Srbi su u međuvremenu zauzeli donji dio grada, od Rampe pa i veći dio naselja Kineska četvrt. U
općem kaosu koji nastane kod svakog proboja, tu, tamo iza zidova, iza trave i ruševina bilo je drhtavih ruku koje
su sumanuto pucajući nastojale dokazati kako se još uvijek može i kako postoji način da se pobijedi smrt. >>>više
Iako su znali da nam pomoći nema, ti predstavnici bogatih i blagoslovljenih zemalja su, eto, nešto pokušavali, nudili alternativu, tjerali nas pregovarati, a potom rezignirano dizali ruke. »Šteta«, govorili su, »tako lijepa i živopisna zemlja, a tako nerazumni ljudi«.
Bre, Antone, ti si pametan čovek, studirao si u Beču, bilo bi lepo da sednemo za stol i rešimo pitanje ovih balija.". "Pa dobro", pitam ja, "kako bi ti to riješio?". "Pa oni žele biti narod, žele veliko slovo MU." "Meni to ne smeta", kažem ja. "Ne smeta tebi, ali smeta meni, jer ono M kad-tad otpadne pa ostane U...>>>više
Katapultirani na pločnike evropskih gradova prognanici se odmah suoče s vlastitom suvišnošću. Oni koji su ti se do jučer radovali i dočekali te raširenih ruku, najednom te doživljavaju kao teret.
Posebno tragično i dojmljivo je poniženje vojske HVO-a koja je Posavinu bila obranila od srpske agresije. Kada je već bila došla do sela Rudanke, nadomak Doboja, ikada ju je od Armije BiH s druge strane Doboja dijelilo samo tri kilometra, Tuđman je povlači »na odmor«, uvodi svoje »svježe snage« na njihove položaje i onda ih
iznenada povlači preko Save. >>>više
Sind sie Jugoslawen? pitao je. Nein, rekao sam, Wird sind Kroaten und Bosniaken, es gibt ]ugoslawien nicht mehr. Nakon što nam je donio hranu i piće, Mirza mu je nazdravio rekavši: Es lebe Alois Mock! On nije pokazivao reakciju na to njegovo oduševljenje i tražio je da odmah platimo.
U odnosu na vojno stanje, ako se izuzme Sarajevo koje je u mapi Kontaktne grupe imalo status zasebnog područja, jedino relevantno odstupanje se odnosi na područje Šipova i Mrkonjić-Grada u odnosu na Odžak.
U ruci držiš neku englesku knjigu, naslov je, pamtim, The Green House, a ja sve vrijeme promatram gipke zglobove tvojih ruku. Doći će ljeto i ozelenjet će lipe, kažem, a ti se ponovno okrećeš prozoru, ispuštaš knjigu i na zamagljenom staklu pišeš riječ Never.
"Dragoljube, hoće li Jugoslavija propasti? Hrvati je žele srušiti!", a Dragoljub odgovara: "Vidiš li ti onu Hrvatsku? Da li bi ti htio kupiti njivu takva oblika "? "Pa, Dragoljube, što će mi ta njiva? To nije njiva nego kifla".
Napominje da se većina lidera u svijetu, ali i veći dio naučne javnosti, slažu u ocjenama da je u Daytonu sklopljen "nepravedan mir", te da je Dayton samo "zamrznuo suprotstavljene ideologije".
Kad je grad divljački iskasapljen granatama, njegovi »oslobodioci« u crnim košuljama, kao kakvi novovjeki ljudožderi, tražili su deseterački od svoga vožda da im priskrbi — salatu.
"Ti si najveću religiju moga života, Josipa Broza Tita, nazvao Jozo mafiozo. Da si samo to reko treba ti dati deset godina robije".
"Mater ti ustašku." Tebi treba sprašiti metak u čelo! Ova će te noć progutati! Nikada više nećeš vidjeti svoga sina! Nitko ne zna gdje si...">>>više
Radovan, naš Radovan, naš srpski Radovan, s budističkom mirnoćom objašnjavao je da mi samo uzvraćamo i da nas, u stvari, granatiraju prljavi
muslimani (s malim “m”) i da su, kao obično, Srbi opet ugroženi, zar ima te situacije kad fucking Srbi nisu ugroženi? >>>više
Pre ili kasnije oslobodiću srpski grad Zadar, taj zadatak je sprečio nelojalni generalštab JNA. Trst je takođe stari srpski grad, i ostaće do kraja. Srpska armija će završiti ovaj rat isto kao što je okončala i dva prethodna rata, na liniji od Trsta do Beča. >>>više
Dr Pavelić je odbio Staljinovu ponudu i poslao svog ministra Dr-a
Vjekoslava Vrančića u Casertu, u Glavni stožer Anglosaxonskih snaga u
Italiji, da im preda SPOMENICU ('Memorandum') hrvatske vlade koja se želi prikloniti Zapadnim Saveznicima, a ne Staljinu. >>>više
I vojnim laicima bilo je jasno da upravo borba za sjevernu Bosnu odlučuje sudbinu rata i da Milošević bez osvajanja sjeverne Bosne ne može stvoriti Veliku Srbiju.
Tada se pojavio Petar Rajkovača. On nije služio vojsku. Pričaju da je Turcima
prodao 35. metara pšenice da kupi sebi oružje. Bio je ljut i tvrdoglav čovjek. Sjećam se kad
su prošli kroz naše selo u konjskim kolima, pucali su i nosili hrvatsku zastavu. >>>više
Prema informacijama kojima raspolažem naređenje je stiglo iz Slavonskog Broda. Tragedija hrvatskog naroda u tom je što nisu imali kvalitetne predstavnike u politici, svoj lobi - recimo tako.
Šaćirbegović mi je za ručkom potvrdio da je s Posavinom gotovo, da su Amerikanci prihvatili Tuđmanov i Miloševićev sporazum o tome i, ukoliko se uopće potpiše sporazum, u njemu Posavina sigurno neće biti u Federaciji.
Drugi zajednički nazivnik tih vizija je klasični teritorijalni instinkt svake imperijalne ideologije, tj. zahtjev za osvajanjem što većeg teritorija za buduću Veliku Srbiju u kojoj bi trebalo biti što više Srba i što manje "drugih".
Republici Srpskoj pripalo je gotovo sve što je Tuđman predvidio, osim malog dijela Goražda koje Izetbegović nije htio prepustiti ni pod koju cijenu i usamljenog područja Odžaka koje je iskamčila državna delegacija BiH, te Orašja koje nisu htjele napustiti snage HVO-a pod cijenu smrti.
- Harise, bre, šta si zapeo toliko za tu Ustikolinu, pa to je selendra u kojoj ničeg nema.
- Ima najstarija džamija u BiH, odgovorio je Silajdžić.
- Ma nema, bre, džamije, jer su je oni naši razbojnici srušili.
Morate razumjeti Srbe, gospodine Zimmermann. Njih su stoljećima izdavali. Danas, oni ne mogu živjeti s drugim nacijama. Oni moraju imati svoju vlastitu odvojenu egzistenciju. Oni su ratnička rasa i mogu se pouzdati smo u sebe i uzeti silom ono što im pripada. Ali to ne znači da Srbi mogu mrziti. Srbi su nesposobni za mržnju.
A danas?! Danas Bosna prepuna nekakvih samozvanih 'vezira' koji ne znaju kud bi ni sa sobom samima - a kamoli s rajom, il' Bosnom?!
Danas Bosna i bez četvrtka - i bez petka! Danas Bosna bez providna dana!
Narod pripovijeda da je na tomu mjestu zemlja "disala" još sedam dana. Ostale borce iz Burićeve štale pobili su sljedeći dan u gustim šumarcima na obalama Save i Bosne.
Vrućega srpanjskog ljeta četrdeset pete naložiše mu da krene u Vinkovce i sutradan bude nazočan javnome vješanju ratnoga zločinca, ustaše Ivana Tolja.
U proljeće 1944. godine pred Uskrs sam došao kući i ostao sam u Potočanima kod Ivana Čalušića. Bio sam zapovjednik Prvoga voda. Satniju je sačinjavalo 200 momaka. Bili smo bolji od satnije.
Sama diplomatska radionica u Daytonu temeljila se na tzv. tehnici senzibilnog uvježbavanja koja se koristi kao tehnika "ispiranja mozga" za upravljanje sukobima među predmodernim etničkim skupinama.
"Slušaj, Simiću, hoću koridor ka Srbiji preko Trebave. Najkraćim putem. Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio kozja staza."
»Uhapsite Vlasija«! prolomio se hor u srcu Beograda. »Uhapsite Vlasija«!
Govornik je zastao...
»Ne čujem dobro«?
Na kraju su svi postali Srbi. I Zapad koji se na svaki način čuvao da ostane postrani. I oni su postali Srbi. Čak veći Srbi od Srba samih. Na kraju su i Hrvati i Muslimani uvidjeli da druge nema, nego da se i oni moraju srbizirati. I postaše Srbi. Jer druge nema. A živjeti se negdje mora. I otpoče borba za životni prostor. U skromnom ostatku onoga što im pravi Srbi ostaviše da se gložu između sebe.
Jebena smo i mi firma. Prvo se rokaj s četnicima, sad s Muslimanima. Da ima pingvina negdje u blizini, zaratili bi i s njima.
— Sreća da nema — rekao je Ivo.
Grobari s lopatama brišu znoj sa čela dok bacaju zemlju, brišu ga rukavom, vremena je malo, ne razgovaraju, ne odmaraju se. Kada završe taj, maknu se ustranu i samo kažu: »Sljedeći«.
»Tukli su nas željeznim šipkama, palicama za bejzbol, pendrecima, ali mi smo pendreke nazivali 'bananama' jer su predstavljali neku vrst olakšanja.«
Da nije bilo rata u Bosni i da samozvani pravoslavni sinovi Abrahamovi nisu iskovali takvu strategiju ratnog zvjerstva, teorije rata bile bi siromašnije!
