Povratak nade

Priča o Bosni i Hercegovini ide dalje. Naime, ovih dana ponovno se na velika vrata vraća ono što je trebalo odavno biti pravedno učinjeno, a nije. Ovdje mislim na Bosansku Posavinu i  tadašnje „gospodare“: Tuđman – Šušak – Šarinić. Znadete i sami kako je bilo u Daytonu. "Prika" Franjo dao "priki" Slobi dobru komadinu rodne i plodne Posavine a ovaj njemu onu pustaru, gdje i vukovi teško preživljavaju a kamoli čovjek, od Grahova do Drvara. Daj Bože da ovoj nepravdi dođe kraj.

Osvrnut ću se malo na bližnju povijest i pučanstvo naše zemlje Posavine.  U predhodnom socijalističkom sustavu ovaj dio bosanskog teritorija nije činio niti ulazio u sustav nekakve jedinstvene gospodarske ili političke cjeline. Nakon Drugog svjetskog rata ovaj po mnogo čemu kompaktan teritorij bio je razdijeljen na više teritorijalnih jedinki. U posljednjim godinama socijalističkog sustava, dakle SFRJ, Bosanska Posavina je bila podijeljena u dvije regije: dobojsku i tuzlansku.

Obzirom da sam i sam pohodio srednju školu u Odžaku i u to vrijeme od ukupno 42 djelatnika samo 6 su bili Hrvati, na općini koja broji preko 56% hrvatskoga naroda. „Ista pjesma“ je bila  diljem Bosanske Posavine i tako se „temeljilo“ „bratstvo i jedinstvo“. Od uspstave srednje škole u Odžaku pa do domovinskoga rata, nikada direktor škole nije bio Hrvat. Ne zato što nije bilo školovanih ljudi nego što se radilo po direktivi, po kojoj se Odžak sa svojom okolicom stavlja pod lupu i budno analizira.

U Hrvatskoj banovini (1939. godine) je ovaj prostor bio jedna cjelina kako politička tako i gospodarstvena sa većinskim hrvatskim narodom. Takav ustroj nisu osporavali ni tadašnji srpski vlastodršci.

Svakomu je jasno da po svojim osobnostima Bosanska Posavina predstavlja jedinstven geopolitički prostor koji karakterizira specifičnost gospodarskog privrjeđivanja, sastav pučanstva, kultura i običaji sa općinama: Bosanski Brod, Bosanski Šamac, dio općine Brčko, Derventa, dio općine Gradačac, Modriča, Orašje i Odžak.

Vratimo se na početak. U tisku se ovih dana na sav glas priča o novom geopolitičkom ustroju Bosne i Hercegovine. Radi se o daljnjem opstanku a također o učvršćivanju statusa hrvatskoga naroda u toj zemlji. Nove teritorijalne jedinke bi, po dogovorenom, prelazile sadašnje granične crte entiteta. Hrvatski dužnosnici potrebu o crtanju novih karata drže logičkim i realnim nastavkom takozvanog Daytona 2. Tu se misli na vezivanje određenih općinskih prostora i njihovo djelovanje na jedinstvenoj teritorijalnoj cjelini.

Kako kaže vrsni glazbenik na violini, naš Mato Duspara: "To je nama ostalo od ćaće, naše bilo i naše ostat će."

 pv

.