Kad ćemo u Kornicu, zemlju ornicu

Modriča- Gornji Kladari- Potpolje- Živkovo Polje- Čardak- Kornica- Donji Kladari- Garevac, jedna od naj dražih relacija mojih posavskih hodoljublja. I nekad i sad, u mom spomenaru. Na toj stazi , među modričkim selima, i jedno bosanskošamačko. Kornica, pitomo mjestašce koje je , kažu stari ljudi, dobilo ime po rijeci Korničanki. A tko zna, možda su ime Kornici dali i po posavskoj zemlji ornici.

 

Ako konačno izgubim pravo na svoj dom i rodni kraj, uvijek ću imati pravo na nadu, sjećanje i uspomene. Nada i prisjećanje umrijet će zajedno sa mnom, a moje spomenarske riječi nisu ni poziv na osvetu, ni kletvu. Osjećam čak u ovom trenutku nekakvu lagodnu sreću nad budućom riječju koju, nadam se, ne mogu ubiti i kojoj neće suditi. I nemojte me pitati dali još ima bosanske Posavine, nemojte molim vas jer ja idem za Posavljem. Mene i sad mori i zove rana sa Plehana, u mojoj nadi je dječija vika iz Zovika, i suza majčina od koje nadošla brzica teče ko bistra voda sve do Brčkog, sve do Broda… U mislima mi stratišta, u žalosnoj uspomeni, golema posavska grobišta, a na obzorju vidim odlučne korake nesretnih hrvatskih Sokolova preko rovova i grobova.

Nedavno kada sam pohodio Orasje, sretoh prijatelja Marka Babića koji je 26 godina i 5 mjeseci u Korničkom mjesnom uredu bio matičar i za Kornicu i za susjedna srpska sela Gornju Slatinu i Gajeve. Kada su na njegovo selo, bas iz Slatine i Gajeva, nasrnuli velikosrpski osvajači, Marko i njegova supruga Anđa stigoše u Županju, da u „slatkom gradu“ pozne godine „žanju“…

 

Vratili smo se desetak godina unazad, prisjetismo se dana kada sam dolazio u ovo selo da radio- reportaže kitim korničkim rekordima. Predsjednik Mjesne zajednice tada je bio Mato Antunović, a tajnik Marko Babić. Sjećam se, kako su Korničani vise godina držali posavski rekord u duljini suvremenih cesta. Više od 5 kilometara bila je duga asfltna traka kojom su slozni mjestani „presvukli“ makadamske i prtene putove koji vode i za Hanove, i za Antunoviće, i za Bunguraše, i za Šuške…

 

Bogati su bili reportažni zapisi: Korničani kasnije izgradiše i kapelu i crkvi, uredise groblje i sektorsku ambulantu. Selo sa malo (ni 200 kuća), akcije velike; poštu izgradise i 100 telefonskih aparata na svoju centralu priključiše. A kuće velike blistave kao prelijepi đerdan i kao spomenici dobrosusjedskih želja nanizane uz cestu koja vodi prema Čardaku i Hanovima.

 

U svom dugom matičarskom stažu, upisao je Marko u knjigu rođenih 511 djece iz Kornice, Slatine i Gajeva, 336 umrlih- opet iz Gajeva, Slatine i Kornice, 655 vjenčanih. A onda je došlo krvavo proljeće. Prvi napad na Kornicu izveli su upravo susjedi iz Slatine, 10 svibnja 1992. godine. Tada je poginulo 6 Korničana: Antun Mamuzić, Ana Marić, Ivo Stazić- Ilješa, Andja, Tvrtko i Mato Majstorović.

 

Drugi je napad bio jos stravičniji, a uslijedio je 14 dana kasnije . U pomoć susjednim srpskim selima pritekli su zlikovci sa strane. Na Kornicu su nasrnuli sa tenkovima, avijacijom i bojnim otrovima. Morali su napustiti svoja ognjišta., a na vječnoj korničkoj straži ostadoše Marko Šušak, Nikola Dubravac, Marko Markotić, i njegova kći Marta, Ruška ŠuŠak i Mara Senjak. Marijan Šušak- Krešo, vrsni nogometaš koji je nastupao i za zastave susjednih srpskih sela, vodi se na spisku nestalih; kažu bio je teško ranjen pa je prebačen u brčansku bolnicu, a kasnije- tko zna što se zbilo.

 

Bolan je Markov grč na licu kada je kazivao ratnu korničku sudbinu. Ipak i on i njegova Anđa nisu krili nadu da će se vratiti. I njegovi seljani, rasuti diljem Hrvatske i svijeta, kaže bivsi matičar, nestrpljivi pitaju kada ce nazad u Kornicu , na zemlju ornicu?!

 

Izvor: Posavski Glasnik, studeni 1995, Anto Adžamić (poslije potpisivanja Daytonskih sporazuma) pv

.

30.08.2008

 

::: NEKE STVARI I OSTALO

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46

... Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozo­rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

 

Tin Ujević