Govor domu i rodu

Pozdravljam te, Tramošnico naša, od Turića do Slatine i od Orlova Polja do Tuzlana. Pozdravljam vas, Tramošničani moji, koji ste se vratili na svoja ognjišta i obnovili svoje domove, kao i vas Tramošničani koji ste za ovaj blagdan došli iz raznih krajeva svijeta.

Pozdravljam i vas dragi gosti i uzvanici, kao i vas pobožni hodočasnici iz susjednih i udaljenih župa i krajeva.

 

Okupili smo se danas i ove 2002. godine, kao što su to desetljećima činili naši oci i djedovi, da na ovoj posvećenoj visoravni proslavimo Majku Božiji, nebesku zaštitnicu naše župe, službeno ustanovljene daleke 1802. Osamdeset i šest godina (86) godina kasnije, zalaganjem najvećeg sina ovoga kraja fra Ilije Ćavarovića, podignuta je ovdje najprije lijepa crkva, a nešto kasnije i prostrani kućar, čije ruševine još jednako ponosno i danas stoje. Mjesto na kojem dans stojimo posvećeno je bezbrojnim zavjetima, molitvama i ophodima na golim koljenima naših djedova, baka, očeva i majki.

 

Na ovo sveto brdo slijegale su se veličanstvene kolone hodočasnika - romara Božijih u procesijama moleći i pjevajući bosi i ponosni prašnjavim našim putovima i puteljcima.

Dragi Tramošničani, nakon godina stradanja, patnji, ponižavanja, vi ste danas, evo, opet u svome kraju, na svojoj zemlji, udišete zrak naših šuma i njiva, napasate oči na svojim livadama, pijete vodu sa svojih izvora i bunara. Zov domovine doveo vas je opet ovdje, gdje je prava i iskonska domovina vaše duše. Došli ste, ali nemojte otići da bi se vratili opet dogodine, nego trajno i zauvijek ostanite na svojoj zemlji. Zovu vas vaša zapuštena i neobrađena polja, vaši porušeni domovi, zovu vas vaši mrtvi, koji su vam namrli ovu lijepu zemlju natopljenu svojim znojem i oplemenjenu svojim žuljevitim rukama. Ako se vi ne vratite danas, sutra će ovu zemlju zaposjesti netko drugi, koji će preorati grobove vaših otaca, zatrti tragove vašeg bivovanja na ovoj zemlji i tvrditi da vas nikada ovdje ni bilo nije.

A kada se budete vraćali, zahvalite svima koji su vas kroz ove tužne godine progonstva primili, državama i narodima njihovim, zahvalite na svakoj toploj riječi utjehe i podrške, na čaši hladne vode, na krišci kruha kojom su vas gladne nahranili, na odjeći kojom su vas gole obukli, na lijekovima kojim su vas bolesne liječili, na darovanim kolijevkama u koje ste svoju djecu polagali, na kovčezima u koje ste svoje mrtve sahranjivali, na školama u koje su vašu djecu primili. Svojom zahvalnošću pokažimo prijateljima našim da smo dio civiliziranog zapadnoeuropskog kršćanskog naroda, koji je stoljećima bio predziđe kršćanstva, da znamo za zahvalnost i da ćemo im jednom, u bolja vremena, dobrotu dobrotom uzvratiti. Oprostimo onima koji su nas s naših ognjišta protjerali, naše domove i svetišta porušili, iz srca istjerajmo mržnju i želju za osvetom, a Bogu prepustimo sud o djelima ljudskim. Naše patnje i poniženja sigurno su takle srce Božje, da se ovako nikada više ne ponovi ni nama ni djeci našoj!

 

Da je ovo vaša zemlja, da su na njoj stoljećima živjeli vaši pređi, brojni su povijesni dokumenti i materijalni tragovi. Naušnice nađene na Džidovskom groblju na Grabu uz kostur mlade djevojke stare su preko 800 godina. One su iste onakve kakve su nosile Hrvatice šibenskog, kninskog, zadarskog, splitskog zaleđa, pa nedvojbeno svjedoče da je ovdje na sjeveru Bosne živio isti narod Hrvata kao i onaj koji je kovao te starohrvatske ukrase između Cetine i Zrmanje, kolijevke hrvatske države. Groblje u Okrugliću staro je preko 500 godina, a ono u Turiću skoro 300 godina. U njima je ukopano blizi 50.000 vjernika, pa ti mrtvi najbolje svjedoče o nama živima.

 

Kapelice po selima, spomenici na raskrižjima, matične knjige umrlih i rođenih, nazivi naših sela i zaselaka, naša imena i prezimena, naše nošnje i običaji - sve je dokaz našega identiteta i života na ovim prostorima. I samo ime Tramošnice u pisanom obliku staro je preko 350 godina (iz 1953). Dali su joj ga naši stari ujaci - franjevački misionari - koji su preko brda iz Kraljeve Sutjeske dolazili u ove ravničarske krajeve. Po latinskim riječima trans (preko) i Montana (brdovita) Tramontana je označavala krajeve preko brda, pa je tako nastao konačni narodni naziv Tramošnica.

 

Prije 250 godina na ovim prostorima osnovana je prostrana kapelanija velike katoličke župe Ravne-Bijela, a od 1784. postoje matične knjige s popisom kapelana. Te matice su pravi krsni listovi naše Tramošnice, koja 1802. postaje samostalna župa pa s ponosom ove 2002. slavimo dvijestotu obljetnicu njezina utemeljenja.

 

I zaključio bih na kraju: dragi naši Tramošničani, u granicama nekadašnje velike župe Tramošnice, budite ponosni na svoju prošlost, na vjeru otaca, na svoju pripadnost hrvatskome narodu, na njegov jezik i kulturu. Prenesite to na svoju djecu i vratite se što prije na zemlju svoju, jer ovo je prava vaša domovina, a sve drugo je gorka i tužna tuđina. Na temeljima svetišta porušenog 1992. evo opet niče nova crkva, a zvono s improviziranog zvonika opet odjekuje s ovog svetog brda. Stara naša Tramontana, naša draga Tramošnica, opet se bud i zaštitnica ove župe, Gospa naša od Anđela opet zove pod svoje okrilje razasutu svoju djecu da se okupe oko svoje stare matice. Ne oglušite se zovu svoga rodnog kraja ni zovu naše drage Gospe od Anđela.

Živjeli i Bog vas blagoslovio!

Franjo Kristić - Kalendar sv.Ante

 

pv

19.09.2009

::: PV PRETRAGA

::: NEKE STVARI I OSTALO

LJUBAVNA VEZA MASLINE I MEDITERRANA

Iz iskustva znam da su knjige ove vrste nešto posebno. Možemo ih pokloniti, razmjeniti, prodati, o njima pripovijedati i svoj skromni usud dati; reklo bi se, nešto poput platežnog sredstva.  >>>više

 

PREDZORJE

 

Previjam se u krevetu kao crv. Cijelim tijelom, cijelom dušom djeluje u meni sinoćne vino. U odsustvu bolje duhovne pjanosti (kažem pjanosti a ne pijanstva, čak ni opojnosti) vino pali u meni rujne požare, škaklja me, draži me, ponižava me, potpaljuje maštu i potpiruje na zanose prama ženi i Budućnosti.

Imam groznicu. Ne ću da potpuno otvorim oči prama nastalom danu što kroz tananu zavjesu počinje da probija u sobu. Slušam kukurijeke pijetlova u dvorištu, te troma i duboka zvona.

Kao da se utapam, cijela moja prošlost prolazi u meni u kaleidoskopu; sve pogrješke koje sam počinio, sva dobra djela koja propustih. Evo sam srećom i nemoćan: dozivam sebi sliku bolnice gdje ženske ruke jodom i klorom pale sladostrast u povoju ranjenika.

─ I onda mislim, kako je strahovito što ću morati ustati se, odjenuti se, otići bez oduševljenja u svakidašnji svijet, pa opet ne moći pijan, biti pijan bez uma.

 

Augustin Josip Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46