Jurino pismo

Piše: fra Petar ANDRIJANIĆ

 

U srijedu 22. 11. ove godine (1995.) u Sl. Brodu je sahranjena Marija Radman r. Vucić iz župe Svilaj. Tom prigodom pročitano je pismo njezina sina bogoslova Jure Radmana strijeljanog u Zenici, 8. 12. 1946. To pismo je majka čuvala pola stoljeća kao najveću svetinju te se od njega nije odvajala ni u najtežim izbjegličkim dani­ma, kao ni u trenutku smrti.

Pismo je upućeno hrabroj majci, ali i svim majkama kojih je u župi Svilaj bilo preko 700, a u Bosanskoj Posavini i više desetaka tisuća nakon Drugog svjetskog rata. Donosimo sadržaj tog pisma:

 

Draga i mila majko!

»Niti jedna dlaka s čovječje glave ne spada bez Božje volje« - kaže se u Svetom pismu. Pa ni moj mladi život ovozemnog svijeta ne ide sigurno bez Božije volje, tj. Bog je tako htio pa ja evo sada svoj život polažem na oltar domovine. Draga majko, nemoj samo kukati i jadikovati nego budi prava majka, majka Hrvatica i katolkinja te zahvali Bogu i strpljivo podnosi tu žrtvu da si morala dati i drugog sina na oltaru vjere i domovine.

Draga majko, ostavljam ti ostalu braću i sestre koje othrani kao prave ljude, prave Hrvate i valjane katolike. Ne zaboravi majko da ćemo se jedanput sastat! gore kod našeg dra­gog Isusa Krista i njegove presvete majke Djevice Marije. Ja, draga majko odlazim u nebo djedu, baki, ocu, bratu i ostalim nebrojenim rođacima, gdje ću skupa s njima i Vas dočekati. A sada svi skupa molite Boga za duše naše, da ih Bog primi sebi. Draga majko, nikoga ne krivite radi mene niti tražite osvetu, nego na koljenima mo­lite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život. Ja Vas pre­dajem u ruke Božje, u ruke njegove presvete Majke, sv. Josipa i u ruke i zaštitu sv. Ante. Nek Vas oni čuvaju i prate pri svakom Vašem poslu i pri svakoj Vašoj kretnji i misli.

A sada zadnji put pozdravljam i u duši cjelivam tebe slatka i mila majko, zatim svoju dragu braću l sestre; Stijepu, Božu, Matu, Seku, Anđu, Antu i Niku. Pozdravljam svu svoju familiju, svu svoju milu i dragu rodbinu i molim da mi oprostite, a ja Vama opraštam.

Dragi rođo Ilija, brini se za moju sit­nu braću i sestre, to je moja zadnja želja koju sam od tebe zaprosio.

Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi, ti kao i čiča Franjo. Pozdravljam Mirka i Sofiju i cijeli Svilaj. Zamolite paroka neka za moju dušu rekne svetu misu.

Ostajte s Bogom!

 

Posavski glasnik, 30. studenoga 1995.

Prosinac 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

23. ožujka 2007.

 

 

S velikom hrvatskom

Književnom nagradom u koferu

Sjedim na Zagrebačkom kolodvoru

I čekam vlak za Sarajevo.

 

Pokupovao sam sve novine i magazine

I listam, tržeći svoju fotografiju

Grozim se vlastitih rečenica, laudacija

Grozim se općih mjesta.

 

Pomišljam kako sam

Prije petnaest godina

S ovog mjesta krenuo prema Dunaju

S družicom mog života

S dvoje djece u naručju

Kako bih sačuvao djecu

Kako bih sačuvao glavu.

 

Tad sam bio šugav pas, a sada sam

Slavan i priznat od braće

Tješim se tako dok gledam

Svoju otužnu i otešćalu figuru

U novinskome rasteru.

 

Vlak kreće. Već kod Siska

Fućkam na vlastitu književnu slavu

Pijem rakiju iz pljoske s gastarbeiterima

Što hitaju iz tuđine

Svojim porušenim kućama.

Pjevam sevdalinke

Sa srpskim i bošnjačkim izbjeglicama

 

Mojom jedinom braćom.

 

 

Mile Stojić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE