Thompson

Na hrvatskoj estradi on, također, nije više bio poželjan, jer Televizija više nije tražila govor mržnje. Televizijski ravnatelj umjesto partizanskih na­stavio je režirati domobranske filmove, da bi sve ostalo isto. Marko Perko-vić sve više se priklanja nezadovoljnim desničarima i prevarenoj dijaspori, gdje maskirnu uniformu zamjenjuje zloslutna crna bluza. Pitomi mladić iz Dalmatinske zagore počinje koketirati s mračnim simbolima iz Drugog svjetskog rata. Nakon što ga napušta supruga, poznata pjevačica, njego­vi suborci poklanjaju joj grafit: "Kurvo, izdala si ratnika!" Snima album ljubavnih pjesama, ali njime doživljava fijasko, jer njegova publika druge pjesme od njega očekuje.

Priča o Thompsonu priča je o bezbrojnim mladićima našeg vremena, koji su svu energiju svoje mladosti bacili u dogovorene i pljačkaške balkanske ratove i nakon svega postali suvišni. Dok su oni ginuli za zemlju, njiho­vi šefovi su je pljačkali, prepisivali na svoje ime sve ono što su naraštaji proletera i radničke klase mukotrpno stvarali. Nitko danas ne može bra­niti Thompsonove desničarske eskapade, ali teško da u njima ima ikakva sadržaja i smisla, osim vapaja za izgubljenom publikom. Marko Perković Thompson, s druge strane, simbol je one opljačkane i prezrene, one tužne i seljačke Hrvatske, Hercegovine i Bosne, ali i Srbije, koja je ubijala svoje prve susjede za neki utopistički san, a kada je odigrala svoje - ostala je sama, nikom razumljiva, bačena u patologiju tajkunske tranzicije i pustoš i bijedu dijaspore, ili, što bi marksisti rekli - na ropotarnicu historije. Sve ostalo je estrada.