Status Quo

Ivan LOVRENOVIĆ


Paradoksalni dejtonski mir, koji je Bosnu i Hercegovinu 1995. spasio od daljega rata, ali ne i od mučnih političkih kon­tradikcija i napetosti, zemlja je dočekala u stanju sveopće uruše­nosti, a inercija toga urušavanja nije se zaustavila, neovisno o prestanku rata. Fizička, organizacijska, funkcionalna razore­nost bila je temeljita. Još veći je ljudski gubitak - stotinu tisuća ubijenih, na hiljade invalidiziranih, skoro milijun i po ljudi prog­nanih, izbjeglih, raseljenih, što u samoj Bosni i Hercegovini, što po svijetu. Doista: koliko je tisuća Bosanaca, najviše Bošnja­ka muslimana, ali i Hrvata, pa i samih Srba, trebalo biti pobije­no, izagnano, mučeno, zaplašivano, premještana tamo-ovamo, lišeno svega svojega, sluđeno patnjom, zločinom, strahom, bo­lju i trpnjom, gubitkom nade i smisla, sveopćom dehumanizaci­jom i idiotizacijom vlastite sudbine - da bi bila ostvarena ta nova slika, taj zločinom stvoreni novi etnički raspored u Bosni i Hercegovini! Dugoročno gledajući, stupanj do kojega je ideologija toga rata - ideologija etnosa i teritorija - praćena zločinom (kao svojim sredstvom) i patnjom (kao svojom posljedicom), vjerna stranama iste stvarnosti, dubinski destruirala kulturnu - moralnu supstancu Bosne i Hercegovine i njezinih ljudi - si­gurno je najteža posljedica rata, s kojom će se morati nositi ge­neracije što dolaze, a pitanje zločina i krivnje bit će zadugo naj­teži problem moralne obnove društva.

Nemoguće je sa sigurnošću procjenjivati da li bi se u današnjoj Bosni i Hercegovini stekao minimum unutarnje kohezivne sna­se, potreban da ju održi na okupu, ako bi međunarodna zajedni­ca prestala bdjeti nad njezinim integritetom. Angažmanom Sje­dinjenih Američkih Država - poslije mnogobrojnih pogrešnih i jalovih pokušaja evropskih vlada i diplomata - ovdje jest zau­stavljen rat i izdiktiran Dejtonski mirovni sporazum, ali volje da se u rješenju krize ide dalje od političkoga provizorija nije bilo; zato se status Bosne i Hercegovine ni danas ne razlikuje mnogo od lokalizirane i privremeno smirene političke nepogode. Poslje­dica: opće prilike u Bosni i Hercegovini, petnaest godina od pre­kida rata, mogu se opisati kao permanentna politička kriza i društvena stagnacija. Sve godine od zaključivanja Dejtonskoga sporazuma do danas, i svi najavljivani reformski projekti i poku­šaji međunarodne zajednice uvijek su na kraju rezultirali - vraća­njem na početke, na status quo, i izostajanjem dinamičkoga pro­cesa promjena, takvoga procesa čija bi najveća vrijednost bila, makar u početku morao biti spor i slabo vidljiv, da bude struktu­ralan i da bude nepovratan. Deprimirajuće stajanje u mjestu, u zatvorenom krugu, odnosi se jednako na sve relevantne aspekte: politički, socijalno-ekonomski, razvojni, kulturni, obrazovni, na izostanak društveno-etičke rekoncilijacije, te općenito na kvali­tetu međunacionalnih odnosa. Teško je dovoljno naglasiti dra­matičnost činjenice da kriza i stagnacija traju predugo, te se već pretvaraju u životni modus, ali još gore od toga jest gotovo sigur­no predviđanje da će ovakvo stanje biti produljeno u svakom na­rednom izbornom ciklusu, jer je očuvanje statusa qua i odgađanje kvalitativnih promjena zapravo osnovni motiv i način održanja na vlasti postojećih partija, lidera, i političko-interesnih oligar­hija, jednako umreženih u korupcijski sustav cijele jedne "nove klase", potpuno neovisno o razlikama u njihovim proklamiranim političkim i ideološ kim ciljevima i orijentacijama. Nije mnogo drukčija ni strategija međunarodnih faktora uključenih u rješa­vanje bosanskohercegovačke krize. Decenij i po od mirovnoga sporazuma, opće je iskustvo da pokušaji promjena što su inicira­ni izvana (tzv. "aprilski paket" 2006. godine i pregovori u Butmi­ru 2009. godine) nisu imali za cilj ozbiljnije uklanjanje dejton­skih diskrepancija i nepravdi ni strukturalnu konsolidaciju drža­ve, već samo utvrđivanje jasnije adrese odgovornosti u Sarajevu za prihvaćanje međunarodnih obaveza. Drugim riječima, pokazuje se da, u krajnjoj liniji, ni kvintesencija mudrosti međuna­rodne zajednice u vezi s Bosnom i Hercegovinom nije ništa dru­go nego održavanje statusa quo, u nedostatku ikakve naprednije vizije i plana.

 


.....................................................

 

Vrelo:“Bosna i Hercegovina - Budućnost nezavršenog rata“

 

Svibanj 2011.

::: NEKE STVARI I OSTALO

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46
Kuća za odmor Tel. 00385 98 195 92 46