Posavina!? To je već "rešeno"

U povodu potpisivanja Sporazuma u Daytonu, u Orašju je u srijedu održana sjednica Predsjedništva Županijskog odbora HDZ-a Posavine, potom, istoga dana, proširena sjednica na kojoj je sudjelovalo šezdesetak predsta­vnika političkog, civilnog i vojnog života bosanskoposavskih općina, te predstavnika različitih ustanova i udruga, a u ponedjeljak, 27. stu­denoga, izvanredna sjednica Sa­bora Veležupe Posavske - samo s jednom točkom dnevnog reda:

Sporazum u Daytonu i status Ve­ležupe Posavske!

Među ostalim, nazočni su bili:

Krešimir Zubak, predsjednik Fe­deracije BiH, Mato Tadić, mini­star pravde F/RBiH, Vladimir Šo­ljić, ministar obrane HR H-B, Udruge obitelji poginulih i nesta­lih, Predsjedništvo i članovi HVI­DRE, predstavnici Crkve, pred­stavnici Zajednice prognanih i izbjeglih, časnici i pripadnici voj­nih postrojbi Zbornog područja Orašje, zapovjednik ZPO Đuro Matuzović, zapovjednik Gar­dijske brigade pukovnik Mato Bilonjić, zatim Anto Beljo, ravnatelj Informativnog centra u Zagrebu, Marko Božanović, mi­nistar u Vladi HR H-B, Mijo Mata­nović, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Posavine, dr. Anto Kovačević, dopredsjednik HKDU, Željak Nujić (HKDU), Te­reza Ganza-Arans (HSLS), Mijat Gloković (HSS), Antun Lovrić (HNS), Anto Klarić, Franjo Piplo­vić, član Skupštine Županije brodsko-posavske, Iko Stanić, predsjednik Koordinacijskog odbora za provedbu Ustava F/BiH, Ivo Živković, član Predsjedničkog vijeća, te drugi gosti.

Izvanredna sjednica Sabora Veležupe Posavske
Izvanredna sjednica Sabora Veležupe Posavske

Nakon      intoniranja »lijepe naše«, pozdrava gostima i zastup­nicima, u prepunoj kino-dvorani, predsjednik Sabora Vitomir Cošković predložio je Dnevni red ­samo jednu točku: Sporazum u Daytonu i status Bosanske Posavi­ne.

U svom obraćanju nazočnirria, zastJ.lpnicima i gostima, predsjed­nik Ćošković je među ostalim istak­nuo kako su razlozi za održavanje ove izvanredne sjednice Sabora ne samo iznenađenje nego i ogorčenje svih ljudi iz Posavine, kako političkih i vojnih dužnosnika tako i cijeloga naroda Bosanske Posavine, onim što je u Daytonu »postignuto«. Pritom je podsjetio nazočne na prijašnje odluke Sabo­ra Veležupe kojima su određene njezine granice sukladno Washin­gtonskom sporazumu, Bečkom dogovoru i Ustavu F/BiH - prema aktima prihvaćenim i u Ustavotvor­noj skupštini F/BiH, te od nazočnih zatražio da ovaj Sabor donese pri­mjerenu deklaraciju i zaključke i naznači aktivnosti usmjerene i pre i prema Američkom Kongresu i prema drugim relevantnim faktorima u svijetu kako bi se ispravila nepravda prema Posavljacima parafirana u Daytonu.

Kako su svi nazočni, manje-više, preko hrvatskih medija bili obaviješteni o rezultatima pregovora u Daytonu, nazočnima se obratio Krešimir Zubak, predsjednik Federacije BiH. Njegovo obraćanje nazočnima prenosimo u cjelosti!

Krešimir Zbak
Krešimir Zbak

Poštovani zastupnici Sabora Veležupe Posavske, došao sam danas ovdje na zasjedanje Sabora, kako bih nepo­sredno vas - najodgovornije, le­galne i legitimne predstavnike hr­vatskog i muslimanskog naroda koji čine apsolutnu većinu pučanstva koje je živilo na prosto­rima Bosanske Posavine, dakle, predstavnike naroda koji je po svim međunarodno-pravnim i važećim ustavnim odredbama u BiH, prirod­nom pravu i etničkim i moralnim normama jedini mjerodavan odlučivati o sudbini ovih prostora, izvijestio o tijeku i rezultatima miro­vnih pregovora o razrješenju bosanskohercegovačke krize.

