo se već dogovorili ranije, a tebi smo došli prenijeti naše zaključke. Znamo da si nagao, pa da ne bi učinio nešto nepromišljeno...  - objasnio je gra­donačelnik Mato.

-   Misli li i narod tako?

-   Nas su izabrali da umjesto njih mislimo...

- Ali ako ne uspijete sami obraniti njihove kuće, narod će vas gadno kazniti.

Delegacija se žurno udaljavala od stola prema automobilima, a Mamuza, koji je sve to slušao, podiže automat i ne skidajući ih s ciljnika upita:

-  Da ih pobijem?
-Ne!

"To su moji... Kakvi su takvi su, ali su moji".

On nezadovoljno spusti cijev, ali taj su pokret zamijetili gosti i ne čekajući reda i ne slijedeći stazu u paničnom bijegu jurili preko oranja prema cesti, prema mostu, prema svojoj Bosni.

Zmaj se povuče u svoju sobu. Bio je izvan sebe. U trbuhu je osjećao mučninu. Da je imao što u njemu, sigurno bi povratio. Nakon petnaestak minuta svi su ga vidjeli kako odlazi u Brod. Osjećao je: jedino Brod može pomoći Šamcu. Kad dođe tamo, svi spavaju. Nekako je i on uspio zaspati.

Prosinac 2010.

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46