Proizvod za dugotrajnu uporabu

Ilija ILIĆ


Računi s daytonske , tržnice, što su ih u diplomatskim kovče­zima donijela trojica Werght Pattersonovih zače­tnika - Milošević, Tuđman i Izetbegović, izazvali su i među onima s kojima su trgo­vali različite reakcije, od onih blagih, kakve se danas mogu osjetiti u Sarajevu među mu­slimanskim pučanstvom okrijepljenim atmosferom op­timizma i (samo)zadovo­ljstva, pa do onih žučnih i mučnih među Hrvatima Bo­sanske Posavine. Između te dvije suprotstavljene strane klati se na jezičku daytonske vage ona treća čija nereagiranja treba tumačiti kao znak odobravanja rješe­nja za Bosnu.

Bez obzira koliko bosan­skohercegovačka raja svodi­la ili izvodila svoje račune, čija ukupna suma ovisi o uči­ncima propagandne maši­nerije koja ih filuje filtriranim informacijama iz državnih kabineta, glavni akteri daytonskog skupa potrudili su se da preko svojih mario­neta pruže što više uvjerava­nja kako je svaki daytonski dobitak valjani zalog bolje budućnosti njihovih naroda, pa se radi toga nešto, eto, moralo i žrtvovati. Znači li to da se između tog toliko hva­ljenog daytonskog zaloga bo­lje budućnosti i onoga  „žrtvo­vanoga“, može staviti i znak jednakosti?

Teško, ako se pokuša ra­cionalno izvesti raščlamba sadržaja parafirnog paketa za BiH, ali bez dubljeg zavirivanja u budućnost, jer ni jedan proizvod u tom paketu ne jamči svojom kvalitetom dugotrajniji rok uporabe, unatoč svim uvjeravanjima vladajućih garnitura u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu.

Srbi, u raskoraku velikog kapitala, što su ga silom oružja stvorili u Hrvatskaoj i u BIH, i veresije koja im je ostala, očekivali su u Daytonu iskorak kojim bi samo pokupili preostale mrvice, ali su se vratili s velikim blagom u zlatnom kovčegu. Dobili su državu s lijeve strane Drine - Republiku Srpsku, koja je međunarodno priznata onoliko koliko je to priznata i Federacija BIH, veći dio istočne Bosne u kojoj je bilo većinsko muslimansko pučanstvo, potom najveći dio Bosanske Posavine, cijelo područje Dobojskog kraja i zamrzavanje rješenja Brčkog, znači područja koja su prije Daytona bila u sastavu Federacije BIH.

S druge strane, daytonski kapital za Muslimane leži u ustavnim načelima koja samo formalno podupiru cjelovitost i suverenost BiH, ušićarili su i Sarajevo i njegovu okolicu, koridor od Sarajeva do Goražda, zapa­dnu Bosnu, sa zavidnim pri­rodnim i gospodarskim resur­sima, dio središnje Bosne s perspektivom da im ostane cijela, potom ukidanje em­barga na uvoz oružja, novčanu pomoć međuna­rodnih institucija, izlazak na Savu, preko Federacije na more, i naravno Federaciju BiH u kojoj će biti većinsko pučanstvo.

Između Srba kojima je u Daytonu poklonjen najveći dio kolača, i Muslimana koji su zadovoljni svojim dijelom, nalaze se Hrvati - najveći gubitnici. Njihov je ćar u BiH zapadna Hercegovina, koju su imali i prije rata i koju im nitko nikada nije ni ospora­vao, potom dio zapadne Bo­sne: Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar - područja u kojima su Srbi činili apsolutnu većinu, Orašje i Odžak u Bosanskoj Posavini, dvije najmanje općine koje čak nisu ni međusobno povezane i naravno novi oblik Federa­cije u kojoj će od 750 tisuća Hrvata biti njih oko 200 tisuća!

  Na ovakve »dobitke« nijedan od sudionika dayton­ske seanse ne gleda očima tisuća i tisuća žrtava četverogodišnjega rata u Bo­sni. Američki mirovni plan to­talno ih je isključio u procesu odlučivanja o njihovoj sudbi­ni, po tome i njihove legalno izabrane predstavnike u par­lamentima, a samo ovlastio poglavare triju država da zapečate sudbinu svojih po­danika. Upravo radi toga, proizvodi iz daytonskog paketa nemaju dugotrajniji rok uporabe.

Glasnogovornici hrvatske državne politike u dayton­skom paketu vide uspjeh u zaokruženju cjelovite Hrva­tske, pa se opravdano može postaviti pitanje: Pa, ako je to tako, nije li on postignut na račun ustupaka u BiH, jer prosta računica pokazuje da je veliki dio hrvatskog korpu­sa u BiH ostao u Republici Srpskoj i da je u izmijenjenom obliku Federacija uzdrmana i temelj takvog suživota. Jer, ako je itko u BiH ugradio najviše u nju, onda su to po­savski Hrvati. Bolju budućnost hrvatsko političko vodstvo vidi u daljnjoj potpori međunarodne zajednice »naporima Hrvatske«, pre­mdai njeni najviši dužnosnici ponavljaju da se cijeli paket morao prihvatiti, iako je ne­pravedan, ako se žele izbjeći čak i sankcije.


Muslimansko političko vo­dstvo zaigralo je u Daytonu i na kartu prodora na istok. Izetbegoviću je radi toga bio važniji koridor do Goražda nego status Brčkoga i Do­boja, jer preko goraždanskog koridora se povezuje sa San­džakom preko Kosova, Alba­nije i Turske sa istokom. Uz stare račune sa Srbijom, istočna veza sada je više ne­go aktualna, a neki tvrde i vrlo brzo ostvariva, budući da između Sarajeva i Beograda postoji čak i dogovor o carin­skoj uniji u koju bi se u per­spektivi »utjerala« i Federa­cija BiH, znači i bosanski Hr­vati. Što se pak tiče srpske strane, ona je i u Daytonu ostala na starim pozicijama velikosrpstva.

Jesu li to onda zapravo zalozi bolje budućnosti naro­du BiH, koji se navodno skri­vaju u daytonskom paketu?

 

 Posavski glasnik 1995.

Veljača 2011.

::: NEKE STVARI I OSTALO

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46