Dobro jutro

- I što sad?

Zatvoriti oči, kao najbolji izbor, i cjelokupnu zbilju nadolazećeg dana prespavati. Otvoriti ih i odvažno krenuti u svakodnevicu kulture življenja.

Tko još ne poznaje samoga sebe: svakoga jutra, kod prvog pogleda u ogledalu već pada odluka; možda najvažnija za taj dan, sve je moguće. Dakako da postoje razlozi za jutarnju depresiju. I opet je jedan čudesno lijepi san pobjegao preplašen drekom poludjelog vekera. Opet je noć bila i suviše kratka, a moje lice u ogledalu promatra me kao stranca - tako pogužvano. Zamoljavam, ako može bez lažnog sažaljenja: život je i onako prekratak za duguljasta lica. A onaj tko ustane na lijevu nogu imat će sigurno tijekom dana mogućnost popravke; glavu gore! Dan je tek otpočeo! Sunce se uzdiže iznad novih sanjarenja, i upravo danas idemo ka ostvarenju. Vjetar u kosi i ništa na brzinu... Tko zna!? Pjesnik bi rekao: - Ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje...

Kroz prozor puštam vrućom vodom nagomilanu paru i kao u čudu, gle ptičice! Treba uživati i pustiti vrabce nek pjevuše (ustvari oni i ne znaju da ih mi tako zovemo). A opet, nije u redu cijelo nebo prepustiti vrabcima, u kojem svakome stoji njegov komad duševnog mira. Ovisno koliko dugo čekamo i koliko dugo moramo osjećati, mirisati, kušati... I s vremena na vrijeme opet isto. Uostalom kao da mi se svako jutro čini ponedjeljkom, gdje me tako neobrijanog promatra onaj zgužvani stranac u ogledalu. Pogled kroz prozor čini svoje i tjera da se brijem sto na sat.

- Molim! Tko spominje vagu ispod umivaonika?

Pjena za brijanje dobro mi stoji, kao predah da se vruća kava ohladi, bez šećera dakako. Tako piše u novinama: nula šećera je naš cilj, a pušači neka se pakiraju za Mars.

- Čuvaj jadno srce u ovo hektično vrijeme!

S losionom poslije brijanja nemam problema, ali dezodorans je tražena roba. Tako to biva kad klinci postanu veliki. A kad ću se dati u potragu za mojom garderobom, samo je pitanje vremena. Brzi pregled novina na stolu iskvari mi jutro. Gospoda u koju smo vjerovali kradu kao drogirani ili kako zna reći moj susjed Jozan: - K'o bijesni ćukovi.

- E, nećeš!

Pregledavam po knjigama...

- Bingo!

Kod Macana na strani 70-oj, F. Šišić, „Letopis Popa Dukljanina“, Beograd-Zagreb 1928, 412., stoji kratki zapis pod nazivom „Zvonimirovo vladanje“. Evo što nam zbori uvaženi pop dukljanski o Zvonimiru vladaru:

I osta kraljem Zvonimir, koji počteni kralj, sin dobroga spomenutja (kralja Krišimira) poče crikve veoma čtovati i ljubiti. I poče dobre pomagati, a progoniti zale. I bi od svih dobrih poljubljen, a od svih zalih nenavijen, jere ne mogaše zla viditi. I tako ne biše on za Hrvate, zašto oni neće biti dobrotom dobiti, dà, bolji su pod strahom. I za dobroga kralja Zvonimira biše vesela sva zemlja, jere biše puna i urešena svakoga dobra, i gradovi puni srebra i zlata. I ne bojaše se ubogi da ga izji bogati, i nejaki da mu vazme jaki, ni sluga da mu učini nepravo gospodin, jere kralj svih branjaše, zašto ni sam prezpravedno na posidovaše, tako ni inim ne dadiše. I tako veliko bogactvo biše, tako u Zagorje, tako u Primorje, za pravednoga kralja Zvonimira. I biše puna zemlja svakoga blaga i biše veće vridna ureha na ženah i mladih ljudi, i na konjih, ner i nada sve imanje. I zemlja Zvonimirova biše obilna svakom raskošom, ni se nikogar bojaše, ni jim nitkore mogaše nuditi, razmi gnjiv gospodina Boga (...).

- E moj Zvonimire, da ustaneš i vidiš što ostade danas od tvoga kraljevstva. Lopovi su kovčege sa zlatom pokrali, a plodnu zemlju za krš i kamen dušmanima dali. Takvima si ti na svome dvoru dao odrubiti glavu; dok rekneš keks.

No bilo kako bilo, vrijeme mi je isteklo; mora se poći. I kad izađem vani pokušat ću (velim pokušat ću), se držati mudrih riječi koje sam negdje davno pročitao: „Neću sebično tegljiti sa sobom sve što mi se nađe pri putu, i neću oko sebe gledati onako kakav sam ja nego onako kako jest.“