Jedna zastava i nekoliko činjenica

U BiH se gotov nikada nije odlučivalo o njoj. Još tamo od vremena srednjovjekovne bosanske države. Potom su došli Istanbul, Berlin, Beč, Versailles, Beograd, a napokon i Dayton. A kad se recepti pišu na daljinu, ne poznavajući pravo stanje bolesnika, učinici i nisu odveć dobri. Mogu biti i potpuno promašeni.


Posljedice ovog zadnjeg dogovora koji je zaustavio rat, ali koji je, uz određene manje korekcije, priznao stravične učinke rata bila je podjela BiH na dva entiteta, što je već tada jasno signaliziralo da je najmalobrojniji narod, hrvatski, stavljen na led. Situacija se za Hrvata iz godine u godinu samo pogoršavala. Danas Hrvati u zakodnavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti igraju uloge statista i inventara na političkoj pozornici BiH. Nikad gori položaj za hrvatski narod, ali nikad gora situacija i u samoj BiH. Jer uz političku, ali i finacijsku obespravljenost Hrvata i i njihovo neprestano „curenje“ iz ove zemlje, vrlo su vidljivi i pokušaji cementiranja sadašnjeg dvoentitetskog uređenja koje zagovaraju srpski politički predstavnici, odnosno pokušaj promjena koji bi vodile k unitarnoj BiH iza kojeg stoje bošnjačli političari. Zbog svega toga budućnost BiH se ozbiljno dovodi u pitanje. Suprostavljeno i podijeljeno društvo, bez konsenzusa oko najbitnijih pitanja, opterećeno povijesnim nasljeđem i nedavnim ratom, prožeto vrlo različitim kulturama (što je u našoj realnosti nemali problem), u ogromnom političkim i nemalim finacijskim brigama, bez vizije svoje budućnosti, ne daje nadu za formiranje normalne države. U politici nema vječnih odrednica, vječnih prijatelja, već samo vječnih interesa, parafrazirat ćemo staru i istinitu izreku. Ono što je danas neupitna stvarnost, iza koje stoje svi, već sutra može postati samo povijest.

Vatrene poruke

Dayton je pokopao prijeratnu BiH i pokazao svu svoju promašenost u proteklih 14 godina. Njegov kroj, ako je već i „morao“ dijelom biti pogrešno šiven u glavnoj krojačkoj radnji, trebalo je prekrojiti na licu mjesta i to brzo po njegovoj probi, poštujući osnovne pravila koliko-toliko normalnog uređenja države u kojoj žive tri naroda. Većina se neutralnih analitilčara danas slaže: BiH bez entiteta ili s tri entiteta. Za državu poput BiH to su jedina realna rješenja. No ništa od toga se nije uradilo u poslijeratnoj BiH i zato danas imamo državu u kojoj se vodi svi mogući ratovi, izuzev onog oružjem.
A pojedinačni događaji samo oslikavaju kakvi su odnosi u BiH. Tako je nedavno u Sarajevu na utakmici između Željezničara i mostarskog Zrinjskog spaljena hrvatska zastava. Bh. mediji su o tome donijeli izviješća. Za medija na hrvatskom jeziku to je ozbiljan izgred, za one na bošjačkom jeziku tek vijest na marginama koja se u nekim medijim nevješto pokušala i opravdati, a za medije na srpskom jeziku taj događaj potkrepljuje tezu da se od Sarajeva treba što više udaljiti. U medijima u Hrvatskoj ovaj događaj se ignorirao. Valjda radi „dobrosusjedskih“ odnosa.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Piše. Brane Vrbić