U svojstvu Predsjednika FBiH, skupa s gg I. Komšićem, članom Predsjedništva RBiH i Jadrankom Prlićem, zamjenikom predsjednika u Vladi F/RBiH, predstavljao sam hrvatski narod u zajedničkom pre­govaračkom izaslanstvu F/RBiH, u kojem su bili i gg A. Izetbegović, gredsjednik Skupštine RBiH i M. Saćirbegović, ministar vanjskih poslova u Vladi F/BiH.

Taj sastav je u Daytonu većinom glasova koje su dali gospoda A. Izetbegović, H. Silajdžić, M. Lazović i J. Prlić, prihvatili paket sporazuma koje su činili Okvirni mirovni sporazum i desetak aneksa tog sporazuma, među kojima su najznačajniji: Ustav BiH i zemljovid razgraničenja unutar BiH na FBiH i RS. protiv tog sporazuma u dijelu zemljovida bili smo I. Komšić i ja, dok je M. Šaćirbegović iznio svoje gledište da sporazum nije dobar, ali budući da dugo vre­mena ne živi u BiH ne bi želio dovo­diti u pitanje sporazum, za koji je većina članova izaslanstva.


Glavni razlog razilaženja unutar delegacije bilo je pitanje Bos. Po­savine. Zalosno je, pak, da po tom pitanju nismo imali jedinstven stav predstavnika hrvatskog naroda, iako smo sve do donošenja te odluke bili jedinstveni. Moram istaknuti da je g. M. Tadić, ministar pravde u Vladi F/RBiH, koji je bio u sastavu delegacije kao ekspert iz reda hrvatskog naroda, potpuno podržavao stajališta za koje smo se zalagali Komšić i ja.

Potpise-parafe na ponuđene dokumente iz delegacije BiH stavili su A. Izetbegović i J. Prlić. Prema odredbama Ustava FBiH, osobe koje nisu ovlaštene potpisivati međunarodne sporazume za i u ime Federacije BiH. Naime, Okvir­ni sporazum koji su potpisali gg Tuđman, Izetbegović i Milošević, eksplicitno je odredio da je taj sporazum u ime RS ovlašten potpisati Milošević. Sporazumom nije predviđeno da ga u ime Federacije mogu potpisati ni g. Tuđman niti pak g. Izetbegović

Anekse sporazuma, kao što je poznato, parafirao je J. Prlić. Ustavom FBiH _ članak IV B7 - regulirano je da je predsjednik FBiH odgovoran za potpisivanje međunarodnih sporazuma u ime Federacije.

Odbio sam potpisati

    Gospodo zastupnici,moja odlukada odbijem potpisati naznačena dokumenta uteme­ljena je na političkim, pravnim i moralnim razlozima. Ona je bila kristalno čvrsta i jasna i javno iska­zana, unatoč brojnim pritiscima kojima sam bio izložen. Nešto od toga dokumentirano je i na konfe­renciji za novinare u Mostaru 25. studenoga 1995. godine. Zaprepa­stila me, ali u mome uvjerenju još više učvrstilo stav, tvrdnja da moje zalaganje za opstojnost Bos. Po­savine unutar granica F/RBiH koli­dira s općim nacionalnim interesi­ma koji se tobože iskazuju potpisivanjem sporazuma. Nitko me nije mogao niti može uvjeriti da interesi 20 posto Hrvata BiH nisu od opće nacionalnog značenja.

Koji su to politički razlozi? Pitanje Posavine od početka rata u BiH, pa i prije, pitanje je po kojem su se zauzimali brojni i različiti stavovi i opredjeljenja. Od toga kako je i zbog čega pala, treba li ili ne treba omogućiti koridor, ako treba koridor zašto samo Srbima i to upravo preko Posavine - do toga gdje je mjesto i kakav položaj treba imati Posavina u BiH. Posljednje dileme razrješene su u stavu HDZ­a BiH, dakle, legitimnog političkog predstavnika hrvatskog naroda u BiH i Posavini, po kojem je Bos. Posavina sastavni dio FBiH, sa statusom Veležupe i područjem kako je to predviđeno Bečkim spo­razumom i kasnije prihvaćenim planom Kontaktne skupine. To političko opredjeljenje HDZ-a BiH pretočeno je u važeće odredbe Ustava FBiH i Veležupe Posavske. Za vrijeme trajanja mirovnih pre­govora to je još jednom potvrđeno i na zasjedanju Zastupničkog· doma HR H-B, javno obznanjeno u formi deklaracije i nama dostav­ljeno u Dayton. Može li netko, neo­visno o funkciji koju obnaša deza­vuirati svojim potpisom odluke najmjerodavnijih tijela hrvatskog naroda u BiH? Ja mislim, ne samo da nema pravo, nego je to njegovo najgrublje kršenje.

