Koridor

Mile STOJIĆ

Nakon priče da je Bosna i Hercegovina država bez nade, ostavljena od Europe kao neizlječiv slučaj, najednom stižu radosni glasi: uskoro počinje izgradnja najmodernije autoceste koja će sjever ove države povezivati s morem. Ta cesta dio je složenog prometnog projekta na relaciji Budimpešta - Osijek - Sarajevo - Ploče, nazvanog Koridor Vc.

Njime se protežu prometnice cestovnog, željezničkog i riječnog prometa. Tim koridorom prolazi europska cesta E-73 od Ploča u Republici Hrvatskoj do Budimpešte u Republici Mađarskoj nadovezujući se na cestu E-77 od Budimpešte do Gdanjska kao dio TEM projekta. TEM (Transeuropean Motorway) projekt predstavlja međunarodni sustav autocesta u prostoru između Baltika i Mediterana, a u prometno-tehničkom smislu je najosmišljeniji i zacijelo jedan od najrazvijenijih regionalnih projekata u Europi.

Unutar AGR-ova sustava glavnih europskih cesta ovaj je pravac nominiran kao E-73, odnosno D-7 u hrvatskom Podunavlju (138 km), M-17 u Bosni i Hercegovini (433 km) i D-9 od Metkovića do Ploča (22 km). Ova moderna prometnica povezivat će prostor od preko stotinu milijuna ljudi na relaciji Baltik - Srednja Europa - Jadran, a ujedinjavat će više jezika, religija i kultura.

U našoj zemlji u toku su žestoke političke rasprave o tome tko će graditi ovaj za Bosnu i Hercegovinu vitalni projekat - kontroverzna bosansko-malezijska korporacija Bosmal, Republika Hrvatska, neka švicarska firma što se u međuvremenu kandidirala, ili netko četvrti. Najpametnije bi ipak bilo otvoriti međunarodni natječaj, pa tko ponudi najbolje i najjeftinije uvjete - nek izvoli. Izgradnja koridora Vc angažirala bi preko sto tisuća radnika građevinske operative, te druge domaće resurse.

Riječ koridor (tal. corridore) označava trijem, glavni hodnik do izlaznih vrata, a u političkoj geografiji dio zemlje koja spaja neku državu s morem.

U političkoj historiji Bosne najstrašnija priča je ona o tzv. srpskome koridoru, kad je vojska Karadžićevih Srba, potpomognuta jedinicama JNA s lica zemlje sklonila sva hrvatska, bošnjačka ili mješovita naselja u Posavini kako bi stvorila koridor Krajine sa "srpskom maticom". Bilo je to 26. lipnja 1992. godine. Tadašnji komandant Prvog krajiškog korpusa Vojske RS-a general Momir Talić izdao je sredinom lipnja 1992. potpukovniku Novici Simiću naređenje: "Slušaj, Simiću, hoću koridor ka Srbiji preko Trebave. Najkraćim putem. Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio kozja staza."

U akcijama strašnog etničkoga čišćenja protjerano je i pobijeno gotovo sve nesrpsko stanovništvo na području te "kozje staze", a fleke "tigrove kože“ polako su nestajale i na njihovu mjestu nicala je krvava pustinja. Ali nadati se da su vremena rušenja i rata tempi pasati. Što su prije jedne decenije razdvajali etnički inženjeri balkanski, to će, izgleda, spojiti cestovni graditelji europski. Izgradnja ove ceste mogla bi značiti više za ujedinjenje ratom podijeljene zemlje nego svi drugi međunarodni projekti i domaće ublehe.

Vrelo: „Mali rječnik nostalgije“, str.143-144

Rujan 2011.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

OBALA

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepročitane oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sada krećem dalje.

Danas možda ne jošte, jer je silan umor od proputovanih krajina. Ali sutra već rano, prije nego se prva noć dovrši. Da li ću ovoga puta doći cilju? Ne znam, jer ne slutim više, kakvo ime nosi.

Oko mene su samo mrtvi, ples mrtvih. I ja sam mrtav, no da li još ima kakav život preda mnom? Pitanja. Nad morem galebovi. Po nebu oblaci. Pitanja.

Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju: u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

MASKE

Na sve strane, svakim putem neke crne, teške maske. Gdje su duše? Gdje su misli? Na sve strane samo maske.

Kao u nekoj zamci laži, uzalud se duh koprca. Među brojem tih masaka, gdje je pravo ljudsko lice, gdje je prava Božja duša?

Moja majka nije majka, moje sestre nisu sestre, a muškarci počivaju u hladnoći i u vlazi.

Gore nego tmaste magle, tuđe maske tište, tište. A putnik se, drumom, pita:

- Je li ovo tijelo moje? - Ova prazna, laka hrpa? - I nije li duša samo sjenka i sablast sa koprenom?

HORA

Dok se rastežem za stolom, Misao hiti do čela i njedara, gladi sljepoočnice, pa opominje:

- Hora je došla; sada ćeš umrijeti ili se promijeniti.

Ura jednoliko otkucava čas sudbonosan. Na nebu lagane maglice teže da se rasprše. U svemiru tjeskoba.

A ja, ljetnom omarom, osjećam kroz žile slatki otrov, krv medeniju nego šećerno vino: kako je lijepo umirati!

I onda ponavljam: "Zbogom, svijete! Lijep si mi kao nebeska plavet hotičnom utopljeniku što je priviđa kroz providni talas.

Zbogom, živote, ja izdišem. Ali ako se, slučajno, probudim iz ove omame, sva će Vasiona, sa suncem i zvijezdama, promijeniti svoj sumorni oblik."

Augustin Tin Ujević

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46