Konsternirani

Draga braćo! Dvadeset sam godina svećenik i nikada nisam čitao svoju propovijed. A večeras mislim da ne mogu govoriti!

Dugotrajno očekujemo mir u našoj napaćenoj Domovini! Miru smo se nadali, ali mira nema! Mir je plod pravednosti! To nas uči Božja Objava, Crkva i Papa.

Danas je potpisan sramotni sporazum o miru u Bosni i Hercegovini! Očekivali smo potpisivanje mira i u Hrvatskoj, ali hvala Bogu da nije potpisan! Večeras smo, vjerujem, svi konsternirani* vjestima iz SAD. Duboko smo pogođeni! A kako ne bi bili pogođeni, kad je naša plodonosna ravnica Bosanska Posavina predana okupatoru. Lijepa Posavina, obitelji s brojnom djecom, s brojnim duhovnim zvanjima: svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i kandidaticama; s brojnim i lijepim crkvama i samostanima. Sve je prodano u bescijenje našim najljućim neprijateljima, koji su nas htjeli zbrisati s lica zemlje. Sve je to uzeo »Koridor smrti«!

Nema više hrvatskog ponositog Plehana kod Dervente. Prelijepi franjevački samostan i crkva sravnjeni su sa zemljom. Nema više njegovih fratara, ni biblioteke, ni pinakoteke, nema tamo više pjesme hrvatske.

Nema više tamo hrvatskog naroda, koji je tamo naseljen u vrijeme kandijskog rata iz ponosite Imotske Krajine!

Nema više Modrana, Cera, ni Johovca! Nema Broda, Koliba ni Svilaja!

Nema više Šamca, nema više Hrvatske Tišine, nema junačkog Pruda ni Modriče!

Nema više Ulica! Nestale su Gorice, Garevac, Odžak i Kladare!

Jednom riječju: Nestalo je Hrvatske Bosanske Posavine!

150.000 hrvatskih žitelja ostade bez doma i krova nad glavom!

l to su potpisali oni kojima smo povjerili najveću odgovornost i najvišu čast!

Nemojte mi, braćo zamjeriti što večeras ne mogu propovijedati, jer me je stislo u grlu i ne mogu govoriti, mozak mi je stao i mislit ne mogu!

A kako bih i mogao, kad toliki plaču i nemaju večeras riječi, jer nemaju doma, jer nemaju ni kruha ni ruha; kad obitelji cvile za sinovima i očevima, a mladići za oskvrnjenim djevojkama?

Kad bih mogao, večeras bi ovdje bio u crnom ruhu i izišao na ulicu i urlao protiv nasilja, protiv izdaje, protiv nepravde svjetskih moćnika!

No, usprkos svemu ovome, uprimo svoj pogled u Boga!

Vapijmo Onoj koju danas imamo pred očima i koju slavimo!

Bog nas neće ostaviti!

Bilo je u našoj povijesti možda i težih momenata, ali u Boga smo se uzdali i postidjeli se nismo. Bog nas nije ni napustio ni zaboravio! AMEN!

............................

*konsternacija – (lat) poraženost, utučenost

Posavski Glasnik, 30. studenoga 1995., str. 9.