Zemlja neiscrpnih inspiracija

Enes KARIĆ


Bosna je bila prije 1992. godine zemlja mnogolikih in­spiracija gotovo desetak stoljeća. Opjevali su njene krajolike mnogi pjesnici. Jedan je književnik zahvaljujući Bosni postao nobelovac. Religijski komparativisti Bosnu su slavili kao Abrahamovu/Ibrahimovu bašču u kojoj su njego­vi sinovi više uživali nego li patili. U Bosni su se odbrojava­la četiri vremena nebeskog podrijetla. Svemogući Bog je na Bosnu prosuo svoje obilne riznice milosti. U Bosni su vam ispred kućnog praga prolazile dvije trećine religijskog mozaika zemaljske kugle. Bosna je bila zemlja mnogobroj­nih izvora, lijepih proljeća i slatkog cvijeća ...

Od ljeta Gospodnjeg 1992., Bosna je postala po prvi put u svojoj povijesti jedna opća domovina zla i stanište nesreća. Od te godine u Bosni ste se mogli napojiti zlom i uzeti na stotine zlih inspiracija bez ikakva napora, po­teškoće ili zapreke. Kao da je iz zemlje bosanske namjesto izvorske vode i bistrih vrela pokuljalo najraznovrsnije, sto­glavo zlo. Čitav je svijet tada kazao da su to zlo na svojim plećima iznijeli, i svojim ga rukama po zemlji bosanskoj sijali, Abrahamovi sinovi koji su za sebe tvrdili da su pra­voslavci. Ali, zašto je tako bilo, i da li je do kraja bilo baš tako čitalac će vidjeti na drugim stranicama ove kronike. Ne samo da ja u ovoj kronici bilježim da su muslimani Bosne iz tog vremena bili u mnogim gradovima zadugo opkoljeni, to bilježe i mnogi kroničari (te se, dakle, o tome i tamo može po istini čitati). Pravoslavni Abrahamovi sino­vi, kako su sebe zvali, su se od tih vremena pokazali ne­nadmašnim kovačima zla. Zamislite samo kakav je položaj mravuljka koji se nalazi u središtu užarenog prstena. Spašava ga od smrti samo neprekidno boravljenje u centru. Kud god se pomakne, pogotovu ako pokuša da se nagne na jednu ili drugu stranu, izvrgava se smrtnoj pogibelji! Eto, zbilja je tako bilo teško stanje muslimana u tom vremenu ...

 

Putnici sa zapadnih strana Zemlje napisali su mnoge knjige o muslimankama stradalnicama u Bosni. Jedan je od pisaca jedne takve knjige, na pitanje kako je mogao napisati tako dobro djelo, odgovorio: »Idite u Bosnu! Tamo dobije inspiraciju i onaj ko je nikada nije imao!" Ovaj je autor svoje djelo prodavao u desetine tisuća primjeraka. Kažu da je u pripitom stanju, u jednom pariškom lokalu, zahvaljivao na bosanskoj muslimanskoj nesreći. Da je nije bilo nikada on ne bi postao tako dobar pisac! Mnogi su zapadni teoretičari rata u Bosni tvrdili kako on nije imao samo svoje loše strane, već i one dobre. Prije nije bio zabilježen rat silovanjima. Da nije bilo rata u Bosni i da samozvani pravoslavni sinovi Abrahamovi nisu iskovali ta­kvu strategiju ratnog zvjerstva, teorije rata bile bi siro­mašnije! Do udesa Bosne 1992. nije se znalo za ofanzive na obraz i ženina poštenje. Osvojiti jednu zemlju - to je poznato iz prijebosanskog rata, to su radili Napoleon, Džingi­skan, Kutuzov ... Ali, izdati generalštabsko naređenje da se izvrši juriš na ženskinje jednog naroda i njihov obraz, eto, to imademo samo u Bosni. A nakon Bosne mnogi su pro­micatelji rata širili takvu strategiju i po drugim zemaljskim stranama. Jer, otkriće jednog zla, koje ljudima nije prije na takav način bilo znano, dovodi do umnažanja prije svega samog tog zla, a potom i drugih takvih zala. Silovanje jedne majke pred njezinom djecom dovelo je do silovanja te majke pred njezinim roditeljima, pa potom i pred njezinim mužem ... Generali su kazali: »Silujte je prvo pred onim koje je ona rodila, potom pred onima koji su nju rodili, potom pred njenim mužem koji je s njom djecu izrodio!«

Nepredvidivi su putevi čovjekove inspiracije u zlu, go­vorile su neke zapadne proučavateljice bosanske nesreće na čuvenim zapadnim sveučilištima. Gotovo da bi se mo­glo kazati da samo čovjek od svih Božijih stvorenja može biti genije zla. Čak ni satana, šejtan, nije znao kud bi sa tako plodnom ljudskom inventivnošću zla u bosanskoj zemlji ...

O bosanskoj tragediji dosada je, dakle samo nekoliko desetljeća nakon njenog okončanja, odbranjeno na stotine pa i više učenih doktorskih disertacija. Poseban problem koji je obrađivan i razmatran sa više aspekata bio je prob­lem mučenja ljudi vodom. To su bile one najinspirativnije teme za koje su se otimali mladi istraživači bosnalozi.

