Ma(h)murluk

U prvom ovogodišnjem dvobroju Oslobođenja, na pretposljednjoj stranici, rezerviranoj za osmrtnice i čitulje, u donjem desnom uglu nalazim obavi­jest da je umro Mićo Rakić. Čitulju daje familija i nitko drugi da se sjeti.

Komunist, partizan, nosilac spomenice, bosansko-hercegovački patriot, ambasador SFRJ-a u Londonu i Sjedinjenim Državama, Bosanac iz dna kace. Da je umro prije dvadeset godina, Oslobođenje bi tu vijest donije­lo na čitavoj prvoj strani, a u zemlji bi bio proglašen dan žalosti. Danas - nitko ni da se oglasi, pa čak ni SDP koji se danonoćno hvali baštinom ZAVNOBiH-a, koju je Mićo cijeli svoj život stvarao i branio. A o drugim zagovornicima cjelovite i suverene da i ne govorimo. Zbog čega danas na mjesto nekadašnjih boraca za ideale dolaze borci za golu vlast - that is the question, rekao bi zbunjeni danski kraljević.

Nova je godina, inače, protekla u znaku zdravica. Točio se sekt, šampanjac, pivo i vino, a nazdravljali su svi estradnjaci, europski predsjednici i lideri.  Mesić je Hrvatima poručio da ih čeka blagostanje, Tadić je Srbima rekao da ih čekaju bolji dani (nastranu Kosovo), Crnogorci i Makedonci su se ra­dovali, a o Nijemcima i Francuzima da i ne govorimo... Jedino je naš pred­sjednik (predsjedavajući Komšić) pučanstvu hrabro i iskreno obnarodovao da će mu u idućoj godini biti puno gore. Ljudi se malo čude da predsjednik svojoj državi predviđa crne dane, ali u nas je valjda sve naopako, pa čak i predsjedničke zdravice.

Inače, da nije pesimističnih državničkih izjava,naša bi zemlja hitro jurila u susret Europi. Tolerancija, suživot, ekumenizam manifestiraju se u da­nonoćnim prijenosima hutbi, misa liturgija, izljevima božanske ljubavi, da se čovjek nehotice upita: pored ovakvih božjih ljudi, mirotvoraca i huma­nista, tko pokla, popali opljačka, tko pobi? Slušajući praznične (blagdan­ske) homilije, poslanice i vazove stekao bi se dojam da u ovoj zemlji žive samo sveci i anđeli, a da su sva zla došla iz Europe, Amerike ili Azije. Moj prijatelj mi onomad reče: "U našim uvjetima religija je zaista opijum za na­rod. Kad slušam sva ta mračna lica, pomislim sa sjetom na Envera Hoxhu, koji je zabranio svako javno ispoljavanje religije."