 

JEDINO HRVATI GUBITNICI

Danas se ta Odluka pravda tvrd­njom da se više nije moglo ishoditi, što je apsolutno netočno.

Naime, u početnim fazama pre­govora o zemljovidima, sve tri stra­ne fiksirale su svoje zahtjeve ispod kojih nisu htjele. Stavovi i srpske i muslimansko-bošnjačke strane ja­vnosti su poznati i mislim da ih ne trebam ovdje interpretirati. Ali je danas sasvim jasno da su i jedna i druga strana svoje zahtjeve gotovo u potpunosti realizirale, pa čak, kako ćemo uskoro saznati, i srpski zahtjev o izlasku na more. Mi smo zahtijevali da Bosanska Posavina bude u sastavu FBiH, obrazlažući to konkretnim pokazateljima de­mografskog, povijesnog, kultur­nog, vjerskog, gospodarskog i dru­gog karaktera. Mislim da je to da­nas suvišno ponavljati, o tome su napisane već knjige i brojne pu­blikacije koje zorno dokazuju utemeljenost našeg prava i zahtjeva.

Da bismo to ostvarili, ponudili smo ustupanje dijela teritorija kojeg smo oslobodili u Zapadnoj Bosni, a koji je prije rata bio dominantno naseljen srpskim narodom. Dali smo i mapu, i taj naš prijedlog po­držalo je tada boraveće vodstvo delegacije RH, bošnjačko-musli­manski dio našeg izaslanstva, predstavnici Kontaktne skupine, tvrdeći da je to naše legitimno pra­vo.

Međutim, u prvim neposrednim razgovorima o teritorijima između našeg (BiH) i srpskog izaslanstva na moj jasno iskazan stav o vraća­nju okupirane Posavine, Milošević je reagirao tvrdnjom da je pitanje Posavine »rešeno« i da on o tome uopće ne želi" razgovarati. Od tada se razgovori o zemljovidima nisu vodili u punim sastavima dele­gacija, jer je po ocjeni g. Holbroo­kea to bilo neproduktivno. Razgo­vori o tim pitanjima nastavljeni su u užim sastavima, pri čemum smo mi bili isključeni iz razgovora. Na naše zahtjeve odgovoreno je da se pitanje zemljovida, a posebno Posavine, rješava na izravnoj liniji u pregovorima delegacija RH i Srbije. Uz odobravanje nama, ali žaljenje zbog toga, to su nam kazali svi članovi Kontaktne skupine i predstavnici muslimansko-bošnjačkog naroda u našoj delegaciji. Bio je to glavni razlog mog pisma upućenog g. Holbrookeu o kojem je javnost upoznata. U izradi konačne verzije mape osobno nisam sudjelovao i ona još nije predočena javnosti. To su činjenice. Sve današnje tvrdnje kako se nije moglo više pravdavaju se navodnom preraseljenošću Bosanske Posavine srpskim izbje­glicama, što apsolutno ne stoji. Ako je Milošević imperativno zahtjevao Posavinu, koja mu ni po čemu ne pripada, jednako tako smo mogli imperativno tražiti da nam se vrati jer na to imamo sva prava, a poseb­no vlasnička, jer je 83 posto zem­ljišta Bos. Posavine u vlasništvu Hrvata i Muslimana - bošnjaka. Te prostore nisu prenapučile srpske izbjeglice, pa i ako jesu je li to pravo i je li to izgovor. Ako doista jesu, zašto se ne bi mogle vratiti u svoj Mrkonjić i svoje Šipovo i druge pro­store i omogućiti da se Hrvati i Mu­slimani vrate svojoj Derventi, svom Bosanskom Brodu ... Konačno također, ako je to točno kako se onda danas narodu obećava da će se vratiti svojim kućama i svojim domovima?

Razmjena teritorija

 

Poštovani zastupnici, sve činjenice o Bosanskoj Posavini respektirali su u većoj ili manjoj mjeri oni koji su u ime međunarodne zajednice predlagali mirovne sporazume. Kutiliero, Vance-Owen, Owen-Stoltenberg, Redmann kroz waschingtonski i Bečki sporazum i konačno Kontaktna skupina. Ovaj zemljovid koji nam nudi najgore rješenje i po Bosansku Posvinu i po Hrvate u BiH, ali o ovome drugome nešto ću više kazati na Zastupničkom domu HR H-B.

Sponzor Daytonskog sporazu­ma sponzor je i Washingtonskog sporazuma. Daytonski sporazum najgrublje krši Washingtonski spo­razum. Po Ustavu FBiH, koji je proizišao iz Washingtonskog spo­razuma, teritorij FBiH jest teritorij na kojem su Hrvati i Muslimani­ bošnjaci većinski narod. Prema tome, samo ti narodi neposrednom odlukom ili preko svojih izabranih zastupnika u Parlamentu mogu odlučiti hoće li dio tog teritorija biti van područja Federacije. Kada je pak riječ o području Veležupe onda ste to vi i nitko drugi u ime vas. U svezi s tim moram istaknuti da bi le­galiziranje zemljovida iz Daytona predstavljalo taktičku razmjenu te­ritorija. To znači implicitno le­galiziranje sile i prihvaćanja pravila koje je agresor od početka rata želio nametnuti. Mogu li to neki shvatiti ili ne, ja ne znam, ali za razboritije to znači izjednačavanje sa agresorom. U tu zamku ne biste trebali upasti ni po koju cijenu.

Moralni razlozi su, vjerujem svima poznati. Bosanska Posvina je Vukovar bosanskohercegovačkih Hrvata. Četrdeset posto od ukupnog broja poginulih iz hrvatskog naroda u BiH, poginuli su u Bosanskoj Posavini. Oko polovice ukupnog broja prognanog hrvatskog pučanstav u BiH, prognano je iz Bosanske Posavine. Nema područja većinski naseljenog hrvatskim narodom ni u BiH ni u Hrvatskoj koje je tijekom rata podnijelo tolike žrtve. Mogu li se ignorirati i ti pokazatelji, makar je degutantno licitirati žrtvama? Može li se preko toga prijeći? Samo oni koji nisu neposredno na svojoj koži, u svojoj obitelji, u svom najbližem okruže­nju, doživjeli sve strahote ovog rata ne znaju kakva se moralna veza šutke i u sebi uspostavlja u onima koji su to doživjeli. Jednostavno, stvara se obveza i dug prema stra­dalima da se nastave boriti za ono za što su ginuli. To je crta koja se stvara u čovjeku koji je sve to preživio ispod koje ne može. Njeno prekoračenje grižnja je savjesti do kraja života. I zbog toga, dakle, ja nisam mogao staviti potpis, jer bi to za mene značilo grižnju savjesti do kraja života.


Gospodo zastupnici, u nedosta­tku protuargumenata od onih koji su prihvatili ponuđeno rješenje proturaju se teze kako su oni koji su protiv tog zemljovida, zapravo pro­tiv sporazuma o miru, da su za nastavak rata. Kada bi bilo točno, a netočno je, zlonamjerno je, i zapra­vo je izgovor za čišćenje svoje sa­vjesti, onda se ne može ne postavi­ti pitanje otkuda odjedanput dvojni standard. Zašto i oružjem narod Bos. Posavine ne bi mogao vratiti ono što mu je oteto, ako se upravo na to pravo pozivalo da bi se vratila druga okupirana područja? Otku­da dvojni standard prema pravima svojeg naroda, koji samo stjecajem povijesnih okolnosti živi u dvije države? Mi koji smo protiv tog zemljovida upravo se borimo za mir, jer je mir moguć samo ako je pravedan. Za njegovu realizaciju pozivamo se na politička sredstva i metode, a ne na nove žrtve. Ako je međunarodna zajednica uspjela nametnuti primirje koje evo traje, zašto ne bi mogla nametnuti primi­rje sve dotle dok agresora ne prisili da uvaži prava i pravila koja "su utemeljena u svim relevantnim normama međunarodnog prava. Samo jedno pravo koje se sada ­kroz zemljovide realizira - pravo agresoru da prisvoji silom oteto ­svijet ne poznaje.

Poštovani zastupnici, ja ovdje nisam došao da bih vas pridobivao za svoje stavove i argumente, došao sam samo da vas informi­ram o tijeku pregovora ukratko u odnosu na Bos. Posavinu, i to isti­nito i da vas upoznam sa stavovi­ma za koje sam se zalagao, što mi je kroz dužnost koju obnašam pra­vo i obveza. Radi se o sudbinskim pitanjima i svako prikrivanje i zamagljivanje istine grubo je manipuliranje vlastitim narodom. Tih stavova ja se ne želim odreći neovisno o osobnim posljedicama i za njih ću se i nadalje zalagati. Na vama je da se odredite i opredijeli­te. Osobno mislim da vjeru ne tre­bate gubiti, a pravo imate. Bitno je očuvati jedinstvo hrvatskog i hrva­tsko-muslimanskog naroda u Bos. Posavini i uopće. Samo tako izglednije je ostvariti svoje pravo.


Nadam se da ću dobiti mogućnost da nešto više o ovome govorim na Zastupničkom domu HR H-B i Ustavotvornoj skupštini.

I na kraju, jedan od vaših čelnika prije nekoliko dana mi je rekao, kad sam se vratio, da ga ova situacija podsjeća na onu životnu situaciju, kad majka neće svoje dijete. To se obično dešava onda, kad su djeca zločesta ili je pak majka zločesta. Sinovi Posavine nisu zločesti, a ni naše majke BiH i Hrvatska nisu zločeste.

Vladimir Šoljić, ministar obra­ne RH H-B, podsjetio je na tešku i krvavu prošlost hrvatskog naro­da uopće, te pokušavajući staviti se u poziciju Posavijaka pozvao na razumno postupanje, svjesni da svijetom ne vlada pravda ne­go sila i interesi, da stoga nema­mo pravo optuživati jedni druge, jer je ono što se događa veće i jače od nas. Ne želeći sijati ilu­zije, Šoljić vjeruje da ovo ipak nije kraj.

U svom obraćanju nazočnima, Mate Madžarević, dopredsjednik Zastupničkog doma Sabora HR H-B i zastupnik iz Šamca, oba­vijestio ih je o posjetu predsjed­niku Tuđmanu hercegbosanske delegacije u kojoj je bio i on iz Posavine; kako je pritom iznio točne podatke o pučanstvu Bos. Posavine, poginulima i ra­njenima, te argumentirano ospo­rio sve češće tvrdnje, osobito ovih dana o naseljenim Srbima na okupiranim područjima Bos. Posavine, jer da Predsjednik o tome, kao ni o mnogo čemu, nije dobro informiran. Obraćajući se ministru Šoljiću, zamjerio mu je što ništa ovdje nije urađeno prije Daytona. Osporivši Prlićev potpis u Daytonu, naglasio je, među ostalim, kako Hrvati iz Posavine neće dopustiti da budu »živi po­kopani«.

I zastupnik iz Dervente, Drago Kisić, među ostalim, osvrnuo se na obmane koje se sve češće plasiraju, pa i s hrvatske strane, kako bi se narod pripremilo na prihvaćanje ovog nakaradnog plana, te kako nije istina da Srbi ne daju Posavinu, nego da je Hrvati nisu tražili. Uspoređujući statističke podatke općina u zap. Bosni (u Grahovu, Glamoču, Dr­varu - živjelo je 37,925 stanov­nika, od toga 437.Hrvata, što je u ukupnom broju BiH pučanstva 0,87 ... a u Posavini, na kompak­tnom teritoriju preko 21 posto BiH Hrvata) s čuđenjem se zapitao kako ni to nisu bili argumenti za one koji su nas trebali predstavljati na pregovorima.

Dr. Anto Kovačević, HKDU, zbog licitiranja hrvatstvom, među ostalim, rekao je kako Hrvati iz Posavine nikada nisu bili opozi­cija hrvatskoj državi. Naprotiv, kako su tisuće i tisuće Hrvata ro­bijali za ideju hrvatske države, ginuli za hrvatstvo BiH istodobno braneći geopolitičke, interese hr­vatske države. A kad je Dayton u pitanju, nad Posavinom lebdi duh Karađorđeva, - istaknuo je Kovačević i dodao kako Posavina nije pala vojno, nego na motoro­lu.

U ime franjevaca samostana Plehan, nazočnima se obratio gvardijan fra Anto Tomas, te među ostalim naglasio kako su vijesti iz Daytona unijele nemir i zabrinutost i među franjevcima plehanskog kraja čiji se samo­stan, kultno i kulturno središte Posavine, u ovim zemljovidima­našao u Republici Srpskoj. Svje­sni su da međunarodnoj zajednici nije stalo do pravednog mira, ali ne mogu razumjeti da netko s hrvatske strane može staviti potpis na takav dokument; ta ih je politička odluka duboko pogodila, ali ne i pokolebala u vjeri u povra­tak.

Anto Beljo, ravnatelj Informati­vnog centra i predsjednik Matice iseljenika, smatra da je Daytonski sporazum samo jedan u nizu, da  će se tendencija smanjivanja ko­ridora nastaviti, da će Hrvati doći i u Vukovar i u Posavinu.

Zapovjednik 102. odžačke bri­gade, pukovnik Tomo Božić,. među ostalim je naglasio kako su najbolji sinovi koje smo imali po­ginuli u obrani Posavine, kako su međunarodni interesi surovi, te kako su se u svemu ovome gle­dali širi interesi.

Tereza Ganza-Aras (HSLS), obraćajući se nazočnima, među ostalim je rekla kako su oporbene stranke u RH od početka vidjele da će nedosljedna politika očuva­nja BiH u težak položaj dovesti hrvatski narod ne samo u BiH, pa i ovdje.

Mijat Gloković (HSS)kazao je kako oni pozdravljaju Dayton kad on govori o nedjeljivoj Bosni, zatim Ustav koji je tamo done­sen, ali da odbacuju mape i tamo priznati koridor, te kako je neshvatljivo kako su ga Hrvati i Bošnjaci uopće prihvatili.

   Prof. Ivo Križanović se, među ostalim, zapitao kako je moguće da plan Kontaktne skupi­ne, prihvaćen od svih institucija HRBH i F/BiH, nije prihvaćen u Daytonu; kako je moguće uopće govoriti o tome da o nama odlučuju Amerikanci, kad su RH i BiH međunarodno priznate države ...

   Bojnik Ivan Ćorluka,      zapovjednik 103. derventske brigade, u svom obraćanju nazočnima, među ostalim, zamolio je pre­dsjednika Zubaka da povuče, od­nosno opozove svoju ostavku.

Iko Stanić, predsjednik Koor­dinacijskog odbora za uspostavu Federacije, predložio je, među ostalim, da se posavske zastupnike u Ustavotvornoj skupštini F/BiH obveže tražiti ostavku dopre­dsjednika Vlade Jadranka Prlića jer je bez ovlasti potpisao Daytonski sporazum, zatim da ovaj Sabor protiv Prlića podnese kaznenu prijavu i pokrene kazne­ni postupak za izdaju hrvatskih interesa (u smislu čl. 226. i čl. 116. stavak 2. preuzetog krivičhog zakona).

Mijo Matanović, predsjednik Zupanijskog odbora, upoznao je nazočne o aktivnostima ZO u vrijeme vođenja pregovora u Daytonu, pisanoj podršci pre­dsjedniku Zubaku, ali je morao konstatirati da je, nažalost, tamo i ­bilo onih koji su prekoračili ovlaštenja.

U svim diskusijama zastupnika Sabora isticano je nezadovoljstvo i ogorčenje potpisanim sporazu­mom, nemirenje »s postignutim«, upućivane su kritike hrvatskom vrhovništvu, stranci, pa i samom Predsjedniku, zbog nezastupanja interesa Hrvata iz Bosne, posebi­ce iz Bos. Posavine, zbog trgovi­ne ovim prostorom ... Posebne kritike upućivane su HRT zbog prešućivanja istine o Bos. Posa­vini kako će, smatraju zastupnici, biti i sa ovim Saborom. S druge, pak, strane upućivane su čestitke i izrazi zahvalnosti predsjedniku F/BiH Krešimiru Zubaku na njegovu držanju u Daytonu, te traženo njegovo povlačenje osta­vke, što je uvijek bilo popraćeno burnim pljeskom.

Nakon što su pročitani brojni brzojavi potpore ovom izvanred­nom zasjedanju Sabora, imeno­vana je komisija (Drago Majić, Mustafa Hadžispahić, Blaž Župa­rić, Mijo Matanović i Vitomir Ćošković) za izradu Deklaracije, Zaključaka i Pisma Kongresu.

Na kraju, zastupnici su s jed­nim glasom protiv prihvatili Dek­laraciju, i Zaključke, a potom i Pi­smo koje će  biti upućeno Američkom Kongresu.

..................................................................

 

Izvor: Posavski glasnik, od 30. studenoga 1995. Izvanredna sjedinica sabora Veležupe Posavske


Svibanj 2010.

::: NEKE STVARI I OSTALO

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46

Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozo­rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

 

Tin Ujević