Čaruga je bio i ostao najopjevaniji slavonski razbojnik. U prvoj polovici dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća harao je, žario i palio Hrvatskom.
Dok je odvjetnik Politeo stigao do predvorja ureda staroga pjesnika, Mile Budak se njihao na galgama.
Objesili su ga u zajutarje 7. lipnja 1945., u pedeset šestoj, dok je magla gušila tanahnu rasvjetu u zatvorskome dvorištu.
Jedino Ljubav, poručivao je ovaj trubadur, može držati na okupu ovaj rashrndani i ne previše smisleni dunjaluk.
Plemeniti rod Jelačića je nedvojbeno podrijetlom iz Bosne, točnije s plemenštine na kojoj se i danas može vidjeti urušeni, ali dosta dobro
očuvani, grad Jeleč. U vrijeme Tvrtka I. Stanoje Jelačić je poveo u boj na Kosovu bosansku vojsku. >>>više
Glavna Kristova zapovijed, da moramo ljubit Boga, bližnjeg pa i neprijatelja, može se sažeti na onu narodnu u Bosni:
"Neka Bog da meni što ja želim tebi - neka Bog da tebi ono što ti želis
meni!
Je li pošteno?
Naucimo se ot tog velikog svecenika, redovnika i svjetski poznatog ucenjaka, pa se nemojmo stidjeti sami sebe – jer, kako bi rekli Ilirci - Em smo Horvati !
Znao je često i pretjerati u piću. Tako ga jednom ugledaše pijana kako tetura putem. Pitaju ga što se napio. Ilija uporno odbija i tvrdi da je trijezan. Pa šta si onda radio u kavani - pitaju ga. Pa iš'o se napit vode!
Priča o Thompsonu priča je o bezbrojnim mladićima našeg vremena, koji
su svu energiju svoje mladosti bacili u dogovorene i pljačkaške balkanske
ratove i nakon svega postali suvišni. Dok su oni ginuli za zemlju,
njihovi šefovi su je pljačkali... >>>više
Evo druge zgode! Napali ga fratri, da objavi, da je Hrvat, a on im odgovori: "Ako je Vaše hrvatstvo za telale, nije moje!"
»Svi me pitaju dvije stvari: da li znam gdje je Radovan Karadžić i da li mi Goran Bregović šalje pare«
Takav je, eto, naš zavičaj - raj i ruševina, naš untergehende Vaterland, kako bi to rekao Hölderlin.
Od slavnih hrvatskih ratnih i političkih »vođa« u Haagu se danas nalaze Kordić, Prlić, Ćorić, Stojić, Naletilić, a osuđeni ili pod optužbama za enormne pljačke su Jelavić, Čović, Prce, Rupčić ... Nakon izdržavanja kazne oni će se, po svoj prilici, povući u Zagreb ili na Hrvatsko primorje, u svoje raskošne, u ratu stečene, vile i stanove. I tako će priča o Hrvatima i njihovoj vojnoj pobjedi u Bosni biti okončana.
Na pitanje zbog čega rat s Bošnjacima, ostrvljeni ratnik odgovara: »Da ovdje ima pingvina, mi bismo zaratili i s njima«.
Kiša pada trava se zeleni,
evo pjesme kogod čuti želi.
Sve od onih korizmenih dana,
pjevaju vam četiri jarana.
Divkovićeve knjige su se dugo čitale, prepisivale i tiskale. Doživjele su bezbroj izdanja, kako u bosančici tako i na latinici i glagoljici i bile su u XVII. i XVIII. stoljeću u čitavoj Bosni i Hercegovini i Dalmaciji,
ali i u Slavoniji, najpopularnije narodno štivo >>>više
»Dosta su lijepe Hrvatice obukle svoje svečane haljine i pošle u šetnju s talijanskim vojnicima. Odavde, iz sanatorija, vide bolesnici vesele
parove u šetnji. Naše svete sestre gledaju mirno kako Talijani odvlače dok Jedna tumači bolesnicima kako su Talijani iste vjere kao i mi, i to kao jedna familija...« >>>više
Pismo je upućeno hrabroj majci, ali i svim majkama kojih je u župi
Svilaj bilo preko 700, a u Bosanskoj Posavini i više desetaka tisuća nakon Drugog svjetskog rata. Donosimo sadržaj tog pisma: >>>više
Stariji polako zaboravljaju, a mlađi vjerovatno nisu ni čuli za Iliju-Iljku Katića iz Hasića, najboljeg i najuspješnijeg nogometaša koji se rodio i živio u Bosanskoj Posavini. A da je Iljko zaista bio
izvanserijski nogometaš svjedoče podaci koje ćemo iznijeti. >>>više
Na taj bezimeni trg pred crkvom stizalo se iz središta Odžaka - iz čaršije. Prvo je valjalo proći kraj hotela odvjetnika Tadije Odića na desnoj, te kraj kuće i trgovine obitelji Jurjević s lijeve strane, a odatle se iz čaršije desnom cestom išlo prema Vlaškoj Mahali, a lijevom prema Potočanima. >>>više
Ante Pavelić je bio hrvatski nacionalist koji se nakon tragičnog desetljeća zajedničkog življenja Hrvata i Srba u Jugoslaviji, uvjerio da
je rješenje "Hrvatskog pitanja" moguće samo u osnivanju samostalne
hrvatske države, što je prvi javno i otvoreno izrazio već
tijekom predizborne agitacije za izbore 1927. godine. >>>više
Krunoslav Draganović, svećenik, povjesničar i političar, rođen je u
Brčkom 30. listopada 1903. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Travniku
i Sarajevu. Studirao na Politehnici u Beču, ali 1925. prekida studij i u
Sarajevu završava bogosloviju. >>>više
- Što misliš, pope, tko će pobijediti?
Fra Željko će njemu:
- Kočo, nemoj me ubiti, pa ću ti
reći tko će pobijediti.
Kočo:
- Neću te ubiti, B ... mi! Fra Željko:
- Nećeš li, Kočo, Staljina ti? Kočo ponovi zakletvu.
Život mu je uistinu bio pun paradoksa. Taj izvanredni umjetnik
pera ponavljao je sedmi razred gimnazije jer je pao iz hrvatskog jezika...
>>>više
Umirovljeni profesor katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Bonaventura Duda čitav je svoj radni vijek posvetio tumačenju svetopisamskih (novozavjetnih) perikopa. >>>više
Rekao sam Tuđmanu kad je odlazio u Karađordevo razgovarati s Miloševićem: 'Čuvaj se, jer on će te
prevariti'. 'Ti misliš da je on pametniji od mene?', planuo je Tuđman i uopće nije htio čuti upozorenje. >>>više
Njegov otac, iako nekoliko puta zarobljavan od Titovih partizana, uspio se preko hrvatskih krugova prebaciti do Amerike i Teksasa i tu životariti. Novi život nije mogao započeti jer mu je obitelj bila
udaljena tisućama milja, a svog sina jedinca nije vidio skoro 15 godina >>>više
Ako puk opstane dok se ne steknu uvjeti da se sve promijeni, onda će imati tko i da ostane i baštini ono što se stoljećima stvaralo. Ideje će se razvijati i profilirati. Nemoj srljati, život je pred tobom. >>>više
Baka Janja Jozić (1924) iz Donjeg Vukšića kod Brčkog pokazala nam je neke dragulje iz riznice svoje duše. ...više
U znak zahvalnosti sv.Šimi i Sinovima Posavine Vidovljani se masovno okupljaju na njegovom grobu svakog 19. u mjesecu. Najsvečanije je i najviše hodočasnika upravo uoči Iline, 19. srpnja,...više
Kad je fra Franji Jukiću zaprijetila pogibelj od Omerpaše, prvi potajno obavijesti Jukića sarajevski Srbin Đorđe Margetić. Pred ulazak Austrije u Bosnu, fra Grgi Martiću je zaprijetila velika pogibelj. Spasio ga Hadžiloja. Iza ulaska Austrije u Sarajevo zaprijetila je smrtna opasnost Hadžiloji. Spasio ga fra Grgo ...više
8. svibnja u župskom stanu u Gornjoj Dubici umro je fra Mirko Šestić od kapi za srčanog napada, koji je trajao nekoliko minuta. Zadnje su mu riječi bile: Sveti Anto, smiluj se!