Tako je jedan francuski student dokazivao da je muče­nje ljudi vodom u Bosni posljedica religijskog atavizma. Premda je Zapad uveo pranje stražnjice vodom u svoj hi­gijenski kodeks modernog doba, neki ga se narodi ne pri­državaju samo stoga što je pranje stražnjice religijski san­kcionirano, npr. u judaizmu, islamu i sl. Prisvojiti takvu praksu značilo bi postati na trenutak jevrej ili musliman, makar to bilo i u nužniku! (Kažu da je ovaj francuski dok­torand bio pohvaljen od predsjednika ispitnog odbora. Tragedija Bosne, kazao je on, mora se svestrano sagleda­vati. Ne smije se čak ni stražnjica zaobići. Uostalom, prob­lem Bosne i jeste na toj ravni, gospodo moja).

Narod je ulicama Sarajeva mjesecima, pa i godinama, prkosno nosio kanistere u stampedu za vodom. Samozvani pravoslavni sinovi Abrahamovi su sa brda sipali usijanim željezom koje je ljudima odsijecalo noge, ruke, glave ... Moj prijatelj sa Ciglana pričao mi je da su nedavno satima tražili ruku jednog čovjeka. Gusani komad željeza ruku je, ko od šale, otrgnuo, otkinuo, odbacio negdje u park. Našli su je tek sutradan, jedva od nje otjeravši nekog gladnog psa koji je tu ruku, također, bio našao ... I ovaj je čovjek tražio vodu izgubivši pri tom život, a njegovo mrtvo tijelo ruku. To je, gospodo moja, nevjerovatna fantastika, umi­jeće umiranja u Bosni 1992. godine u Sarajevu, Goraždu, Mostaru, Jajcu, Bihaću, Gradačcu, Srebrenici ... Evropski su smrtoslovci (tanatolozi) nakon 1992. godine u ekspedi­cijama dolazili u Bosnu. (Samo jedan od njih je do sada objavio tri oveća toma o maštovitosti ubijanja u Bosni. Pritom je napomenuo da još u bilješkama ima tri petine neobrađenog materijala koji će on svakako prezentirati javnosti. Samo da vidi odjek prva tri toma). Bosna njega toliko mnogo inspirira da ni kazati ne može sve u ta prva tri toma ...

U Bosni se umire sa nepodnošljivom inventivnosti zla. Tu možete ko od šale vidjeti smrt dvoje djece u autobusu pogođene velikim mecima protuzrakoplovne strojnice. Ubica se pri tom pitao DA LI SU DJECI ISPALE OČI?! Da, da, to bi bilo zanimljivo znati, jer stručnjaci vele da u 93, 27 posto takvih slučajeva žrtvi ispadaju oči i zgasnu u vlastitom krilu ...

Postoje, kažu, mnogi teološki razlozi zašto su samozva­ni pravoslavni Abrahamovi sinovi ubili deset tisuća Sarajli­ja samo u prvih sedam mjeseci klanja. Prije svega, jednom takvom pravoslavnom Abrahamovom sinu došla je na san dilema: Može li Svemogući Bog proživjeti ljude ukoliko su im pomješane kosti u grobu. (Naime, dilema je vjerojatno podstaknuta činjenicom da u Sarajevu nema grobljanskog prostora i da se ljudi sahranjuju u tuđim grobovima ... ). Stoga, nigdje, gospodo moja, nigdje Sudnji Dan neće biti tako zanimljiv kao u Bosni! Kada se zbude naređenje Božije:

Budi! - tada će kosti iz pretijesnih grobova letjeti svojim vlasni­cima sudarajući se o tuđe kosti" Proživljeni će se jedni drugima čuditi i pitati: »Otkud nas toliko u jednom grobu, gospodo moja? Čemu ova stiska, ljudi moji? Ko je ono od nas trojice prvi, a ko potonji bio zaklan usijanim željezom s brda?«

Takav je dijalog na Sudnjem danu moguć samo u Bo­sni! Jer, Bosna je zemlja neiscrpnih inspiracija nepodnošljive lahkoće umiranja. Nedavno su čak i teolozi zapali u tako zakučastu dilemu oko toga kako sahraniti čovjeka na­kon toga što je ostao masna mrlja na betonu, nakon jed­nog sasvim direktnog pogotka usijanog željeza sa brda, kalibra 120 mm! Da, da, Bosna je i teološka inspiracija, gospodo moja. To je teologija sa novim elementima i no­vim definicijama smrti, groba, pogreba ... Neki teolozi već obećaju tomove i tomove mudrih odgovora ...

 


A iznad svega je zanimljivo što ja u ovoj kronici pišem o tome da su Abrahamovi sinovi što za sebe vele da su pravoslavci naučili opkoljene muslimane o sveopćoj naz­očnosti Božijoj. Upravo tome da je dragi Bog bliži od vratne žile kucavice! Smrt pohodi domaćicu kada zapržava čorbu, to je bilo neki dan u Dobrinji. Takvih slučajeva ima još. U tom pogledu Bosna je jedna sasvim bogata, nei­scrpna zemlja, gospodo moja!

Bog, veli jedna islamska tradicijska predaja, dragi Bog drži ljudsko srce između svoja dva prsta. Treba u to vjero­vati kad šetaš ulicama Pariza, New Yorka, Münchena ... U Bosni je, gospodo moja, u to sasvim lahko (po)vjerovati. Kad pogledate kud sve pada usijano željezo s brda i kad se čitavi protegnete u osobnoj koži tada spoznate da su ne­predvidivi putevi Gospodnji i da je Bosna, zemlja nei­scrpnih inspiracija, pod mnogim prstima Njegovim.

 

Kolovoz 2011

::: NEKE STVARI I OSTALO

SNAĐI SE MAJČIN SINE ...

>>>više

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46

...klikni na plakat

... Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozo­rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

 

Tin Ujević