Rušenje odžačke crkve

Godine 1992., 6 kolovoza švicarske ugledne dnevne novine „Tages Anzeiger“ objavile su opširan tekst o početku rata u Bosni i Hercegovini. Poznati ljubljanski novinar Boris Cibej (redaktor Slovenskog tjednika „Mladina“) piše o brutalnosti tog rata i o stradanju nedužnog Hrvatskog i Muslimanskog pučanstva. Na tom istom mjestu je objavljena i ova fotografija.Tekst ispod nje je slijedeći:

 

„U građanskom ratu u Jugoslaviji nisu pošteđeni ni vjerski objekti: U, od Srba zadržanom (okupiranom), gradu Odžaku u sjevernoj Bosni je jedna crkva pogođena projektilom (raketom) koji su ispalili Hrvati pri povlačenju“.       (Bild Reuter)

Promatrajući fotografiju, upravo ovaj donji (podvučeni) dio napisa neda mi mira...Tu nešto ne štima.? Sama fotografija je orginalna i vjerodostojna: Desno se vidi ugao restorana „Narodna kuhinja“ a pored kanta za otpad. U sredini je stub od ulične rasvjete a lijevo automobil, Zastava 101. Odžački hotel je dobro prepoznatljiv. Pozadi zastrašujuća eksplozija u crkvi Svetog Ivana Krstitelja. Toranj crkve od siline eksplizije raspada se u crnom dimu. Užas!

Sad se ja a vjeujem i vi dragi čitatelji pitate:

- Kako je moguće da onaj koji je ovo fotografirao bude baš u trenutku dolijetanja „hrvatskog“ projektila sa uperenom i spremnom foto-kamerom prema crkvi?

- Kako je moguće da pri ovako (vidi se) strašnoj eksploziji netko može sa ovakvom preciznošću fotografirati rušenje crkve?

- Kako je moguće da ovaj fotograf stoji i čeka kad će na crkvu doletjeti neki projektil?

- Kakav je to silni projektil koji može ovako „odrubiti“ toranj crkve?

 

 I na kraju, kako je moguće da ovaj ugledni švicarski vjesnik objavi ovakvu podvalu.?

 

pv

 

 


siječanj 2009.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE