Ekrem Eck Spahich

Piše: Zdenko SABLJIĆ

 

Njegov otac koji se našao među stotinama tisuća izgladnjelih i na milost i nemilost ostavljenih civila i vojnika na Bleiburgu, ne imajući nikakvih mogućnosti da skrbi za dijete, predao ga nekoj slovenskoj seljanki s preporukom na jednom papiriću da ga vrati njegovoj baki u Tuzlu.

 

Eck u Vijetnamu
Eck u Vijetnamu

Ugledni američki Hrvat  Ekrem Eck Spahich jedan je od onih neznanih junaka koji je kroz dugo razdoblje vodio bitke i ratove za rušenje srbokomunističke vladvine u bivšoj nam državi, a u vrijeme domovinskog rata napisao je stotine pisama američkim senatorima, kongresu, dvojici američkih predsjednika, svojim utjecajnim prijateljima i svima koji su na bilo koji način mogli pripomoći širenju istine o srpskoj agresiji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a na poseban način lobirao je za međunarodno priznanje tih repu­blika nastalih na ruševinama pro­pale komunističke tvorevine.

Eck je rođen 1945. pri samom svršetku II. svjetskog rata u Ne­zavisnoj Državi Hrvatskoj kao sin hrvatskog redarstvenika Muha­meda Spahića iz Tuzle. Još kao četveromjesečna beba zajedno s roditeljima našao se u zbjegu prema Bleiburgu. U općem kaosu koji je vladao tih posljednjih dana kratkotrajuće države Hrvatske njegovi roditelji su se rastali da se više nikad nisu vidjeli. Njegov otac koji se našao među stotinama tisuća izgladnjelih i na milost i nemilost ostavljenih civila i vojni­ka, ne imajući nikakvih moguć­nosti da skrbi za dijete, predao ga je nekoj slovenskoj seljanki s pre­porukom na jednom papiriću da ga vrati njegovoj baki u Tuzlu. Tako je cijela njegova sudbina bila zapisana na jednom običnom ko­madu papira, a možda je tu pred-skazana i njegova budućnost u ko­joj će biti njegovom rukom ispi­sani nebrojeni listovi papira na kojima će se prenositi vijesti, tragične i sretne. Ukratko sve ono što čini život i što stanjuje ili podebljava novinarsku koricu kruha.

Igrom sreće, njegov stric Zejćir, koji je služio u hrvatskoj konjici, i sam lutajući, ne znajući kuda bi krenuo i gdje bi našao siguran kutak, naišao je doskora kroz to selo i slučajno ga prepoznao, te ga je zbrinuo u Tuzlu. Baka Nura Spahić ga je othranila i odgajala sve dok nije navršio 15 godina života. Njegov otac, iako nekoliko puta zarobljavan od Titovih parti­zana, uspio se preko hrvatskih krugova prebaciti do Amerike i Teksasa i tu životariti. Novi život nije mogao započeti jer mu je obi­telj bila udaljena tisućama milja, a svog sina jedinca nije vidio skoro 15 godina, točnije sve dok mladić nije uspio dobiti vizu za Ameriku i pridružiti mu se. Eckova majka je teško oboljela i umrla od raka 15. rujna 1990. u Tuzli. On se u na­redno vrijeme u novoj sredini brzo snašao i posvetio izobrazbi, te je 1965. završio gimnaziju u gradu Dumasu u Teksasu, gdje je zajed­no s ocem i nastavio svoj američki život. Zatim je završio novinarstvo i povijest na West Texas State Universitv.


Drugi prijelomni trenutak nje­gova života dogodio se kada se dragovoljno prijavio za služenje u Vijetnamu kao ratni dopisnik u ču­venoj 173. padobranskoj brigadi američke vojske. Tijekom svog bo­ravka u Vijetnamu njegove izvješ­taje o uspjesima i neuspjesima ame­ričke vojske u borbi protiv komu­nista čitala je cijela Amerika, a on je puno puta odlikovan visokim odlikovanjima za zasluge. Njegova profesionalna karijera novinara tada je dobila puno priznanje i vr­hunsku zrelost.


Nakon vijetnamske drame Eck se preselio u grad Borger 1972. blizu metropole Amarillo na sjeverozapadu države Teksas, gdje je doskora postao urednik najjačeg lokalnog lista Borger Nevvs-Heralda. Oženio se s bolničkom sestrom Helen 1973, koja se isto tako zduš­no uključila u njegove akcije usm­jerene prema jačanju potpore za stvaranje neovisnih država bivše Jugoslavije, a pogotovo Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje je uvi­jek smatrao svojim zavičajem i koje nikada nije odvajao.

