Popio sam ćaćino imanje

1973. godine u izdanju "Jugotona" iz Zagreba snimljena je pjesma "Popio sam ćaćino imanje", koju su pjevali "Braća Čabraja" (Blažan, Petar i Drago) i Mirko Mijić, svi iz Novog Sela kod Bosanskog Broda. Na šargiji je svirao Ivica Zubak iz sela Grk. Bila je to prva ploča ove grupe.

Prvobitno je bilo dogovoreno da tiraž ploče bude 10 tisuća primjeraka. U pro­daju je odmah pušteno oko 6 tisuća ploča. Iako je ploča jednostavno razgrabIje­na, preostali tiraž nikako nije stizao. Poslije se čulo da je pjesma, navodno proglašena šundom i jednostavno zabranjena, bez obzira što je prije samog sni­manja prošla obaveznu proceduru.

Tekstopisac Mirko Mijić sjeća se tih dana:

"Jednostavno nam je poslata poluzvanična poruka da se obustavlja dalji rad s pločom, da je proglašena šundom, da unosi nemir u narod i slično. Nije nam bilo drago, jer narod je rado slušao tu pjesmu. Doduše, ruku na srce, sadržaj pjesme je oštar, možda i preoštar odgovor na djelomičan pad morala među mladima u to vrijeme, ali je svakako bio poticajan za starije da se više posvete odgoju djece.

Inače, bile su to teške godine za hrvatski narod. Mladi su napuštali naše krajeve i odlazili trbuhom za kruhom. Vlasti su tražile dlaku u jajetu, a pod posebnim povećalom bila su hrvatska sela i ljudi u njima. Tako je, eto, vlas­tima smetalo izgleda kad i sami sebe kritiziramo i kroz pjesmu ukazujemo na naše probleme. Sad kad bih nešto slično pisao vjerovatno bih napisao stih:


"Popio sam ćaćino imanje

komunisti i vaše ću znanje."

 

Popio sam ćaćino imanje

 

Popio sam ćaćino imanje

mala moja i tvoje ću znanje.

Kiša pada trava se zeleni,

evo pjesme kogod čuti želi.

Sve od onih korizmenih dana,

pjevaju vam četiri jarana.

Pjevaćemo sada od poštenja,

sve od cura i od mladih žena,

a i momke naružiti treba,

koji ne zna očima da gleda.

Urodila šljiva mađarica

malo ima poštenih curica,

daće vrijeme pa će biti žene,

pa će one tražiti poštenje,

al' ga brate one naći neće

sve su naše curice bez sreće.

Sama sebi te nanosi manu,

gubi sreću i naruži nanu.

Nisu mogle same prespavati

već su došle lole pomagati.

Neudane a postaju žene,

duge noći odnijele poštenje.

Sad gledaju noći pod oblake

traže pomoć od Božije majke,

al' ona od njih nema spiska

kad ih ima ko na gori lista.

Ovo sada što u kolu ima,

pa u oči kad pogledam svima,

svakoj znadem koja manu ima

samo brate nebi nikom reko

kad bi mi moje tijelo peko,

jer ne volim da me iko kune

da padamnom crna zemlja trune.

Samo treba savjetovati mlade

da ovakve napuštati jade

pokazati što je za njih dobro

da se one ne naruže pobro.

 

Preuzeto: Posavski narodni kalendar 1996.

Travanj 2011.

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46