Godine 1972., točnije 18. veljače te godine, Vijeće okružnoga suda u Doboju donijelo je odluku o trajnoj zabrani gramofonske ploče na kojoj je snimljena „Pjesma o otkupu“, u izdanju „Glasa komuna“ iz Doboja.
U drugoj polovici 19. vijeka bile su na čelu dviju usporednih smjernica hrvatske politike dvije jake ličnosti, Starčević i Strossmayer. Po objema se usporednicama kreće naša politika sve do danas.
Priča se da sljedećeg ljeta led potukao sav gradačački kraj, osim Turića. Postoji također predaja kada je Mujo pucao na fra Lovru i kada je ovaj izdisao, da je njegov pratilac pitao: „ Pater, hoću li i ja njega ubiti“?, a fra Lovro odgovori: „Ne, njega će Bog“...
Prije smrti, molio je Ivo Andrić potomke da mu opus ne razbijaju na nacionalne komponente. Nisu ga poslušali pa su svi uzeli koliko su mislili da im od piščeva djela iza života pripada. Bošnjaci su tomu jedinom južnoslavenskom nobelovcu polupali sve spomenike ali ga svejedno i danas čitaju...
Medjutim, jedno je sigurno: Maček je pošteno, rekao bih, apsolutno pošteno i naivno - vodio sve svoje korake i mijenjao taktiku. Isto tako sam čvrsto uvjeren, da je mnogo manje volio Srbe i smatrao se Slovencem, nego to ljudi vjeruju. On je bio apsolutno pošten čovjek i apsolutni hrvatski rodoljub.... više
U Jugoslaviji se Broz prvi put spominje 1926., kada se predstavio Komitetu Komunističke partije u Zagrebu. Ne započinje borbu protiv diktature kralja Aleksandra I., nego protiv frakcija u Komunističkoj partiji, prema nalogu Kominterne. Sigurno je da 1926., a tako i 1945., Josip Broz slabo govori hrvatski, svoj maternji jezik, što čudi njegove sugovornike...
FRA DOBROSLAV BOŽIĆ
Dobroslav Božić se rodio u Potočanima kod Odžaka – zapravo u potočanskom zaseoku Jošavi – dne 11. IX. 1860. Na krštenju je dobio ime Josip, a kad je stupio u franjevački red, uzeo si je ime fra Dobroslav. Međutim, u pisanju za razne zgode i članke, on si je uzimao razne pseudonome i nazive: Želimir, Nebojko, Istinić, Radinić, Potočanac, od Dobora, možda i još koje. Nekada je, umjesto Dobroslav, stavljao fra Bono...
|
Povratkom je počela i obnova. |
|
- Što je bilo više crvenih krovova, u selu je bilo manje ljubavi i zajedništva, |
|
- Čim je Mačak dovezao prve korpe kruha iz svoje pekare u Novom Gradu, nitko više nikoga nije zvao na zajednički objed; |
|
- Što je veći kamion došao humanitarne pomoći, to je svađa i mržnja u selu bila veća; |
|
- Ne znam kako je đavo uspio doći kad su sve komunikacije bile pokidane….? |
Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, bespredmetno.
I sve je danas prazno i beskonačno,
a vjetar puše, puše bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno...
Kao obično i tog sam travanjskog poslijepodneva došao ranije u nadi da ću sa djecom zaigrati nogomet. No, izgleda, bio sam prvi a i vrijeme nije bilo baš pogodno za loptu: malo kiša, malo sunce. Sjeo sam na klupu pored ulaza u župnu kuću. Nedugo zatim iz ureda izađe fra Grga...
Ponosna je Bosna moj zavičaj mili,
Tu je sunce žića granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit ću i ja čelenka i dika
Povrh nje su vijenci prohujali burni,
Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,
Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,
Ali Hrvat jošte bori se i nada...