Nakon par godina njegova obi­telj se brojčano pojačala za dva člana, sina Michaela i kćerku Holly Michelle. Holly je još kao dje­vojčica, slušajući brige i strahovanja svoga oca za domovinu, napisala dirljivo pismo tadašnjem američkom predsjedniku Georgu Bushu kako bi ga podsjetila na patnje nedužnih naroda koji isto kao i Amerika imaju pravo na slo­bodu. Njezino su pismo, u kojem, uz ostalo, opominje predsjednika kako ništa nije učinio za žrtve agresije i zaustavljanje rata, zbog ugleda njezina oca u medijskom i javnom životu Amerike prenijele brojne novine. Eckovi napori za širenjem istine te prava na slobodu i neovisnu državu odvijali su se sustavno kroz različite članke u novinama, zatim kroz organizi­rana i stručna predavanja u nacio­nalnim klubovima i crkvama. Isto tako djelatno se uključio, uz pomoć cijele obitelji i drugih Hrvata iz Teksasa i Amerike, u prikupljanje i slanje novca, hrane i medicinskih artikala za domovinu. Cesto je znao slati pisma svo­jim zemljacima u Bosnu i Hrvat­sku kako bi im dao podršku i upo­zorenje da samo jedinstvenim djelovanjem mogu uspješno pobi­jediti zajedničkog neprijatelja i sa­čuvati jedinstveni prostor i zajed­ničku tradiciju. Ponajviše ga je bo­ljelo, kako sam kaže, to što je agresor uspio zavaditi katolike imuslimane u Bosni. Ujedno je upozoravao na povijesnu činjenicu utvrđene granice između Zapada, kome pripadaju, i Istoka, odakle je došla najezda zla.


Godine 1972, uz pomoć hrvat­skih prijatelja i raznih hrvatskih novina u egzilu, organizirao je Hr­vatsko filatelističko društvo u Teksasu, koje uspješno djeluje već trideset godina i okuplja preko 700 filatelista iz 34 države sa svih pet kontinenata. U okviru društva pokrenuo je društveni časopis Trumpeter (Trubljač) koji, pored novosti iz filatelije i numizmatike, uspješno promiče hrvatsku kultu­ru i povijest u svijetu. HFD sada ima i svoju web stranicu, čija je ad­resa:http://www.croatia.org/crown/articles/7149/1/E-Eck-Spahich-Croatian-American-serves-country-homeland.html a članstvene informacije mogu se dobiti i preko e-mail adrese: ou812@arn.net. 


Svjedočenje o Spahichu kao čovjeku i domoljubu jednoglasno potvrđuju ugledni Hrvati iz Teksasa, kao što je dr. Martin Hrgovčić, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za liječenje raka, zatim ing. Ratko Subotić, predsjednik ogranka Hrvatske bratske zajed­nice za Teksas, i mnogi drugi s ko­jima Eck već desetljećima surađuje. Jedan od trajnijih vidova pro­midžbe hrvatske kulture u Teksasu ili, točnije, u Houstonu, gdje živi većina Hrvata te jugozapadne američke države, jest Slavenski folklorni festival koji na kultur­nom planu svake godine objedi­njava pripadnike šest slavenskih država i naroda. Na festivalu, gdje se redovito okupi nekoliko tisuća uzvanika i gdje se prezentiraju nacionalne osobitosti pojedinih sudionika festivala, bira se redovi­to i festivalska princeza, a 1993. godine, na 31. festivalu, najljep­šom je izabrana tada dvanaesto­godišnja Holly Spahich kao hrvat­ska princeza.

Eck Spahich je 1993. godine, na prijedlog Josiah Bartlett Chapte, borgerske podružnice nacio­nalnog udruženja DAR (Dauthers of American Revolution), za svoje zasluge dobio najveće priznanje što ga jedan nerođeni Amerikanac može primiti - Medalju za amerikanizam, koju je primio od grado­načelnice Borgera Judy Flanders. Jednako tako ga je predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao Redom hrvatskog plete­ra za zasluge njegove borbe za ljudska prava potlačenih naroda u bivšoj Jugoslaviji i za humanitar­na zalaganja u projektu pomoći izbjeglicama iz BiH i Kosova. Od­ličje su mu, u prigodi održavanja Slavenskog kulturnog festivala u Houstonu, uručili tadašnji hrvats­ki veleposlanik u SAD-u dr. Miomir Žužul i hrvatski konzul iz Los Angelesa dr. Mišo Munivrana.


Spahich je tom prigodom izjavio: Kao što sam ponosan što sam Amerikanac i Teksašanin, jednako sam ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo i na ovo priz­nanje, koje nije samo moje, već pripada svima koji su radili sa mnom na jačanju ideje slobode, samostalnosti i međunarodnoga priznanja Hrvatske.

Spahich redovito surađuje s hrvatskim časopisima i organiza­cijama u dijaspori i domovini, više puta je bio gost u hrvatskim ko­lonijama, gdje je držao predavanja i govore. On snuje da će se jedno­ga dana vratiti u posjet svome rodnom gradu Tuzli, koju nije vidio od 1960. godine.

 

PV

Siječanj 2010.

::: NEKE STVARI I OSTALO

SNAĐI SE MAJČIN SINE ...

>>>više

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46

...klikni na plakat

... Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozo­rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

 

Tin Ujević