Tijekom cijelih pregovora bilo je problema sa Zubakom, a američka skupina jednostavno nije imala vremena za njegove predstave. Hrvatski ministar obrane Šušak rekao je Holbrookeu da se ne osvrće na Zubaka, te da netko drugi iz Federacije može potpisati dokument.
Kao rezultat takve politike, ponovimo, hrvatski korpus u BiH je prepolovljen, mnoga čisto hrvatska područja ili područja s hrvatskom većinom, primjerice Posavina, očišćena su od Hrvata.
U Drvaru je 1995. bilo oko 13.000 preseljenih Hrvata, a danas ih je, prema medijima, manje od tisuću.
Dana 28. lipnja Tuđman, paralelnim zapovjednim linijama, mimo Glavnog stožera HV-a, naređuje povlačenje HV-a i HVO-a iz dijelova Bosanske Posavine, što omogućuje srpskim snagama iz smjera Bijeljine i iz smjera Banje Luke da se spoje i uspostave koridor
Njihovo suđenje trebalo je iznijeti na vidjelo namjeru uništavanja, istrebljivanja ljudi, bosanskih Muslimana iz Srebrenice kao skupine, tako da zauvijek izbriše njihovu prisutnost na priželjkivanom teritoriju bez kojega je Milošević odbijao potpisati mir.
Dugo su zapadnjaci odbijali priznati da Mladić potpuno nekažnjeno boravi u
Srbiji. Čak i ako su ga lako mogli susresti u Beogradu. Čak i ako su Zoran Đinđić i njegovi ministri to rado potvrđivali >>>više
"Svećenik je Bosni danas potrebniji više nego ikada. Bosna je uništena, popaljena, opljačkana i porušena, ali je
naša i najdraža", naglasio je vlč. Brajinović. >>>više
Kako bi zavjerenička skupina oko Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Mate Bobana uspjela ispuniti obećanje i dogovor s vođom
bosanskih Srba Radovanom Karadžićem o prepuštanju Srbima važnog koridora kroz Bosansku posavinu.... >>>više
Oni dolaze iz dva različita svijeta: bolivijski revolucionar Eduardo Rozsa - Flores i švicarski novinar iz Basela
Christian Würtenberg. Jedan tražeći borbu, a
drugi istinu. Sudbina ih je dovela u središte jugoslovenskog rata. Ni jedan nije preživio. >>>više
A kome su najviše odsjekli vidi se iz zrakomlata (čuj ovo – zrakomlata). Pogledajte ona dva džepića, da ne kažem
jajeta, uz vodu Savu. >>>više
Princip da su Hrvati, Muslimani i Srbi u BiH ravnopravni postojao je i do sada, a ovakvi principi imaju smisla dok ima ljudi, a Hrvati idu »silazno«. >>>više
Naime, kad su ujednom trenutku, pregovori u Daytonu došli u krizu zbog »koridora« i Bosanske Posavine, kako piše visokotiražni »Time« od 4. 12. 95.
»zbog nepopustljivosti hrvatskog i srbijanskog predsjednika«, na scenu je stupio Bili Clinton. >>>više
Tad se javim Petru Rajkovači koji je počeo kupiti ljude. Bio sam deveti u Petrovoj vojsci.. >>>više
Takvi "političko-milicijski-bezbjednostni" uvjeti u kojima si kriv "uvjet kad zatreba", odrazili su se i na život u hrvatskim selima. Na scenu
stupaju poltroni, karijeristi i ulizice, kojima je vlastita promocija bila važnija od svega... >>>više
Godine 1989. Vojislav Šešelj promaknut je u čin četničkoga vojvode. Promaknuo ga je pop Momčilo Đujić, četnički vojvoda i nekažnjeni ratni zločinac iz
Drugoga svjetskog rata. >>>više
Tvrdnja da je BiH stoljećima izgrađivala i izgradila tolerantno društvo, da se u njoj uspostavila kultura suživota
(atmosfera komšiluka) i međuetničke harmonije više je projekcija današnjih želja, nego opis stvarnosti.. >>>više
"Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist ... I ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalist nego su i bosanski muslimani kao cjelina Hrvati i dio hrvatskog naroda." >>>više
Sutradan smo krenuli u akciju svi skupa sa Ivanom Ćalušićem. Moja dva voda i dva Ivana Čalušića su zauzela Kladare. Petar je otišao ravno. Škico je s druge strane krenuo. Ivo Rajkovačić je otišao od Kornice sa Garevljanima. >>>više
Dovoljno je bilo da netko upre prstom na nekoga da je narodni neprijatelj, pa da bude na licu mjesta ubijen. >>>više
Pođoh potom vidjeti što je učinjeno na Plehanu.
Putujem sjećajući se divnih pogleda s Plehana na cijelu Posavinu, Bosanski i Slavonski Brod. Tražim u širokoj dolini zvonike naših 15 župa
derventskog kraja, Žeravca, Koraća, Novog Sela itd. Nema nijednoga. >>>više
Nemojte mi, braćo zamjeriti što večeras ne mogu propovijedati, jer me je stislo u grlu i ne mogu
govoriti, mozak mi je stao i mislit ne mogu! >>>više