Što krije "Tajna povijest Daytona"?

Boraveći nedavno u Zagrebu ugledah na izlogu knjižare na Jelačića trgu knjigu američkog diplomata, Dereka Choltea: "Tajna povijest Daytona", s podnaslovom "Američka diplomacija i mirovni proces u Bosni i Hercego­vini 1995". Budući je Dayton za duža vremena odredio položaj Hrvata u Bosni i Hercegovim kao neravnopravnog naroda, s velikom sam intelektu­alnom radoznalošću kupio i započeo čitati knjigu, u kojoj ugledni diplomat najveće svjetske sile iznosi ulogu njezine administracije i diplomacije u kro­jenju sudbine ove zemlje, njezinih naroda i građana. Ponadao sam se da ću u knjizi s tako intrigantnim naslovom pronaći tajne koje nisam znao. Ponadao i razočarao! Jer, već u predgovoru poznatog hrvatskog diplomata iz Zagreba, Hide Biščevića, pročitah da ova "knjiga zapravo ne otkriva nepoznato" i da "ona nije izlet u ranije nedokučive skrivene tajne". Pa ipak, mislim da će ona biti od koristi povjesničarima, koji često krupne povijesne događaje i odluke objašnjavaju sitnim i presudnim detaljima. Doista, takvih detalja ima dosta. Takav je onaj što objašnjava kako je obranjena Banja Luka.

Da je ona bila pred padom, dosad se tek nagađalo. Ali, da ju je obranila američka diplomacija, tek sada autor u knjizi to dokumentirano dokazuje. On piše da je "Federacija nastavila nadirati prema Banja Luci zbog čega se 40.000 Srba odlučilo zaputiti u izbjeglištvo", pošto je "vojska bosanskih Srba bila u velikom rasulu", a "ponesen tim uspjesima Tuđman je počeo razmišljati o tome da Federacija pokuša zauzeti Banju Luku". Amerikanci su mu rekli da to ne čini budući "da bi se poslije nagodbe i tako taj grad morao vratiti (Srbima)". Bilo bi dakle isto što s Mrkonjić Gradom i Šipovom, koji su oslobođeni pa pod pritiskom vraćeni. Zato, "pregovaračka je skupina željela podsjetiti Zagreb kako SAD ne misli daje mudro zauzima­ti Banju Luku." Ministru Šušku stavljeno je do znanja da bi tek područje oko Bosanskog Petrovca za to bilo pogodno, jer "kao i Tuđmanov, i Šuškov je ponos vojnim postignućima tog dana bio u punom cvatu", pa je "hrvatski ministar obrane već skočio na noge i pun zanosa pokazivao na zemljovidukoliko se njegova vojska približila zauzimanju Banje Luke." Autor navodi da kad su američki pregovarači "odlučno počeli govoriti da zaustavi borbe i ne zauzima Banju Luku, Šušak je ljutito reagirao", ali tek "nakon duge ra­sprave, ministar obrane obećao je da se Hrvati - neće pomaknuti ni pedalj dalje". Za spašavanje Banje Luke u korist Srba i ključnu ulogu američkih pregovarača, te određivanju granica i područja koja se mogu osvajati (Bo­sanski Petrovac, Prijedor, Sanski Most), istodobno je vršen pritisak i na bošnjačko rukovodstvo.