Okrenimo se sebi

Piše: Pero Ilak

Okrenomo se sebi - reče nedavno jedan političar Hrvatskog naroda u BiH.

Čitajući njegove riječi ne mogu a da se ne upitam gdje taj čovjek živi pa mu je trebalo toliko vremena da shvati ono što obični ljudi znaju već odavno. Njegove riječi ukazuju na to koliko lošu politiku vode tz. predstavnici Hrvata u BiH sve ovo vrijeme, koliko nisu samostalni bili sve ove godine i koliko su grijesili hodeći po mišljenje kod svoje velike braće a da i ne spominjemo njihove svađe i međusobnu borbu za vlast.

Sve ove godine su tražili mišljenje drugih i ravnali se po njima ne razmišljajući koliko je to štetno za narod koji oni predstavljaju u BiH. Sve ove godine im je glavni cilj bio partipicirati u vlasti na bilo koji način. I sada poslije toliko godina i tolike štete sjeti se dotični gospodin da bi se mi trebali okrenuti sami sebi ne osjećajući nikakvu grižnju savjesti za sve učinjeno niti bilo kakvu moralnu odgovornost jer da osjećaju nešto slično bilo bi odgovorno od njih povući se iz politike i svoje mjesto prepustiti mlađim ljudima koji nisu okaljali obraz.

Naravno, da na tako nešto niti ne pomišljaju jer im ne dozvoljava njihova bolesna taština i samoljublje. Naravno, da se trebamo okrenuti sami sebi ali smo to trebali učiniti mnogo ranije, prije potpisivanja sramotnog Daytonskog sporazuma koji je nanio nepopravljivu štetu bosanskim Hrvatima a posebno Hrvatima u Bosanskoj Posavini. Naravno, da je to dobra ideja ali nije dobro što dolazi s 15 godina zakašnjenja.

Mi se moramo držati matične  zemlje ali  probleme u svom dvorištu moramo rješavati sami. Ne možemo i ne smijemo dozvoliti da se o nama brine  stariji brat, da nas drži za ruku jer tako nećemo nikada prohodati I krenuti svojim putem čvrstoga i stabilna koraka. Ne smijemo dozvoliti daljnje iseljavanje našeg naroda iz BiH, a da ništa ne pokušamo učiniti i to spriječiti.

Zna se da je gospodarstvo rješenje  svih problema vezanih uz opstanak i da stvaranjem boljih uvjeta za život na našim prostorima rješavamo i problem iseljavanja Hrvata iz BiH. Prioritet naše  politike u BiH treba i mora biti povratak izbjeglica na svoja stoljetna ognjišta; ali kako da se stvore uvjeti za povratak ako naši političari vode beskrajnu borbu za vlast i svoje pozicije a niti ne razmišljaju o problemima naroda koji predstavljaju. Oni se ne mogu dogovoriti niti o zajedničkom kandidatu za Presjedništvo BiH, a kako onda da se ujedine i zajedno bore za prava svog naroda što bi im trebala biti prva i osnovna zadaća.

Samo povratkom u prijeratne općine možemo doći do ostvarenja svojih prava i stvaranja preduvjeta za bolje sutra. Samo tako ćemo postaviti temelje za bolju budućnost i samim time stvoriti preduvjete da budemo svoji na svome. Tamo gdje nam je mjesto i gdje smo bili stoljećima. Nažalost sve je to teško ostvarivo bez dobre i koordinirane politike pogotovo ako nas vode ljudi koji nemaju dobrih ideja ili  kasne sa istima po desetke godina.

Lipanj 2010.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

1912.

 

Odlučiše sarajevske gospođe pohoditi novootvoreni kinematograf Alberta Metza. Dovezoše se fijakerom obje Halilbašićke, a Firdus-hanuma i Spahinbegovica svaka obaška. Izostade žena Mehmedage Fadilpašića koji je bolovao i, kao da je znao da boluje posljednju bolest, suprugu nije puštao od sebe. Društvo iznevjeriše dvije poznate kerfeke - nije im bilo prvi put.

- Što li one dvije ne dođoše? - upita Firdus-hanuma kada se dvorana zamračila.

- Neće one, kažu, šejtanske slike petkom gledati! - šanu joj prva Halilbašićka. Druga Halilbašina žena nikad nije usta otvarala.

- Zbilja! Pa danas je petak! - potvrdi Firdus-hanuma i zamisli se.

- Ma kakvi! Nije njima toliko do petka! To one nema iz inata čine. Što iz inata, što iz pasjaluka. Što zbog oboga...

- Nije važno. Nismo ovdje zbog njih došle.

- Nismo.

A kad filmska predstava otpoče glasovirskim uvodom, zaboraviše o čemu su govorile. približiše glave drvenoj rešetki - mušepku - da bolje vide. Da sakriju ženska lica od muških pogleda, dvije su lože bile zagrađene mušepcima. U susjednoj, otvorenoj, one iz zatvorene otkriše kako uz doktoricu Krajewsku sjedi mlada Mehmedagićka sa šeširom na glavi, ruku golih do lakata, nogu prebačenih i uvis isturene, prahom naprašene špičaste, ali ipak lijepe brade.

 

Dragan Pavelić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE