Proizvod za dugotrajnu uporabu

Ilija ILIĆ


Računi s daytonske , tržnice, što su ih u diplomatskim kovče­zima donijela trojica Werght Pattersonovih zače­tnika - Milošević, Tuđman i Izetbegović, izazvali su i među onima s kojima su trgo­vali različite reakcije, od onih blagih, kakve se danas mogu osjetiti u Sarajevu među mu­slimanskim pučanstvom okrijepljenim atmosferom op­timizma i (samo)zadovo­ljstva, pa do onih žučnih i mučnih među Hrvatima Bo­sanske Posavine. Između te dvije suprotstavljene strane klati se na jezičku daytonske vage ona treća čija nereagiranja treba tumačiti kao znak odobravanja rješe­nja za Bosnu.

Bez obzira koliko bosan­skohercegovačka raja svodi­la ili izvodila svoje račune, čija ukupna suma ovisi o uči­ncima propagandne maši­nerije koja ih filuje filtriranim informacijama iz državnih kabineta, glavni akteri daytonskog skupa potrudili su se da preko svojih mario­neta pruže što više uvjerava­nja kako je svaki daytonski dobitak valjani zalog bolje budućnosti njihovih naroda, pa se radi toga nešto, eto, moralo i žrtvovati. Znači li to da se između tog toliko hva­ljenog daytonskog zaloga bo­lje budućnosti i onoga  „žrtvo­vanoga“, može staviti i znak jednakosti?

Teško, ako se pokuša ra­cionalno izvesti raščlamba sadržaja parafirnog paketa za BiH, ali bez dubljeg zavirivanja u budućnost, jer ni jedan proizvod u tom paketu ne jamči svojom kvalitetom dugotrajniji rok uporabe, unatoč svim uvjeravanjima vladajućih garnitura u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu.

Srbi, u raskoraku velikog kapitala, što su ga silom oružja stvorili u Hrvatskaoj i u BIH, i veresije koja im je ostala, očekivali su u Daytonu iskorak kojim bi samo pokupili preostale mrvice, ali su se vratili s velikim blagom u zlatnom kovčegu. Dobili su državu s lijeve strane Drine - Republiku Srpsku, koja je međunarodno priznata onoliko koliko je to priznata i Federacija BIH, veći dio istočne Bosne u kojoj je bilo većinsko muslimansko pučanstvo, potom najveći dio Bosanske Posavine, cijelo područje Dobojskog kraja i zamrzavanje rješenja Brčkog, znači područja koja su prije Daytona bila u sastavu Federacije BIH.

S druge strane, daytonski kapital za Muslimane leži u ustavnim načelima koja samo formalno podupiru cjelovitost i suverenost BiH, ušićarili su i Sarajevo i njegovu okolicu, koridor od Sarajeva do Goražda, zapa­dnu Bosnu, sa zavidnim pri­rodnim i gospodarskim resur­sima, dio središnje Bosne s perspektivom da im ostane cijela, potom ukidanje em­barga na uvoz oružja, novčanu pomoć međuna­rodnih institucija, izlazak na Savu, preko Federacije na more, i naravno Federaciju BiH u kojoj će biti većinsko pučanstvo.

Između Srba kojima je u Daytonu poklonjen najveći dio kolača, i Muslimana koji su zadovoljni svojim dijelom, nalaze se Hrvati - najveći gubitnici. Njihov je ćar u BiH zapadna Hercegovina, koju su imali i prije rata i koju im nitko nikada nije ni ospora­vao, potom dio zapadne Bo­sne: Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar - područja u kojima su Srbi činili apsolutnu većinu, Orašje i Odžak u Bosanskoj Posavini, dvije najmanje općine koje čak nisu ni međusobno povezane i naravno novi oblik Federa­cije u kojoj će od 750 tisuća Hrvata biti njih oko 200 tisuća!

  Na ovakve »dobitke« nijedan od sudionika dayton­ske seanse ne gleda očima tisuća i tisuća žrtava četverogodišnjega rata u Bo­sni. Američki mirovni plan to­talno ih je isključio u procesu odlučivanja o njihovoj sudbi­ni, po tome i njihove legalno izabrane predstavnike u par­lamentima, a samo ovlastio poglavare triju država da zapečate sudbinu svojih po­danika. Upravo radi toga, proizvodi iz daytonskog paketa nemaju dugotrajniji rok uporabe.

Glasnogovornici hrvatske državne politike u dayton­skom paketu vide uspjeh u zaokruženju cjelovite Hrva­tske, pa se opravdano može postaviti pitanje: Pa, ako je to tako, nije li on postignut na račun ustupaka u BiH, jer prosta računica pokazuje da je veliki dio hrvatskog korpu­sa u BiH ostao u Republici Srpskoj i da je u izmijenjenom obliku Federacija uzdrmana i temelj takvog suživota. Jer, ako je itko u BiH ugradio najviše u nju, onda su to po­savski Hrvati. Bolju budućnost hrvatsko političko vodstvo vidi u daljnjoj potpori međunarodne zajednice »naporima Hrvatske«, pre­mdai njeni najviši dužnosnici ponavljaju da se cijeli paket morao prihvatiti, iako je ne­pravedan, ako se žele izbjeći čak i sankcije.


Muslimansko političko vo­dstvo zaigralo je u Daytonu i na kartu prodora na istok. Izetbegoviću je radi toga bio važniji koridor do Goražda nego status Brčkoga i Do­boja, jer preko goraždanskog koridora se povezuje sa San­džakom preko Kosova, Alba­nije i Turske sa istokom. Uz stare račune sa Srbijom, istočna veza sada je više ne­go aktualna, a neki tvrde i vrlo brzo ostvariva, budući da između Sarajeva i Beograda postoji čak i dogovor o carin­skoj uniji u koju bi se u per­spektivi »utjerala« i Federa­cija BiH, znači i bosanski Hr­vati. Što se pak tiče srpske strane, ona je i u Daytonu ostala na starim pozicijama velikosrpstva.

Jesu li to onda zapravo zalozi bolje budućnosti naro­du BiH, koji se navodno skri­vaju u daytonskom paketu?

 

 Posavski glasnik 1995.

Veljača 2011.

::: NEKE STVARI I OSTALO

Nebom lete šišmiši i vrane al' je soko za njih previsoko  >>>više

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46

Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozo­rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

 

Tin Ujević