Udruženi podhvat toljage

Uvijek sam bio ljut i razočaran na urednike HRT-a kada ugoste Zdravka Mamića. U svakoj emisiji ili sportskim sjednicama Mamić je kao tempirana bomba i samo je pitanje minute kada će prasnuti i sugovornicima oko sebe spominjati spoljašnji izgled, tjelesne organe i u obitelji - sve živo i neživo. Ne možeš slušat! Ali moram priznati, da sam tog dana 15. travnja, poslije izricanja presude od strane blijedožutog suca Oriea hrvatskim generalima, u onome jadu i nemoći ispred televizijskog ekrana, zaželio da se odnekud pojavi taj isti Mamić u sudnici; stane ispred sudskog vijeća, i u svome stilu pusti iz usta onaj njegov poznati vokabular svima u brk.

Kada je sudac Orie u čitanju sažetka presude prvi put spomenuo pojam: „udruženi zločinački podhvat“, mislio sam da mu se omaklo, zatim i drugi put, postalo mi je jasno čemu to vodi. Kako je ispalo vidjeli ste i sami. Kakvo zapravo značenje imaju ove tri riječi?

Udruženi: Misli se na više ljudi (homo sapiens), koji su se fizički organizirali, snašli, skupili, okupili iz nekakvog razloga, motiva, cilja. Svakojakih udruživanja je bilo od kad je Boga i svijeta. Njemci su se udružili oko svoga vođe Hitlera. Zatim su se Rusi udružili oko Staljina. Jugoslovenski partizani su se udružili. Ustaše, četnici. Udružili su se i Ameri. Pod vodstvom Slobodana Miloševića dogodilo se srpsko udruženje za ostvarenje konkretnih ciljeva.

Zločinački podhvat: Ako ta „udruženost“ ima nakanu ubijati i rušiti, riječ je o zločinu. Za naše pretke, majmune, to nije zakonom kažnjivo ali za nas kao svjesna bića, jest. Ali svaka međunarodno priznata država ima pravo i obavezu (i primjenom sile), na cijelome teritoriju uspostaviti jedinstveni državno-pravni poredak. Svaki zločin i u ratu i u miru mjeri se kategorijom napada ili obrane, kao i kategorijom nužnosti pri obrani. Mudri ljudi bi rekli: „Teško onom selu, gradu, zemlji kroz koji vojska prođe; bilo koja vojska!“ Zamislite da je Hrvatska vojska ušla u Beograd one 1995. godine i razorila ga kao što su Rusi porušili Berlin 1945.

Obzirom da je ovakav sud postojao pri suđenju nacističkim zločincima u Nürbergu nakon drugog svjetkog rata i sama spoznaja da se ovo sad dešava nama samima, vidno je dokle smo zaglavili. Koja to država daje suditi svoje generale, koji su dobili rat, branili narod i državu, i da preko njih kojekakvi hohštapleri pljuju po cjelokupnom narodu? I kao svjesna bića znamo i po običaju i po pravu da je svaki zločin - zločin, i kao takav mora biti kvalificiran i procesuiran. Svaki zločin? Da li svaki?

Američki general George S. Patton je neposredno prije iskrcavanja na Siciliju rekao vojnicima: „Kad sretnete protivnika ubijte ga. Nema milosti. Oni su ubili tisuće naših suboraca i zato moraju umrijeti. Ako vidite na sto metara neprijateljskog vojnika koji se želi predati - o, ne! Taj kurvin sin mora umrijeti!“ General Paton je dobio status nacinalnog američkog heroja.

Maršal Georgij Žukov Staljinov zapovjednik i narodni heroj zatražio je okrutnost od vojnika: „Sjetite se naših pobijenih majki, braće i djece. Sada će Nijemci brutalno platiti“, rekao je. Nakon toga Berlin su sravnili sa zemljom a u valu nasilja silovano je dva milijuna Njemica.

Ameri u samo nekoliko sati poruše pola Bagdada (da podsjetim Bagdad nije u Americi, nego u jednoj drugoj državi koja se zove Irak), i umjesto vojnog cilja raketiraju školu.

- Upsss, Sorry!

I nikome ništa; idemo dalje.

Sjećam se, kao student, kada nam je profesorica kaznenog prava govorila da smo pred zakonom i sudom svi isti, ali smo još „više isti“ ako imamo super odvjetnika.

U ovome slučaju ta teza pada u vodu: „Još više su ‚isti’ ono koji imaju veću toljagu u rukama; a pravo, kao nauka, s tim nema nikakve veze.“


 

is

Travanj 2011.

::: PV PRETRAGA

::: PORED PUTA

23. ožujka 2007.

 

 

S velikom hrvatskom

Književnom nagradom u koferu

Sjedim na Zagrebačkom kolodvoru

I čekam vlak za Sarajevo.

 

Pokupovao sam sve novine i magazine

I listam, tržeći svoju fotografiju

Grozim se vlastitih rečenica, laudacija

Grozim se općih mjesta.

 

Pomišljam kako sam

Prije petnaest godina

S ovog mjesta krenuo prema Dunaju

S družicom mog života

S dvoje djece u naručju

Kako bih sačuvao djecu

Kako bih sačuvao glavu.

 

Tad sam bio šugav pas, a sada sam

Slavan i priznat od braće

Tješim se tako dok gledam

Svoju otužnu i otešćalu figuru

U novinskome rasteru.

 

Vlak kreće. Već kod Siska

Fućkam na vlastitu književnu slavu

Pijem rakiju iz pljoske s gastarbeiterima

Što hitaju iz tuđine

Svojim porušenim kućama.

Pjevam sevdalinke

Sa srpskim i bošnjačkim izbjeglicama

 

Mojom jedinom braćom.

 

 

Mile Stojić

::: ČITAONA

::: NA BANDERI

ŽELITE ODMOR?

Kontakt: +385 (98) 195  92 46 Kontakt: +385 (98) 195 92 46

TIJEKOM CIJELE GODINE