Fra Mirko Šestić

8. svibnja u župskom stanu u Gornjoj Dubici umro je fra Mirko Šestić od kapi za srčanog napada, koji je trajao nekoliko minuta. Zadnje su mu riječi bile: Sveti Anto, smiluj se! Pokopan je drugi dan iza toga u samostanskom groblju na Plehanu. Kod pogreba su prisutni bili pored mjesne škole i naroda i okolišni svećenici, te izaslanik starješinstva tajnik provincije dr. fra E. Krajinović. Derventski kateheta vlč. g. Peško u govoru na groblju istakao je, da je pokojnik po svojim sposobmostima bio iznad prosječnih ljudi i da će među svećenstvom i narodom, komu je župnik bio, ostati u uspomeni, jer je bio dobar i ljubazan čovjek

 

Šestić se je rodio 26. srpnja 1826. u Dažnici, selu plehanske župe. U Pečuhu i Gracu studirao je filozofiju i teologiju. U mladim godinama jedno vrijeme bio je nastavnikom na redovničkim franjevačkim školama u Bosni, a zatim župnikom na raznim mjestima derventskog sreza. Pored toga, pokojnik je bio tajnik provincije, dvaput gvardijan na Plehanu, a prošle godine izabran je za za definitora, člana starješinstva bosanskih franjevaca. Fra Mirko Šestić je bio vanredno umno nadaren i inteligentan čovjek. kroz cijeli život nije napuštao knjigu, a zanimao se posebno poviješću. Poznavao se sa istaknutim franjevcima od osamdesetih godina, o kojima je često pričao. Po svom zanimanju za prošlost uopće, sabrao je mnogo historijskih dokumenata, posebno za povijest bosanskih franjevaca. Njegovim Zapamćenjima od fra Grge Martićai arhivalnom zbirkom, makar da ništa nije izdao, poslužio se je dr. fra Julijan Jelenić.

 

Na brežuljku koji se diže iznad kraja, gdje je nekoć služio i gdje će dugo u uspomeni ostati, pod zemljom leži u vječnom snu ovaj rijetki čovjek. Laka mu zemlja.

 

     Usp. Franjevački Vijesnik, GodXXXVI, br. 6., lipanj 1929., str.200.

 

………………………………………………………………..

fra Mirko Šestić
fra Mirko Šestić

Roditelji fra Mirka, Josip Šestić i Ana rođ. Majić, imali su još djece. Na krštenju su mu dali ime Ivan. Sakrament sv. Potvrde primio je na Plehanu, 9. listopada 1870. godine po rukama biskupa fra Paškala Vuičića. Obiteljsko prezime Šestića se spominje u plehanskim maticama od sedamdesetih godina 18. stoljeća u selima Modrau, Dažnici i Mišincima.

Fra Mirko je pastoralno bio aktivan do zadnjeg dana svoga života. Naime, toga su ga dana, kao župnika u župi Gornja Dubica, pozvali bolesniku u Zorice. To selo je na samoj obali Save, udaljeno od župne crkve oko 8 km. Vrativši se kući, večerao je i veselo razgovarao s ukućanima. A kad su svi već otišli odmarati se, pošao je i on. Na trijemu ga je spopao srčani napad, pozvao je u pomoć, čeljad je dotrčala, uvela ga u sobu, spustili ga na krevet i on je učas izdahnuo. Bilo je to 8. svibnja 1929. godine

Fra Mirko se javlja upravi provicije pismom pisanim iz Dervente 19. travnja 1899.
Fra Mirko se javlja upravi provicije pismom pisanim iz Dervente 19. travnja 1899.

“ Prečatsni Otče

 

Vaše zadnje pismo, što ga se udostojiste mojoj malenkosti upraviti, podalo mi snage, te sam se obratio na presv. gosp. biskupa banjalučkog, da me primi u svoju diecezu, i on me je primio, obećav mi tamo dati župsku službu. Vaša je prečastnost o tome sigurno obavieštena, ali ja se ipak usuđujem smireno Vas zamoliti, da me tamo stavite. Želio bih, koju malu posve - novu župu - kao primjerice - Prnjavor - Bosansku Dubicu, jer bih tamo uz lakšu službu, mogao štogod i pisati, što mi ove godine, radi uzrujanosti, ne bi moguće. Ja najponiznije molim Vašu preč. da ovu moju skromnu želju imadne dobrotu ostvariti. U nadbiskupiji vrhbosanskoj ne mogu nikako ostati; ako ne dođem u banjalučku, a to je jedini uvjet od mene - koj mi je i Vaša preč. spomenula - morat ću bezodvlačno izvan Bosne mjesta si potražiti.”

 

..............................

 


Fra Anto Zrakić - “Zapisi iz prve ruke”

Potočani 2003. godine

listopad 2009

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

 

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

 

MASKE

 

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

 

HORA

 

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

 

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46